Potreba za logopedima sve je veća, no njih nema dovoljno, pogotovo u ruralnim područjima, liste čekanja su duge, a roditelji prinuđeni voditi djecu na privatne tretmane, što poprilično stoji, neki su od naglaska iz saborske rasprave o zakonskom prijedlogu o logopedskoj djelatnosti.
Od 1. 200 logopeda, koliko ih je sada zaposleno, više od polovice radi u Zagrebu, velike su regionalne razlike u njihovoj dostupnosti, a na uslugu se čeka više od pola godine, upozorila je u srijedu SDP-ova Martina Vlašić Iljkić.
Da se na logopeda dugo čeka, potvrđuje i Irena Dragić (SDP) i dodaje kako su roditelji prisiljeni voditi djecu na privatne tretmane, a cijena jednoga je gotovo 50 eura. „Većina djece treba barem dva tretmana tjedno, pa računajte“, kazala je, zanimajući se hoće li se privatnim logopedima omogućiti ugovor s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje (HZZO) kako bi ti tretmani išli na teret HZZO-a.
Cilj zakona da se privatnim logopedima omogući ugovaranje s HZZO-om
Državna tajnica Ministarstva zdravstva (MiZ) Marija Bubaš odgovorila je potvrdno. „Upravo je cilj zakona da se privatni logopedi, u pravnom formatu, usklade sa zakonom i da im se omogući ugovaranje s HZZO-om, kako bi se omogućila šira dostupnost terapije“, kazala je. Naglasila je i kao se predviđa da će dio logopeda biti dostupan u domovima zdravlja.
Koliko nam logopeda nedostaje, zanimalo je Majdu Burić (HDZ), no Bubaš nije dala eksplicitan odgovor na to pitanje.
Sada je zaposleno 1200 logopeda
Sada ih je zaposleno 1200, a nekakav standard je 2500 stanovnika na jednog logopeda, odgovorila je.
Državna tajnica Bubaš istaknula je da je kod mladih veliko zanimanje za studij logopedije i ove godine u sustav ulazi 80-tak logopeda. „Vjerujem da će naći posao, otvara im se mogućnost da se zapošljavaju i u sustavu zdravstva, a dobrodošli su u svakom sustavu, jer pacijenata ima“, naglasila je.
Poručila je i kako lokalne jedinice, u kojima logopeda nedostaje, trebaju radi na njihovu privlačenju.
„Važno je da prepoznaju ono što treba njihovim stanovnicima i da se uključe u privlačenje deficitarnog kadra“, odgovorila je Bubaš na opasku Anje Šimpraga (SDSS) da zakon neće riješiti nedostatak logopeda.
Marija Selak Raspudić (NZ) predlaže da se zakon povuče i doradi, jer je, kaže, protiv njega „jedinstveno ustala struka“, kako logopedi, tako i fonetičari i lingvisti. Udruženja logopeda njime nisu zadovoljni, ističu različito tretiranje privatne logopedske prakse, nezadovoljni su i lingvisti i fonetičari, jer ih se isključuje iz djela djelatnosti gdje su bitan faktor, navela je zastupnica.
Da su fonetičari nezadovoljni, tvrdi i Urša Raukar Gamulin (Možemo).
Bubaš je odgovorila kako predloženi zakon regulira isključivo logopedsku djelatnost i kako pri tome ne isključuje ostale djelatnosti koje su komplementarne u radu. Objašnjava i kako prema zakonu logopedsku djelatnost obavljaju samostalno magistri logopedije na svim razinama zdravstvene zaštite, a pravo na obavljanje logopedske djelatnosti ima magistar logopedije koji ima odobrenje za samostalna rad i upisan je u registar Hrvatske komore logopeda.
Logopedska djelatnost može se obavljati u zdravstvenoj ustanovi, trgovačkom društvu, u privatnoj logopedskoj praksi ili u sustavu socijalne skrbi, odgoja i obrazovanja, kaže Bubaš i napominje da magistar logopedije može osnovati privatnu praksu i trgovačko društvo za obavljanje zdravstvene djelatnosti.
Predloženim zakonom utvrđuje se i temelj za osnivanje Hrvatske komore logopeda, pri čemu su osnivači MiZ i Hrvatsko logopedsko društvo.
