Glavno oružje protiv bolesti je znanje. Bez znanja o svojoj bolesti, o tome kako živjeti s njom, što činiti, kako se liječiti, bez svijesti o rizicima i opasnostima koje ona nosi, nema govora o uspješnom liječenju.
Nažalost, unatoč svemu što se poduzima, danas imamo porazne činjenice da gotovo svaki drugi bolesnik ni ne zna za svoju bolest, da mnoge dolaze liječniku tek kad se pojave komplikacije, da se ispravno liječi tek manji broj bolesnika i da je sve to skupa razlog za porazne statističke podatke po kojima one drže vodeća mjesta na ljestvicama pobola i smrtnosti.
Stoga je knjiga "Liječnik vam savjetuje - kako sačuvati zdravlje i pobijediti bolest", dr. Ante Ljubičića, objavljena u izdanju Medicinske naklade jednostavan, praktičan priručnik koji bi mogao pridonijeti ublažavanju takvog stanja. Uz sve navedeno, autor je u knjizi pokušao odgovoriti na najčešća pitanja koja se u svakodnevnoj praksi postavljaju liječniku, a koja u pravilu zbog pomanjkanja vremena ili kakvih drugih razloga ostaju bez odgovora.
Donosimo ti dio iz knjige "Liječnik vam savjetuje" iz poglavlja o raku. Za mnoge je od nas sama pomisao na rak razlog nemiru, često i iskonskom strahu, a dijagnoza isto što i pomisao na smrtnu presudu. Iako to nije bez osnove, jer riječ je o zloćudnoj bolesti koja zauzima drugo mjesto na listi vodećih uzroka smrtnosti, treba odmah reći da ona nije nepobjediva. Uz pravodobnu dijagnozu i na vrijeme započeto liječenje u većini slučajeva postiže se potpuno izlječenje, a i u ostalim slučajevima, uz primjenu kombinacije niza mjera koje uključuju kiruršku operaciju, radioterapiju, kemoterapiju te ciljanu biološku terapiju (tzv. pametne lijekove), moguće je bolest držati pod kontrolom, slično kako je to i kod ostalih kroničnih bolesti.
Najčešće vrste raka kod muškaraca i žena
Godišnje se u Hrvatskoj otkrije oko 20 000 novih bolesnika raka (bez raka kože). U zemljama razvijenog svijeta, kao i kod nas, stopa incidencije kreće se oko 500 novooboljelih godišnje na 100 000 stanovnika za muškarce i 400 za žene, i iz godine u godinu sve je veća. Rak nije jedinstvena bolest, nego složena, s više od 250 tipova stanja čiji razvoj uključuje veliku raznovrsnost promjena koje se mogu pratiti citološki, histološki i laboratorijski. Riječ je o nekontroliranom bujanju stanica koje dovodi do nepravilna rasta i invazije u okolna tkiva i metastaziranja u udaljene organe. Bolest se može pojaviti u bilo kojemu tkivu ili organu i u bilo kojoj životnoj dobi. Proučavanje i liječenje tumorskih bolesti, odnosno zloćudnih novotvorina ili raka predmet je grane medicine koja se zove onkologija. Uzroci raka su mnogostruki i još do kraja nerazjašnjeni. U prvom planu su mutacije gena koje su odgovorne za nastanak malignih stanica. Te mutacije mijenjaju količinu i funkciju regulatornih proteina koji nadziru stanični rast i diobu. Dvije su glavne skupine mutiranih gena: onkogeni i tumor-supresorski geni. Ako se te genske mutacije zbivaju na zametnim stanicama, onda se sklonost prema raku prenosi i na potomke. Nastanku zloćudnih tumora pridonose i različiti čimbenici okoliša – virusne infekcije, razne kemijske kancerogene tvari, ionizirajuće zračenje, ultraljubičaste zrake, dugotrajno podraživanje tkiva (kože). Uz sve navedene čimbenike s kojima se povezuje nastanak tumorskog bujanja, znatnu ulogu ima i slabljenje imunološkog nadzora, odnosno bolesti imunosnog sustava.
- Pet najčešćih sijela raka (u njegovoj incidenciji) prikazano je u sljedećoj tablici. Kod muškaraca: bronhi pluća, prostata, debelo crijevo, rektum i mokraćni mjehur.
- Kod žena: dojka, debelo crijevo, bronhi i pluća, maternica, rektum.
Načini liječenja
Liječenje raka uključuje kirurške zahvate i radioterapiju (zračenje), te sustavno liječenje koje obuhvaća primjenu kemoterapije, hormonske terapije i biološke (ciljane) terapije (više na str. 269). Svi ti oblici liječenja zbog svoje složenosti i mogućih ozbiljnih nuspojava zahtijevaju posebnu stručnu naobrazbu i iskustvo te ih je najbolje (i jedino moguće) provoditi samo u visokospecijaliziranim centrima koji imaju potrebnu opremu i stručne timove. Dok je tumor lokaliziran, odnosno prije nego što se proširio u okolna tkiva ili udaljene organe, njegovo kirurško uklanjanje najčešće znači i potpuno izlječenje. U uznapredovalom stadiju, kada se već proširio, kirurško je liječenje samo palijativno – ne dovodi do izlječenja, nego samo smanjuje tegobe, odnosno komplikacije.
Tada se uz kirurški zahvat primjenjuju i ostali spomenuti načini liječenja. I radioterapija i kemoterapija uz stanice tumora pogađaju i zdrave stanice (one koje se brzo dijele – krvotvornih organa, probavnog trakta, reproduktivnih organa), što je uzrok niza ozbiljnih nuspojava i rizika. Hormonska terapija podrazumijeva primjenu hormona i „antihormona“ u liječenju raka dojke, prostate i maternice. Temelji se na činjenici da zloćudne stanice spomenutih tumora odgovaraju na djelovanje hormona (estrogena ili testosterona), odnosno da spomenuti hormoni potiču rast tumorskog tkiva jednako kao i zdravog, pa se blokiranjem njihova učinka zaustavlja rast tumora. Kako su učinci hormona posredovani specifičnim receptorima, određivanje receptora koji mogu vezati pojedine hormone preduvjet je za preciznu dijagnostiku tumora i za procjenu koristi od hormonske terapije u pojedinih bolesnika.
O čemu ovisi ishod liječenja?
Preduvjet uspješne primjene svih ovih oblika liječenja jest dobro upoznavanje biologije tumora koje omogućuje suvremena dijagnostika – imunohistokemija i genska dijagnostika – otkrivanje promijenjenih (mutiranih) gena nositelja pojedinih osobina tumora. Na taj je način moguće unaprijed dobiti informaciju je li promatrana osoba sklona obolijevanju od određenog tumora ili nije, i od kojega se lijeka može očekivati dobar učinak, a od kojega ne može. Nije potrebno posebno isticati koliki je to napredak u odnosu na raniju praksu koja se oslanjala samo na pokušaje na temelju iskustva, koji su bili povezani s čestim promašajima, redovito praćenim teškim nuspojavama i plaćeni visokom cijenom, jer se u pravilu radi o potencijalno toksičnim i vrlo skupim lijekovima. Na kraju ovoga kratkog osvrta na tumorske bolesti dobro je još jednom istaknuti ono najbitnije što bismo o svemu tome trebali znati i što nam je činiti.
Neke čimbenike rizika ne možemo izbjeći, ali neke možemo. Ne možemo promijeniti svoje gene, ali ako sumnjamo da smo ih, možda, naslijedili od svojih roditelja, možemo urediti svoj život tako da na najmanju moguću mjeru smanjimo rizik od nastanka bolesti. Uz to, redovito treba obavljati preventivne preglede, kako bismo bolest na vrijeme otkrili, jer samo na taj način osiguravamo sebi najbolje izglede za izlječenje. Najveći dio te problematike koji pripada u područje onkologije nije moguće ni spomenuti jer daleko premašuje okvir ovoga prikaza. To su ginekološki rak (rak tijela i vrata maternice, jajnika, adneksa), tumori bubrega i mokraćnog mjehura, maligni limfomi (tumori limforetikularnog sustava) i leukemije, tumori glave, kožni tumori, tumori skeletnog sustava i dr. Kao što je već navedeno, neke je od ovih bolesti, uz pravodobnu dijagnozu i primjenu suvremenih metoda liječenja, moguće u potpunosti izliječiti ili ih barem držati pod kontrolom poput ostalih kroničnih bolesti. Nažalost, neke su od njih bez ikakvih simptoma sve do trenutka kada više nema prave mogućnosti za terapijsku intervenciju niti ima metoda pomoću kojih bi se otkrile u najranijoj fazi. Među takvima su rak gušterače, rak jajnika, bronha i niz drugih. Uzimajući u obzir sve mogućnosti, pa i one najnepovoljnije, ne preostaje nam ništa drugo osim već navedenog: brinuti o svom zdravlju, obavljati redovite kontrole, slijediti smjernice struke i, uz malo sreće i dobar izbor liječnika, ne bi trebalo biti razloga za redukciju optimističkog stajališta o životu.
Dobro je zapamtiti:
- Ako se kasno otkrije i ne liječi, rak je smrtonosna bolest.
- Ako se otkrije u početnom stadiju (na vrijeme), može se u potpunosti izliječiti ili držati pod kontrolom kao i druge kronične bolesti.
- Preventivni probirni pregledi rizičnih skupina (izloženih rizičnim čimbenicima i s pozitivnom obiteljskom anamnezom), individualni i na nacionalnoj razini, osnova su strategije ranog otkrivanja raka.
- Otkrića novih mogućnosti u dijagnostici i liječenju raka uvelike su poboljšala rezultate u borbi protiv te bolesti.
- Unatoč genetičkoj predispoziciji, prema nekim ozbiljnim stručnjacima, rak se može izbjeći uz uvjete zdravog načina života, dobru socijalnu prilagođenost, uspješno rješenje egzistencijalnih pitanja, postizanje sklada s prirodnim okolišem i optimističnu životnu filozofiju (epigenetika).
Otkriće ciljane biološke terapije velik je korak naprijed u borbi protiv malignih tumora
Takva terapija ciljano pogađa tumorske stanice bez štetnog utjecaja na zdravlje. Sastoji se od primjene protutumorskih monoklonskih protutijela i tzv. malih molekula. Ova protutijela prepoznaju određene specifične molekule na površini tumorske stanice. Vezivanjem protutijela na te molekule aktivira se imunosni sustav koji tumorsku stanicu prepoznaje kao nametnika i uništava je. Male molekule zbog svoje veličine ulaze izravno u tumorsku stanicu u kojoj ometaju unutarstanične procese o kojima ovise njezin rast i širenje na udaljena mjesta u tijelu (metastaziranje). Rasvjetljavanje procesa nastanka tumorskih krvnih žila omogućilo je sintezu monoklonskih protutijela koja blokiraju učinak signala koje producira tumor radi stvaranja vlastite opskrbne cirkulacijske mreže. Na taj se način onemogućuje opskrba tumora kisikom i hranjivim tvarima, a time i njegov rast, što u kombinaciji s kemoterapijom znatno povećava odgovor tumora na liječenje i usporava napredovanje bolesti.
Na površini mnogih tumorskih stanica nalaze se receptori epidermalnog čimbenika rasta, čija aktivacija potiče rast i razmnožavanje tih stanica, što uzrokuje rast tumora i sklonost širenju u udaljena područja. Spoznaje o ulozi ovih receptora rezultirale su pronalaskom lijekova koji blokiraju njihovu aktivnost te time sprječavaju rast i razmnožavanje tumorskih stanica. Neki od ovih lijekova pripadaju u skupinu monoklonskih protutijela, a drugi u male molekule. Monoklonska se protutijela vezuju na dijelove receptora na površini stanice, a male molekule ulaze u tumorsku stanicu i blokiraju aktivnost dijela receptora unutar stanice. Određivanje tipa receptora iz uzorka tkiva tumora omogućuje selekciju bolesnika kod kojih će primjena ovih lijekova imati najbolji učinak. Testovi za određivanje ovih receptora u razvijenim zemljama već su ušli u rutinsku primjenu.
