Rani znakovi kognitivnog pada mogu utjecati na vaše navike u vožnji, pa vaš izbor vremena i ruta putovanja može biti potencijalni pokazatelj budućeg mentalnog zdravlja.
Istraživači sa Sveučilišta Washington otkrili su da sklonost rjeđoj vožnji i držanju poznatih ruta može nagovijestiti potrebu za ranom intervencijom za vozače koji bi mogli biti u opasnosti od buduće prometne nesreće.
U kombinaciji s drugim simptomima, informacije o vožnji osobe mogu pomoći u postavljanju dijagnoze. Tim je pokazao kako je dodavanje podataka s GPS uređaja standardnim testovima dobi i pamćenja, zajedno s drugim demografskim čimbenicima, omogućilo istraživačima da točno otkriju kognitivni pad kod osoba s već postojećim blagim kognitivnim oštećenjem (MCI) u 87 posto slučajeva.
"Rana identifikacija starijih vozača koji su u opasnosti od nesreća prioritet je javnog zdravstva, ali identifikacija osoba koje nisu sigurne za vožnju izazovna je i dugotrajna", kaže istraživač neurologije Ganesh Babulal.
"Otkrili smo da korištenjem GPS uređaja za praćenje možemo preciznije utvrditi tko je razvio kognitivne probleme nego gledajući samo čimbenike poput dobi, rezultata kognitivnih testova i jesu li imali genetski faktor rizika povezan s Alzheimerovom bolešću."
Istraživači su analizirali podatke o 56 osoba kojima je već dijagnosticiran MCI (prethodnik Alzheimerove bolesti), uspoređujući ih s 242 osobe slične demografske skupine bez kognitivnih problema. Prosječna dob svih sudionika bila je 75 godina.
Tim je proučavao obrasce vožnje koje su vozila volontera automatski bilježila tijekom razdoblja istraživanja do 40 mjeseci, zajedno s rezultatima dobro utvrđenih testova, uključujući zadatke povezane s pamćenjem, pažnjom i izvršnim funkcijama.
Čak i nakon prilagodbe faktorima poput dobi, obrazovanja i genetskog rizika za Alzheimerovu bolest, skupina s MCI-jem pokazala je razlike u vožnji tijekom vremena: vozili su rjeđe, na manje mjesta, jednostavnijim rutama i vozili su manjom brzinom.
Analizom podataka o samoj vožnji ispravno su identificirali osobe s MCI-jem u 82 posto slučajeva. Iako istraživači sugeriraju da je dio toga posljedica samoregulacije koja se obično događa kako ljudi stare, to također ima potencijala kao rani znak kognitivnog pada.
"Promatranje svakodnevnog ponašanja ljudi u vožnji relativno je jednostavan i nenametljiv način praćenja kognitivnih vještina i sposobnosti funkcioniranja ljudi", kaže Babulal.
Iako je lako prijeći na autopilota tijekom vožnje, posebno ako ste na cesti dugi niz godina, to zapravo zahtijeva puno moždane snage i koordinacije, što je dijelom razlog zašto su distrakcije toliko opasne.
Istraživači planiraju testirati svoju hipotezu na većim, raznolikijim skupinama ljudi, dodajući i druge podatke koji bi mogli igrati ulogu, poput vrste vozila, geografskog područja i drugih medicinskih stanja.
"Ovo bi moglo pomoći u ranijem prepoznavanju vozača koji su u opasnosti radi rane intervencije, prije nego što dožive sudar ili skoru nesreću, što se često događa sada", kaže Babulal. "Naravno, također moramo poštovati autonomiju ljudi, privatnost i informirano donošenje odluka te osigurati da se ispunjavaju etički standardi."
