Francusko zdravstveno osiguranje pokriva 65 posto cijene lijekova, no zbog pravila koja vrijede za kronične bolesnike većina pacijenata u praksi neće plaćati terapiju.
Francuska je postala prva članica Europske unije koja će iz javnog zdravstvenog osiguranja financirati GLP-1 lijekove za liječenje teške debljine.
Kako je objavio Reuters, od 15. lipnja troškovi terapije lijekovima Wegovy i Mounjaro pokrivaju se osobama s indeksom tjelesne mase (BMI) od najmanje 40, odnosno od 35 uz najmanje jednu bolest povezanu s debljinom, poput dijabetesa tipa 2, arterijske hipertenzije ili drugih ozbiljnih komplikacija.
Francusko zdravstveno osiguranje pokriva 65 posto cijene lijekova, no zbog pravila koja vrijede za kronične bolesnike većina pacijenata u praksi neće plaćati terapiju.
Francuska ministrica zdravstva Stéphanie Rist procijenila je da kriterije za liječenje ispunjava oko milijun ljudi, ali je naglasila da to ne znači da će svi dobiti lijek. Odluka će se donositi pojedinačno, prema liječničkoj procjeni i jasno definiranim medicinskim kriterijima. Procjenjuje se da će program, kada bude u cijelosti proveden, državu stajati oko 100 milijuna eura godišnje.
Za razliku od dojma koji se često stvara u javnosti, francuski model ne predviđa široku dostupnost lijekova svima koji žele smršavjeti. Državne smjernice propisuju da se lijekovi mogu financirati tek kao druga linija liječenja, nakon najmanje šest mjeseci neuspješnog liječenja promjenom prehrane, povećanjem tjelesne aktivnosti i drugim nefarmakološkim mjerama. Početnu terapiju mogu propisati samo specijalizirani centri za liječenje debljine i liječnici uključeni u takve programe, dok liječnici obiteljske medicine mogu nastaviti praćenje bolesnika nakon što terapija bude uvedena.
Velik interes pacijenata odmah nakon uvođenja mjere
Da je riječ o dugo očekivanoj odluci pokazuje i interes pacijenata. Francuski list Le Monde piše da je specijalizirani centar za liječenje debljine u pariškoj bolnici Pitié-Salpêtrière u samo tjedan dana zaprimio oko 250 zahtjeva za prvi pregled, dok su pojedini centri u desetak dana primili onoliko zahtjeva koliko ih inače dobiju tijekom cijele godine.
Liječnici pritom upozoravaju da lijekovi nisu “čudesno rješenje”, nego dio dugotrajnog liječenja koje uključuje promjenu životnih navika i redovito praćenje bolesnika.
Francuska odluka dolazi samo nekoliko mjeseci nakon što je Italija postala prva država u svijetu koja je posebnim zakonom priznala debljinu kao kroničnu, progresivnu i povratnu bolest. Za razliku od Francuske, koja je naglasak stavila na financiranje suvremenih lijekova za najteže bolesnike, Italija je prije svega promijenila zakonodavni okvir.
Time je debljina dobila status usporediv s drugim kroničnim bolestima, a država se obvezala razvijati programe prevencije, ranog otkrivanja, liječenja i dugoročnog praćenja oboljelih.
Taj zakon mnogi stručnjaci smatraju prekretnicom jer se njime prvi put na nacionalnoj razini priznaje da debljina nije isključivo posljedica životnog stila ili osobnog izbora, nego bolest koja zahtijeva organiziran odgovor zdravstvenog sustava.
Zašto se Europa odlučila na zaokret?
Promjena pristupa liječenju debljine nije posljedica samo pojave novih lijekova poput semaglutida (Wegovy) i tirzepatida (Mounjaro), nego i sve većeg broja dokaza da uspješno liječenje debljine može spriječiti razvoj brojnih kroničnih bolesti i smanjiti troškove zdravstvenih sustava.
Posljednjih nekoliko godina velika klinička istraživanja pokazala su da GLP-1 lijekovi, osim što omogućuju znatan i dugotrajan gubitak tjelesne mase, smanjuju rizik od srčanog i moždanog udara kod osoba s pretilošću i povećanim kardiovaskularnim rizikom te usporavaju napredovanje kronične bubrežne bolesti.
Sve je više dokaza i da poboljšanjem metaboličkog zdravlja mogu smanjiti rizik razvoja dijabetesa tipa 2 kod osoba s pretilošću. Zbog toga se sve više promatraju kao terapija koja ne liječi samo višak kilograma nego i niz bolesti povezanih s debljinom.
Istodobno, zdravstveni ekonomisti upozoravaju da su upravo komplikacije debljine među najvećim generatorima troškova u europskim zdravstvenim sustavima. Liječenje dijabetesa, srčanožilnih bolesti, zatajenja bubrega, apneje u snu, bolesti zglobova i pojedinih sijela raka povezanih s pretilošću višestruko je skuplje od same prevencije i pravodobnog liječenja debljine.
Prema OECD-u, liječenje bolesti povezanih s prekomjernom tjelesnom masom i debljinom činit će oko 8,4 posto ukupnih zdravstvenih rashoda u zemljama OECD-a. Procjenjuje se da je prekomjerna tjelesna masa odgovorna za oko 70 posto troškova liječenja dijabetesa, 23 posto troškova liječenja srčanožilnih bolesti i devet posto troškova liječenja raka.
Upravo zato sve više europskih zemalja počinje gledati na liječenje debljine kao na dugoročnu investiciju, a ne samo kao novi rashod zdravstvenog sustava.
Hrvatska zasad bez promjene politike
Predsjednica Hrvatske udruge za prevenciju debljine i dijabetesa (UPED) Andrijana Buklijaš smatra da odluke Francuske i Italije pokazuju kako Europa postupno mijenja pogled na debljinu.
“Odluka Francuske da na teret javnog zdravstvenog osiguranja uvede GLP-1 lijekove za liječenje debljine predstavlja važan iskorak i jasnu poruku da je debljina kronična bolest koju treba liječiti, a ne promatrati isključivo kao pitanje životnog stila. Francuska je pritom postavila stroge kriterije pa su lijekovi dostupni osobama s težim oblicima bolesti i uz jasno definirane medicinske uvjete”, izjavila je Buklijaš Hini.
Dodala je kako je u Europi vidljiv jasan trend.
“Ujedinjena Kraljevina već omogućuje pristup GLP-1 terapiji dijelu pacijenata kroz javni zdravstveni sustav prema strogo definiranim kriterijima, dok je Italija prva država u svijetu koja je posebnim zakonom debljinu priznala kao kroničnu, progresivnu i povratnu bolest. Time je poslala snažnu poruku da je riječ o ozbiljnom javnozdravstvenom problemu koji zahtijeva sustavan pristup, uključujući prevenciju i liječenje”.
No, smatra da Hrvatska zasad ne prati taj razvoj.
“Nažalost, u Hrvatskoj u skorije vrijeme ne očekujemo značajnije iskorake kada je riječ o stavljanju lijekova za liječenje debljine na teret HZZO-a. Debljina još uvijek nije dovoljno prepoznata kao kronična bolest koja zahtijeva sustavno liječenje, a još manje kao jedan od najvećih uzroka troškova u zdravstvenom sustavu zbog brojnih komplikacija koje uzrokuje”.
Buklijaš ističe da ulaganje u učinkovito liječenje debljine ne treba promatrati kao trošak.
“To treba promatrati kao dugoročnu investiciju koja može smanjiti broj oboljelih od dijabetesa tipa 2, srčanožilnih bolesti, kronične bubrežne bolesti i drugih ozbiljnih komplikacija te time dugoročno donijeti značajne uštede zdravstvenom sustavu”.
Dodala je kako vjeruje da će i Hrvatska slijediti europske trendove te debljini pristupiti kao kroničnoj bolesti koja zaslužuje jednaku ozbiljnost kao i druge kronične bolesti, uz jasno definirane kriterije za dostupnost suvremenih terapija onim pacijentima koji od njih mogu imati najveću korist.
