Marek Welle (50) 2015. godine probudio se u tri sata ujutru i osjetio da mu je polovica tijela utrnula. Pokušao je hodati i shvatio da mu ne ide najbolje, nazvao je sestru liječnicu koja živi u blizini. Po simptomima koji su uslijedili - povraćanje, gubitak ravnoteže, slaba kontrola desne strane tijela, frfljanje shvatila je da joj brat ima moždani udar i pozvala je hitnu pomoć.
Welle zaposlen kao voditelj skladišta u jednoj tvrtki u Zagrebu kaže da je prije moždanog udara bio u dobroj fizičkoj kondiciji, išao je biciklom na posao, rekreativno igrao nogomet, pušio je kutiju cigareta dnevno, nije bio pretio, a ono što je vjerojatno bio glavni faktor zbog kojeg je doživio moždani udar bio je visoki krvni tlak. "Povišen tlak imao sam još od 18 godine života i nikada nisam uzimao lijekova, a za moždani udar imam i genetsku predispoziciju. Otac i tetka su preminuli od posljedica moždanog udara", govori Welle i prisjeća se kako kako su mu na Rebru gdje je odveden nakon udara dijagnosticirali ishemijski moždani udar, što znači da je uzrok udaru bio ugrušak koji je završio u mozgu.
"Liječnici su obavili trombolizu i kad sam se opravio na intenzivnoj njezi utvrdio sam da imam hemiparezu desne noge i hemiplegiju desne ruke i šake. Nisam mogao uopće hodati niti stati na desnu stranu tijela, imao sam probleme s govorom, opustila mi se desna strana lica, frfljao sam i osim fizioterapeuta treba sam i pomoć logopeda. Nakon tjedna provedenog na Rebru, otišao sam na oporavak u Stubičke toplice gdje sam ostao pet tjedana i u tom periodu sam bio u invalidskim kolicima. Nisam mogao hodati, ali bio sam dosta samostalan jer nisam imao kateter niti pelenu. Dešnjak sam i učio sam se aktivno služiti lijevom rukom, jesti, oblačiti se i svlačiti, a i upravljati invalidskim kolicima", priča Welle.
'Puno mi je pomoglo u oporavku što sam znao da ću se vratiti na posao'
Welle kaže da ga moždani udar i posljedice s kojima se suočio nisu deprimirali. "Imao sam sreću da nisam stradao kognitivno i nakon mjesec dana mi se vratio govor i to dosta dobro. Tijekom liječenja primijetio sam da ljudi starije životne dobi pogođeni moždanim udarom imaju više kognitivnih problema i teškoća s govorom. Računao sam odmah na to da ću se vratiti na posao. Prije svega moždani udar nisam doživljavao kao udarac sudbine, nego više kao izazov. Primjerice čitav život služim se objema rukama i nogama i onda sam si postavio stvari tako da sam si rekao, idemo sad vidjeti kao ćeš se snaći s jednom rukom i jednom nogom.
Odlučio sam iskušati samog sebe da vidim od kakvog sam materijala sazdan. Druga stvar je bila ta da sam odmah znao da ću se vratiti na posao, budući da nisam kognitivno stradao. Iako radim u skladištu, moj posao je vezan za ured, računalo, telefon i upravljanje timom tako da mi disfunkcija desne ruke nije bila prepreka za povratak na posao." Welle živi sam na četvrtom katu stambene zgrade te iako su mu majka i sestre nudile pomoć, odlučio je da nikoga ne želi inkomodirati i prvi zadatak koji si je zadao bio je da se samostalno penje i spušta niz stepenice svoje zgrade.
Kad tisuću svjesno izvedenih pokušaja urodi pomicanjem prsta to je golem uspjeh i velika radost
"Od prvog dana nakon povratka iz toplica idem u privatnu Polikliniku ReAktiva, dio tretmana se sastoji od samostalnog rada na spravama u teretani, drugi dio je rad s terapeutom. Taj tretman se zasniva na ideji da je mozak plastičan i da se taj spaljeni dio može oporaviti i ponovno dovesti do voljnih pokreta, a pri tom je potreban fizioterapeutski tretman i koncentracija, upornost i stotine tisuća ponavljanja te postupno dolazi do aktivacije.
Prvo se jedan prst pomakne, pa cijeli dlan pa stopalo. Puno pomaže i znanje o tome kako funkcioniraju tetive, kosti, mišići te kako su ti dijelovi tijela međusobno povezani. Malo po malo se sve to aktivira, a jako je bitno te vježbe raditi svjesno, a ne automatski. Još mi je ostalo da pomaknem prste na ruci. Mislim da se mogu oporaviti do 80 posto. Dakle, moći ću raditi većinu stvari osim neke jako fine motorike, sumnjam da ću moći lijepo pisati kao što sam to činio prije moždanog udara. Sada primjerice u desnoj ruci mogu držati vrećicu s kilogramom težine dok je prije beživotno visila kraj mene. Svjestan sam da stupanj do kojeg ću se oporaviti najviše ovisi o meni. Pozitivan stav mi je puno pomogao i mislim da je to osnovni uvjet za kvalitetan oporavak."
Marek Welle
Svojim iskustvom pomaže drugima jer je na početku imao stotinu pitanja bez odgovora
U udrugu za kvalitetniji život nakon moždanog udara "Moždani val", Welle se učlanio prije dvije godine jer je smatrao da drugima može pomoći svojim iskustvom. "Kad sam se razbolio imao sam jako puno pitanja, a malo odgovora, nedostajao mi je netko tko bi me mogao posavjetovati. U Udruzi sam čuo puno toga što mi je koristilo , poput stručnih predavanja logopeda, neurologa, a jednom nam je došao i pročelnik Gradskog ureda za zdravstvo koji nam je objasnio što možemo dobiti od Grada. Također je Udruga izdala i brošuru kako se nositi s posljedicama moždanog udara."
'Bio sam u šoku kad sam čuo da bolest može biti prijateljica, ali sam se uvjerio da je to istina'
Welle se prisjetio kada je od jedne osobe oboljele od multiple skleroze čuo da ih u njihovoj udruzi potiču da na bolest gledaju kao na prijateljicu. "Šokirao sam se kad sam to čuo i zapitao se kako na nešto što te oslabljuje fizički možeš gledati na pozitivan način. Ali sam i sam shvatio da bolest često otvori vrata koja su prije bila zatvorena. Mnogima tek bolest omogući da sebe sagledaju iznutra, da se pozabave interesima koje su zanemarili. I konačno, mijenjati sebe je pozitivna stvar, a mijenjati druge je oblik egoizma."
Welle je istaknuo i koje su negativne strane s kojima se suočio nakon moždanog udara: "Prva stvar je što društvo nije dovoljno senzibilizirano za osobe s invaliditetom. Imam sreću što sam se vratio na posao na puno radno vrijeme, a to sam mogao zato jer ne radim fizički posao. Puno ljudi koje poznajem ne uspijevaju ostvariti invalidsku mirovinu, a nitko ih ne želi primiti na posao. Društvo je još uvijek zatvoreno prema osobama s invaliditetom iako bi se za takve osobe objektivno moglo naći puno poslova. Također niti Grad ne želi odriješiti kesu za udruge poput naše. Grad nam je pomogao s izdavanjem brošure, ali druge oblike potpore nam uskraćuje."
