Ovaj tjedan obilježava se međunarodni tjedan gluhih i nagluhih osoba. Hrvatski savez gluhoslijepih osoba Dodir nevladina je neprofitna organizacija u RH koja promiče interese gluhoslijepih osoba. Upozorili su na nedostatnu edukaciju prevoditelja znakovnog jezika.
"Tijekom 25 godina djelovanja, trudili smo se stvarati brojne mogućnosti za gluhoslijepe osobe. Gradili smo mostove komunikacije, vodeći ih, uključenjem u zajednicu, iz izolacije u potpuniji i sretniji život. Kontinuirano smo djelovali na različitim područjima, sa uvijek jasnim ciljem poticanja i podizanja kvalitete aktivnog življenja osoba s gluhosljepoćom", poručila je Tajana Uzun iz Saveza Dodir i upozorila na probleme s kojima se suočavaju gluhi u Hrvatskoj.
Hrvatski znakovni jezik tek je nedavno priznat kao jezik
Važnost dodatnih edukacija za prevoditelje hrvatskog znakovnog jezika i prevoditelje za gluhoslijepe nešto je što Savez Dodir oduvijek ističe. Obzirom na to da u Hrvatskoj formalno obrazovanje za spomenuta zanimanja još uvijek ne postoji te da je hrvatski znakovni jezik tek nedavno priznat kao jezik, situacija je prilično kaotična, a prevoditeljem znakovnog jezika se naziva skoro svatko tko završi nekoliko semestara tečaja HZJ.
Nije novost da od početka ističemo kako tečaj HZJ nije dovoljan da bi netko postao prevoditelj, posebice kada se radi o tečajevima koji traju svega par semestara. U najboljem slučaju, završeni tečaj osigurat će vam bogat vokabular i osnovna znanja o tome kako znakovni jezik funkcionira.
U prevoditeljske poslove upuštaju se osobe koje su završile tečaj u trajanju od tri mjeseca
Mnogi ipak misle da je prevoditelj biti lako i da svatko može biti prevoditelj, pa se nerijetko upuštaju u prevoditeljske poslove odmah po završetku tečaja. Čak se ide toliko daleko da se nakon završetka 4 semestara hrvatskog znakovnog jezika, neki usude isti i predavati. Zamislite da u EU parlamentu prevode prevoditelji koji su strani jezik učili samo 3 mjeseca ili maksimalno 2 godine! Ili da isti predaju strane jezike u školama! Upravo se to događa kad je riječ o hrvatskom znakovnom jeziku.
Rekla bih da jedan od problema leži u činjenici da malo tko uopće razumije da HZJ nije isto što i hrvatski jezik. Većina, a tu osim na čujuću populaciju mislim i na populaciju gluhih, nagluhih i gluhoslijepih, smatra da se radi o istim jezicima u drugačijem obliku, pa se onda „prevođenje“ s jednog na drugi jezik i ne čini tako teško ako znate znakove. Dakle, iako se možda nama čini da već i ptice na grani znaju što je HZJ i dalje je potrebno kontinuirano educirati javnost, polaznike tečajeva pa čak i gluhe, nagluhe i gluhoslijepe osobe o značajkama znakovnog jezika.
Uz to, moramo razumjeti što je posao prevoditelja. Prevoditeljski posao toliko je puno više od prevođenja riječi s jednog jezika na drugi. Prevođenje uključuje prenošenje misli, osjećaja, pa čak i kulturnih osobitosti s izvornog jezika na ciljani jezik. Uz to, posao prevoditelja iziskuje neprestano usavršavanje i edukaciju.
U zaostatku smo tridesetak godina u odnosu na skandinavske države
Znajući sve to, a imajući sve veće potrebe za prevoditeljima, pokrenuli smo dvogodišnji tečaj za intervenore i prevoditelje za gluhoslijepe. Iza sebe imamo već četiri generacije. Bilo bi lijepo kada bismo mogli reći da imamo četrdesetak novih prevoditelja u svojim redovima, no prava slika puno je drugačija. Rijetko koji polaznik ostaje raditi na mjestu prevoditelja iz različitih razloga, počevši od nepovoljnih uvjeta zapošljavanja do niskih plaća, stoga se nekad i trud instruktora čini kao vrijeme bačeno u vjetar.
Često nas pitaju zašto te dodatne edukacije postoje samo u Zagrebu. Razlog je jednostavan – nema dovoljno kompetentnih instruktora. Nastojimo da edukacije drže instruktori - izvorni govornici HZJ-a, koji istovremeno posjeduju visokoškolsko obrazovanje u području jezika te na taj način posjeduju sve potrebne kompetencije i znanja. Svakako nam je u cilju da se brojka instruktora poveća, pa vjerujem da ćemo u budućnosti raditi na pronalasku najboljeg načina da to i ostvarimo.
Zaključno, pozitivna strana je to što se stvari mijenjaju. Danas je situacija svakako bolja nego što je bila prije 10 godina. No i dalje smo tridesetak godina u zaostatku u odnosu na skandinavske države i čeka nas puno posla. Nadamo se da je Učilište Dodir, ustanova za obrazovanje odraslih, jedan korak naprijed prema poboljšanju kompetencija prevoditelja HZJ i prevoditelja za gluhoslijepe.
