Izloženost klasi sintetičkih kemikalija poznatih kao per- i polifluoralkilne tvari (PFAS), često nazivanih "vječne kemikalije", mogla bi povećati rizik od razvoja dijabetesa tipa 2, pokazuje novo istraživanje koje su proveli znanstvenici iz Mount Sinaija.
Tim znanstvenika proveo je ciljano istraživanje unutar većeg medicinskog projekta koji prati zdravlje tisuća ljudi. Istraživanje je provedeno koristeći BioMe – veliku bazu podataka povezanu s elektroničkim zdravstvenim kartonima, koja sadrži informacije o više od 70 000 pacijenata koji su od 2007. godine potražili liječničku pomoć u bolnici Mount Sinai u New Yorku. Rezultati su objavljeni u časopisu eBioMedicine.
Na temelju dostupnih podataka, istraživači su analizirali 180 osoba kojima je nedavno dijagnosticiran dijabetes tipa 2 te ih usporedili s 180 osoba sličnih karakteristika koje nemaju dijabetes. Svi sudionici su bili usklađeni na temelju dobi, spola i podrijetla.
Znanstvenici su pomoću uzoraka krvi analizirali razine PFAS-a – skupine kemikalija koje se koriste u svemu, od neprijanjajućeg posuđa, tapeciranog namještaja otpornog na mrlje do vodootporne odjeće. Otkrili su da su više razine tih kemikalija u krvi povezane sa značajno većim rizikom od razvoja dijabetesa tipa 2 u budućnosti.
Točnije, svako povećanje razine izloženosti PFAS kemikalijama bilo je povezano s 31 posto većim rizikom od razvoja dijabetesa tipa 2. Znanstvenici su također otkrili da bi ta povezanost mogla biti posljedica metaboličkih nepravilnosti u biosintezi aminokiselina i metabolizmu lijekova, što bi moglo pomoći u objašnjavanju kako PFAS utječe na sposobnost tijela da regulira šećer u krvi.
"PFAS su sintetske kemikalije otporne na toplinu, ulje, vodu i mrlje, a nalaze se u bezbrojnim svakodnevnim proizvodima", rekao je Vishal Midya, doktor znanosti i statistike, glavni autor studije te docent na Odjelu za medicinu okoliša na Icahn School of Medicine u bolnici Mount Sinai.
"Budući da se ne razgrađuju lako, PFAS-i se nakupljaju u okolišu - i u ljudskom tijelu. Naše istraživanje jedno je od prvih koje analizira kako ove kemikalije mogu poremetiti metabolizam tijela i na taj način povećati rizik od dijabetesa."
Nalazi ovog istraživanja dodatno naglašavaju koliko je važno spriječiti izloženost PFAS kemikalijama kako bi se zaštitilo javno zdravlje i koliko je ključno istražiti potencijalne načine na koje te tvari utječu na ljudski metabolizam.
"Ovo istraživanje koristi ekspozomski okvir za karakterizaciju utjecaja na okoliš i povezanih metaboličkih promjena koje doprinose razvoju dijabetesa tipa 2 u ranjivim populacijama SAD-a", rekla je Damaskini Valvi, dr. med., magistrica javnog zdravstva, glavna autorica istraživanja i izvanredna profesorica javnog zdravstva i medicine okoliša na Medicinskom fakultetu Icahn na Mount Sinai.
"Rezultati nam mogu pomoći u osmišljavanju učinkovitijih intervencija za ranu prevenciju dijabetesa tipa 2 u budućnosti, uzimajući u obzir izloženost pojedinaca kemikalijama iz okoliša, zajedno s drugim dobro poznatim genetskim, kliničkim i čimbenicima načina života koji su povezani s razvojem dijabetesa."
Sve više istraživanja sugerira da su PFAS faktor rizika za nekoliko kroničnih bolesti, poput pretilosti, bolesti jetre i dijabetesa.
Znanstvenici su pozvali na daljnja istraživanja ekspozoma, integrirajući podatke o okolišu s genetskim podacima kako bi bolje razumjeli kako izloženost okolišu utječe na ljudski metabolizam i doprinosi kroničnim bolestima, piše Medical Xpress.
Također pozivaju na veće studije koje će obuhvatiti širu populaciju, prateći ljude tijekom cijelog životnog razdoblja — od začeća pa sve do starije dobi — kako bi se bolje razumjeli utjecaji okoliša na zdravlje tijekom različitih životnih faza i posebno u osjetljivim životnim razdobljima.