Glazbenik Edin Osmić, koji djeluje pod imenom Edo Majka za Telegram je ispričao da pati od napadaja panike i anksioznosti te da su mu okidači intervjui pred kamerama, u radijskim emisijama, javnim nastupima, kad mora sjediti i pričati.
“U takvim situacijama i prostorima postajem pravo tjeskoban. Osjećam i jednu vrstu tjeskobe u specifičnim prostorima iz kojih ne mogu izaći; u avionu, dugim tunelima. Takve situacije sam naučio kontrolirati tehnikama disanja, ali u intervjuima se često samo zblokiram”, ispričao je Edo Majka za Telegram.
Rekao je da mu je žao što su neki novinari nedolazak na intervju protumačili kao njegovu bahatost, ali nažalost on jednostavno nije mogao to odraditi. Svjestan je da to zvuči neobično budući da nastupa pred masama na koncertima. “Na stageu sam mobilan, kad repam fokusiram se na tekst i, ako me primi tjeskoba, izgubi se vrlo brzo", rekao je za Telegram. Prvi veliki napad panike doživio je u srednjoj školi dok je čekao u redu za karte, a drugi napadaj mu se dogodio na fakultetu dok je s kolegama igrao video igrice te je morao izaći iz prostorije kako bi mogao disati.
Edo kaže da mu se stanje pogoršalo kad je postao popularan. Tražio je pomoć i njegov zaključak je da je nije lako ni pronaći jer svatko je različit i treba poseban pristup. Objasnio je da mu u kontroli napadaja panike pomaže autogeni trening i druge tehnike. Jedno vrijeme je bio i na lijekovima, ali kaže da su oni dobri za akutne situacije i da treba tragati za izvorom tjeskobe u čemu mu je najviše pomogla metoda pokojne Silvije Altaras Penda i njezin sistem samopropitivanja u kojem je, kaže Edo, podučavala kako se nositi sa zonama strahova i tjeskobama, ispričao je za Telegram.
Napadaji panike, okidači i simptomi
Panična reakcija zbog straha u opasnoj situaciji je normalna i korisna reakcija, jer nas potiče na to da pobjegnemo na sigurno i tako se zaštitimo, na primjer u slučaju eksplozije i požara. No kad govorimo o dijagnozi paničnog poremećaja kao psihijatrijskom poremećaju, tada je riječ o sličnoj reakciji, ali u situaciji u kojoj za čovjeka ne postoji realna opasnost, odnosno situacija je potpuno neutralna, rekao je za jedan stariji članak objavljen na missZDRAVOJ o paničnim napadajima psihijatar, prof. dr. sc. Ninoslav Mimica, predstojnik klinike i pročelnik Zavoda za biologijsku psihijatriju i psihogerijatriju Klinike za psihijatriju Vrapče.
"Statistike pokazuju da je tipični pacijent kod kojega se panični poremećaj javlja prvi put mlađa osoba (najčešće u dobi između 20 i 30 godina) te da se češće javlja u žena. Obično je riječ o osjetljivim ljudima koji iz različitih razloga u određenoj situaciji mogu imati osjećaj da im nešto prijeti. Uz osjećaj uznemirenosti, naglo se javlja lupanje srca, pojačano znojenje te nerijetko osjećaj da će doživjeti infarkt ili umrijeti na mjestu, što je za osobu koja to proživljava vrlo neugodno. U mnogim slučajevima ljudi se zbog toga javljaju na Hitnu pomoć ili liječniku opće prakse sa strahom da su preživjeli infarkt", kaže prof. Miminca.
U nekim situacijama napadaj mogu potaknuti fobije. Na primjer, čovjek koji se boji zmija može doživjeti panični napadaj i kad ugleda zmiju u terariju, od koje mu ne prijeti opasnost. No u mnogim slučajevima napadaj se javlja bez prepoznatljivog poticaja, nego ga može izazvati sitnica koja potakne sjećanja na neki neugodan događaj ili situaciju iz prošlosti. Prof. Mimica je rekao kako je sada situacija puno bolja što se tiče prepoznavanja i liječenja bolesti u odnosu na prije.
