Prema podacima Nacionalnog centra za zdravstvenu statistiku američkog CDC-a, objavljenim 2019., gotovo 400 veterinara počinilo je samoubojstvo između 1979. i 2015. Veterinari će dva puta vjerojatnije, a veterinarke čak četiri puta vjerojatnije počiniti samoubojstvo u odnosu na opću populaciju.
Studija koju je financirao brend hrane za kućne ljubimce Royal Canin pokazala je da je blizu 60 % veterinara doživjelo stres povezan s poslom, tjeskobu ili depresiju toliko jaku da im je bila potrebna stručna pomoć. Prema američkom Centru za kontrolu i prevenciju bolesti, trovanje je najčešći uzrok smrti među veterinarima. Za to se najviše koristio pentobarbital, jedan od glavnih lijekova koji se koristi za eutanaziju životinja. Autori studije utvrdili su da su obuka o postupcima eutanazije i pristupu pentobarbitalu neki od ključnih čimbenika koji doprinose problemu samoubojstva među veterinarima.
No, mnoge veterinarskih klinika počele su svom osoblju nuditi podršku i resurse za mentalno zdravlje. Nekoliko ih se udružilo s velikim skupinama za prevenciju samoubojstava kako bi veterinari i njihovi kolege znali prepoznati znakove upozorenja prije nego što bude prekasno, prenosi BBC.
Stres pogoršava i financijska situacija
Samo u SAD-u se kod veterinara potroši 36 milijarde dolara, a između 2021. i 2022. veterinarski troškovi su porasli za 10 % zbog inflacije. Mnogi vlasnici kućnih ljubimaca to si ne mogu priuštiti pa stvaraju pritisak veterinarima i govore im da su pohlepni. Od liječnika i osoblja često se traži da daju popuste ili da se odreknu plaćanja, a mogu se i uzrujati kada im veterinari kažu ne. “Kad govorimo o tome što trebamo učiniti za nečijeg ljubimca, vlasnici često čuju samo nevjerojatne troškove. Optužuju te da si ovdje samo zbog novca. Prije nekoliko tjedana netko me nazvao lopovom”, rekla je veterinarka Emily Volk iz New Jerseyja za BBC. Upravo se zbog tih sukoba mnogi veterinari osjećaju loše jer ne mogu ispuniti svoj glavni cilj, a to je pomoći životinji.
Težak posao i manjak osoblja
Posao veterinara nije nimalo jednostavan, a opterećenje dodatno pojačava i manjak veterinara. Samo u SAD-u će u bilo kojem trenutku jedan od četiri člana osoblja napustiti posao. Sa samo jednim kandidatom za svakih 10 otvorenih veterinarskih poslova, većina veterinarskih klinika ima kronični nedostatak osoblja.
Problem je i dugo radno vrijeme, a jedna od veterinarskih tehničarki Jess Feliciano rekla je za BBC da zna raditi i po 80 sati tjedno. "I veterinari su preopterećeni, vidjela sam noći kada jedan veterinar pregleda 20 ili više slučajeva u smjeni od 10 sati", dodala je Feliciano. Osim toga, plaća koju dobivaju je jedva održiva, a Feliciano je napomenula da je njihov posao i emocionalno naporan. Uz sve to često ih klijenti uznemiravaju i zlostavljaju pa čak i prijete, kako uživo, tako i online. Istraživanje iz 2015. u kojem je sudjelovalo oko 350 američkih veterana pokazalo je da je svaki peti ili bio izložen maltretiranju online ili je poznavao kolegu koji je bio zlostavljan.
Često ne mogu pomoći životinjama
Koliko god se posvete liječenju životinja, ponekad ih moraju i eutanazirati. Radi se o paradoksu brige i ubijanja kojeg je u svojoj knjizi "Regarding Animals" opisao Arnold Arluke. “Postoje brojni slučajevi kada liječimo stvarno jako bolesnog ljubimca, kada vlasnici žele učiniti sve, a mi činimo toliko da pomognemo i da bi na kraju izgubili ljubimca”, kaže Feliciano. To je traumatično, dodaje, i često dovodi do toga da ona sama ili njezini kolege briznu u plač. "To je odgovor na ono što smo upravo prošli, ali isto tako moramo nastaviti s liječenjem sljedećeg”, rekla je Feliciano.
Feliciano je objasnila da ponekad moraju preuzeti još veći dio emocionalnog tereta eutanazije jer ne žele svi vlasnici gledati uspavljivanje svog ljubimca. Veterinarka Taylor Miller također je dodala kako je posebno teško kada moraju zaklati cijelo stado životinja zbog izbijanja neke bolesti pa čak i one zdrave.
