Prema timu istraživača iz Nacionalnog instituta za zdravstvena istraživanja s Leicester Biomedical Research Center u Velikoj Britaniji, osobe koje sporo hodaju imaju četiri puta veću vjerojatnost da umru od posljedica zaraze koronavirusom. Istraživanje je vodio prof. Tom Yates sa Sveučilišta u Leicesteru koji se bavi proučavanjem tjelesne aktivnosti i sjedilačkog načina života na zdravlje.
Ispitana je povezanost indeksa tjelesne mase (BMI) i tempa hodanja s rizikom od smrtnosti od COVID-19. Analizom je utvrđeno da je kod sporih šetača normalne težine gotovo 2,5 puta veća vjerojatnost da će razviti teški COVID-19 i 3,75 puta veće vjerojatnosti da će umrijeti od virusa nego kod brzih šetača s normalnom težinom, piše Medical Xpress.
Profesor Yates, rekao je: "Već znamo da je pretilost ključni čimbenik rizika za ishode COVID-19. Ovo je prvo istraživanje koje je pokazalo da spori šetači imaju mnogo veći rizik od teških ishoda COVID-19, bez obzira na njihovu težinu. Budući da pandemija nastavlja neviđeno opterećivati zdravstveni sustav, otkrivanje pojedinaca s najvećim rizikom i poduzimanje preventivnih mjera za njihovu zaštitu presudno je."
Sljedeći ključni nalaz ovog istraživanja bio je da su spori šetači normalne težine više izloženi riziku od smrtnosti od COVID-19 od pretilih brzih šetača. Nadalje, rizik je bio jednoliko velik u sporih šetača s normalnom težinom i pretilih sporih šetača.
Profesor Yates nastavio je: "Pokazalo se da brzi šetači općenito imaju dobro zdravlje kardiovaskularnog sustava i srca, što ih čini otpornijima na vanjske stresore, uključujući virusnu infekciju, ali ova hipoteza još nije utvrđena za zarazne bolesti. Iako postoje podaci iz baza podataka o povezanosti pretilosti s ishodima COVID-19, rutinske kliničke baze podataka trenutno nemaju podatke o povezanosti kondicije i ishoda COVIDA-19. Moje je stajalište da bi tekuće studije javnog zdravstva i nadzora trebale razmotriti mogućnost uključivanja jednostavnih mjera tjelesne spremnosti, poput samostalnog prijavljivanja tempa hodanja, uz BMI, kao potencijalnih prediktora rizika ishoda COVID-19 koji bi u konačnici mogli omogućiti bolje metode prevencije i spasiti živote."
