Dok sam sjedila u onkološkoj čekaonici, čitala sam New York Times i naišla na članak pod nazivom "Bolesti debelog crijeva i raka kod mladih" u kojem je pisalo da je rak debelog crijeva u padu kod starijih osoba te da se smatrao rijetkim kod mladih osoba, ali da je posljednjih godina zabilježen njegov rast kod dvadesetogodišnjaka i tridesetogodišnjaka, ali da znanost ne zna uzrok, započela je svoju ispovijest Lisa Merkle.
Prošlog srpnja u dobi od 41 godine dobila sam dijagnozu koja me zaprepastila - rak debelog crijeva. Pitala sam se pa kako je to moguće kad vodim zdrav život. godine 2012. napustila sam stresan posao u modi i iste godine postala certificirana učiteljica joge te završila edukaciju u Institutu za integrativni nutricionizam. Svako jutro započinjala sam dvadesetminutnom meditacijom i po cijele dane pila toplu vodu s kurkumom i limunom, hranila se zdravo i rijetko pila alkohol. Radila sam kao event manager za događaje vezane za wellness i zdravije.
Doznaj više o raku debelog crijeva
Kad god otkrijem svoju dijagnozu ili spominjem da sam na kemoterapiji, većina obično komentira: "Ali izgledaš tako zdravo" ili "Kako je to moguće uz tvoj stil života". Nakon što sam pročitala članak u Timesu shvatila sam da nismo oslobođeni od raka jer pijemo kombucha i meditiramo. U zdravlju i wellnessu postoji mnogo razgovora o probavi i zdravlju crijeva, a zbog svog iskustva smatram da je neophodno u te razgovore uključiti i svjesnost o ranom otkrivanje raka debelog crijeva.
Imala sam simptome dvije godine kojih nisam bila svjesna, očitovali su se kao krvarenje iz rektuma, a proktolog mi je dao čepiće protiv hemoroida i nije me slao na daljnje pretrage. U međuvremenu sam proučavala Ayurvedu i tražila način kako da uravnotežim svoju Agni (probavna vatra), pila različite vrste probiotika i tako dalje. Zbog mojih predrasuda o konvencionalnoj medicini nije mi palo na pamet da odem kod gastroenterologa i napravim kolonoskopiju i doznam što se događa u mojim crijevima. Kolonoskopija bi me vjerojatno spasila od kemoterapije i petosatne operacije kojom mi je uklonjen veći dio rektuma i nošenja plastične vrećice pričvršćene na moj trbuh za skupljanje otpadnih tvari iz organizma.
Sada je bolest u remisiji, ali sam stalno na oprezu jer sam svjesna da se bolest uvijek može vratiti, a u slučaju da se vrati postotak za izlječenje se smanjuje. Nastavila sam raditi jogu i uvjerena sam da to što su mi ljudi govorili da izgledam zdravo mogu zahvaliti upravo svojoj jogijskoj praksi. Vjerujem da mi je joga pomogla za održim duh vitalnim i lakše podnesem bolest. Zaključila sam da treba ići srednjim putem i shvatiti da konvencionalna medicina sa svojom dijagnostikom i kirurgijom može puno pomoći, a zdrava prehrana, meditacija i tjelovježbe trebaju biti sastavni dio života. Za mene je ovo bila prilika da premostim jaz između zapadnih i istočnih pristupa liječenju. I smatram da svatko tko sumnja da s njegovim zdravljem nešto nije u redu treba posjetiti liječnika.
