Razmišljanje o namjernom širenju lažnih informacija o cjepivu moramo sagledati i iz perspektive zarade. Kompanije koje proizvode cjepivo neće imati dugoročne profite kao primjerice proizvođači maski i antigenskih testova
Strah je normalan odgovor
Kada nam se dogodi nešto novo i nepredviđeno, strah je logična reakcija. Dok su se neki uplašili virusa i zbog toga pristali na cijepljenje, postoji cijeli niz ljudi koji se više od bolesti boje samog cjepiva. Biti oprezan i istražiti posljedice novog cjepiva je nešto što bi trebali napraviti svi, ali problem nastaje kada informacije tražimo na krivim mjestima. U šumi informacija teško je izdvojiti one provjerene, no ako je informacija potkrijepljena relevantnim istraživanjem svakako je vjerodostojnija nego iskustvo pojedinca koje može i ne mora biti istinito.
Kada smo pogonjeni strahom i panikom, svaka informacija koja ju još više potpaljuje spriječit će nas da razlučimo što je uistinu točno i relevantno. To se naziva i research bias, odnosno traženje dokaza za ideju koju već imamo te pri tome izbjegavamo suprotne rezultate koji su možda relevantniji.
Općenito nepovjerenje u vlasti i čelnike država mnoge je potaknulo da se ogluše na službena izvješća o virusu i cjepivu te potraže informacije na društvenim mrežama i blogovima. Problem kod takvih izvora informacija je što često šire neprovjerene i neistinite podatke pod krinkom zaštite i otkrivanja "skrivene istine". Jako je važno da provjerimo izvore informacija koje čitamo! Isto je važno i da situaciju pogledamo sa svih strana.
Tko zapravo profitira od pandemije?
"Pitam ja vas: zamislite da ste dioničar tvornice koja proizvodi antigenske testove, što biste vi htjeli – da epidemija završi? A zaradili ste milijardu dolara u prethodnih godinu dana", rekao je riječki imunolog dr. Zlatko Trobonjača za Jutarnji list i time otvorio nešto drugačiji pristup pandemiji.
Osobe koje ne žele primiti cjepivo često pozivaju na ideju da je cjepivo napravljeno kako bi velike farmaceutske kompanije zaradile još više novca i samim time nije učinkovito te da izaziva cijeli niz nuspojava. Kada pogledamo brojke zaraženih, službenu statistiku koliko je zaraženih i preminulih necijepljeno najbolje možemo vidjeti da ovakvi navodi nisu istiniti. Da nuspojave postoje nitko ne demantira, no da su ozbiljne toliko da je bolje preskočiti cjepivo jednostavno nije istina, a to su potvrdile i talijanska i izraelska studija.
Ideja da proizvođači cjepiva samo žele zaraditi na pandemiji nema smisla jer na kraju dana cjepivo pomaže smanjiti broj zaraženih, usporava širenje virusa i ako je podijeljeno dovoljnoj količini ljudi može osigurati kraj pandemije, što najbolje vidimo po primjeru boginja koje su prva bolest koju smo pomoću cjepiva iskorijenili, piše CDC. Postoji cijeli niz kompanija koje uistinu imaju profit od pandemije i koje bi širenjem lažnih informacija o štetnosti cjepiva mogle produžiti trajanje pandemije, a samim time i priljev novca (ovdje ne govorimo da te kompanije to doista i čine, samo nudimo drugi pogled onima koji tvrde da se na cjepivu inzistira zbog nečije zarade op.a). Važno je da kod donošenja odluka o cjepivu sagledamo i ovu, drugačiju stranu koja bi mogla profitirati širenjem informacija o štetnosti cjepiva kako bi što više produžili pandemiju koju možemo zaustaviti.
Kako znati da je informacija relevantna?
Za niti jednu informaciju ne možemo biti 100 % sigurni da je istinita. To je ujedno i premisa cijele znanosti koja se bazira na dokazima, odnosno istinu temelji na teoriji za koju postoji najviše dokaza. Kada je u pitanju cjepivo, lako je pročitati vijest da je netko preminuo od posljedica cjepiva i donijeti zaključak da je cjepivo štetno i opasno, ali u pitanju je samo jedna osoba na milijune cijepljenih.
Dobra i relevantna informacija dolazi iz istraživanja koje je provedeno na značajnom broju ljudi. Pet ljudi ne čini cijelu populaciju, kao niti njih tisuću, ali je broj od tisuću ljudi znatno relevantniji nego njih pet. Velika istraživanja poput onog izraelskog provedena su na preko milijun osoba što nije mala brojka. Također je osim broja sudionika u istraživanju važno pratiti i tko informaciju prenosi. Znanstveni portali kao što su Nature, BBC, National Geographic i Smithsonian primjer su dobrih izvora informacija jer prolaze strogu selekciju informacija koje prenose. Kada usporedimo ovakve znanstvene divove i navode pojedinaca na društvenim mrežama i blogovima, lako možemo vidjeti kome treba vjerovati.
Zato je važno provjeriti svaki navod i potkrijepiti ga relevantnim istraživanjem prije donošenja odluke, ne samo o cijepljenju nego i drugim dilemama koje imamo. Izbjeći research bias u stanju straha i panike nije lako, ali nije nemoguće te je neophodno.
U cijeloj zabilježenoj ljudskoj povijesti nije bilo zdravstvenog fenomena koji je ljude podijelio kao što je to napravila pandemija korona virusa. I dok ova pandemija nikako nije prva koja je pogodila čovječanstvo, svakako je drugačija nego sve do sada po količini i lakoći pristupa informacijama. Lažne vijesti ili "fake news" kako ih popularno zovemo mogle bi ugroziti milijune života i savršen su primjer koliko profit može diktirati tijek povijesti.
Danas svatko može upaliti računalo i na društvenim mrežama napisati baš svaku misao koju ima. To je odlično jer se lakše povezujemo s ljudima, ali u ozbiljnim situacijama kao što je pandemija virusa može biti pogubno. Društvene mreže i lažne vijesti pridonose širenju masovne panike, a time i nepovjerenja u provjerene i istinite informacije.
