Zdravlje Simptomi i pomoć 02. listopada 2020.

Bruh: liječnik odgovara na 8 važnih pitanja

Foto: Arithera Operacija bruha u Specijalnoj bolni Arithera, operacije se izvode laparaskopski, ako je to u najboljem interesu pacijenta
zdrava krava postala miss7zdrava.24sata.hr

Hernija ili kila (njem. Bruch) nastaje izlaskom tkiva ili organa kroz prirođene ili stečene otvore na trbušnoj stijenci koji se ispupčuju ispod kože trbuha. Zašto nastaje, koji su simptomi i kada se s kilom može živjeti, a kada je vrijeme za operaciju, tko su ugrožene skupine i koje su mjere prevencije odgovara prim. dr. sc. Davorin Velnić, spec. abdominalne kirurgije iz Specijalna bolnice Arithera.

mZ: Što je hernija, kako nastaje i na kojim mjestima u tijelu?

Kila je patološko istiskivanje tkiva ili organa, najčešće crijeva, kroz stijenku tjelesne šupljine u kojoj se normalno nalazi. Prednji trbušni zid je mjesto nastanka većine hernija, ali isto tako ona može nastati kroz dijafragmu (ošit) poput hijatalne hernije ili vrlo rijetko kroz stražnju stijenku abdomena. Osnovni razlog nastanka hernije je slabost vezivnog i mišićnog tkiva. U kombinaciji s povećanim tlakom koji se primjerice dešava pri kašljanju, kihanju i dizanju teških tereta unutarnji organi ili tkivo se utiskuje na mjestima najslabijeg otpora. U predjelu prednje trbušne stijenke više od 80 % svih hernija nastaje u preponama. Ovisno o regiji u preponi u kojoj nastaju nazivaju se ingvinalna ili femoralna henrija. Česte su također hernije u predjelu pupka koje nazivamo pupčana ili umbilikalna hernija te nakon operacija u abdomenu na mjestima operacijskog reza - incizijske ili postoperativne hernije.

 | Author: Arithera Foto: Arithera Prim. dr. sc. Davorin Velnić, spec. abdominalne kirurgije iz Specijalna bolnice Arithera mZ: Kako oboljeli može prepoznati da ima kilu, koji su simptomi?

U početku se oboljeli obično tuže na osjećaj pritiska, nelagodu i slabu do umjerenu bol u predjelu gdje nastaje hernija. Te su tegobe osobito izražene tijekom ili nakon fizičkog napora. Nakon izvjesnog vremena hernija postaje vidljiva kao veće ili manje ispupčenje na prednjem trbušnom zidu. To ispupčenje je posebno vidljivo pri napinjanju dok u mirovanju i prilikom ležanja može nestati. Specifično, bolesnici s hernijom navode kako je ona vidljiva tijekom dana dok rade, hodaju i bave se svakodnevnim aktivnostima, a ujutro se ne uočava. Kod pojedinih bolesnika, ako dijagnoza pri pregledu nije jasna što se obično dešava u početnoj fazi bolesti, moguće je napravit ultrazvuk koji će pokazati postojanje defekta trbušne stijenke i utiskivanju hernijske vreće kroz taj defekt.

mZ: Postoje li određene skupine ljudi (dob, spol, zanimanje) koji su podložniji dobivanju kile i je li hernija u korelaciji s nekim drugim dijagnozama?

Hernija može biti prirođena (kongenitalna) ili češće stečena. Kongenitalne kile se uobičajeno dijagnosticiraju i operiraju u ranoj dječjoj dobi. Stečene hernije se pojavljuju kasnije tijekom života s najvećom incidencijom nakon 70. godine. Predominantno obolijevaju muškarci u odnosu devet naprema jedan. Bolesnici s kroničnom opstruktivnom bolešću pluća, bolesnici na dijalizi, oni s prekomjernom tjelesnom težinom, oboljeli od kolagenoza i oni kojima je operativno odstranjeno slijepo crijevo ili prostata, imaju povećani rizik nastanka hernije. U rizičnu skupinu spadaju također i pušaći.

mZ: Koje su metode liječenja kile, odnosno koje operativne metode se koriste?

Jedino kauzalno liječenje hernije je kirurško, operativno. Treba naglasiti da početne i male asimptomatske kile nije potrebno operirati dok je kod većih i simptomatskih hernija gotovo uvijek indicirana operacija. Velike hernije samom svojom veličinom znatno narušavaju kvalitetu života bolesnika, a što je važnije povećavaju rizik nastanka komplikacija. Komplikacije hernije mogu biti vrlo ozbiljne i kada se dese obično zahtijevaju hitan kirurški zahvat. Najozbiljnija komplikacija je inkarceracija kada se u kilinu vreću ukliješti neki od unutarnjih organa, primjerice dio crijeva što posljedično može dovesti do opstrukcije, strangulacije i gangrene.

Danas se kod operacija hernije preferira laparoskopski pristup. Prednost takvog minimalno invazivnog zahvata je u manjoj postoperativnoj boli i bržem oporavku što bolesnicima omogućava raniji povratak svakodnevnom životu. Također vrlo često laparoskopske operacije imaju i bolje trajne rezultate s manjim brojem recidiva. No i otvorene ili kako ih neki nazivaju “klasične“ operacije još uvijek imaju svoje mjestu u liječenju hernije. Kompleksne, orijaške i inkarcerirane hernije je često bolje operirati otvorenim pristupom.

 | Author: shutterstock Foto: shutterstock

mZ: Koliko traje oporavak nakon operacije i kada se pacijent može vratiti svojim uobičajenim aktivnostima i treba li neke aktivnosti trajno izbjegavati?

Oporavak nakon operacije ovisi o više čimbenika. Važno je opće stanje bolesnika te postoji li komorbiditet koji može usporiti oporavak. Nadalje tip hernije i kompleksnost same hernije također igra važnu ulogu. Primjerice bolesnici nakon operacije preponske hernije se u pravilu brže oporavljaju nego oni koji su operirani zbog incizijske postoperativne hernije. Međutim možda najvažniji čimbenik u brzini oporavka je metoda operacije. Operacije kod kojih se hernijski defekt zatvara posebnim vrstama mrežice nazivaju se operacije bez napetosti. Bolesnici se nakon takvih operacije u pravilu znatno brže i lakše oporavljaju, postoperativna bol je manja i povratak uobičajenim svakodnevnim aktivnostima je ranija. Ako se takva operacija izvede laparoskopskim načinom to dodatno olakšava i ubrzava postoperativni oporavak. Nakon laparoskopske operacije bolesnici obično napuštaju bolnicu drugi postoperativni dan, iako je vrlo često moguće i ranije. Nakon sedam do deset dana većina se vraća svakodnevnim aktivnostima, a puna fizička aktivnost, čak i za vrhunske sportaše je moguća nakon četiri do šest tjedana.

mZ: Postoji li mogućnost da se bolest vrati?

Nažalost i nakon pomno planiranih i pažljivo izvedenih operacija moguća je pojava recidiva, iako su oni razmjerno rijetki. Ukupno je recidiv za operacije svih vrsta hernija tri posto. Najčešće se dešavaju nakon operacija incizijskih postoperativnih hernija, a najrjeđe nakon operacija preponskih hernija, posebno laparoskopskih gdje je recidiv manji od jeda posto. Naravno i recidivne hernije je nužno operirati iz istih razloga kao primarne.

Crohnova2 Možda te zanima... Netipični simptomi Crohnove bolesti Zdravlje

mZ: Koje su posljedice po zdravlje, ako se kila ne operira?

Kao što je rečeno početne i male asimptomatske kile nije potrebno operirati dok je kod većih i simptomatskih hernija gotovo uvijek indicirana operacija. Veliko ispupčenje na trbušnom zidu ili neki drugi simptom sigurno nepovoljno utječe na kvalitetu života. Ukoliko se hernija ne operira postoji i rizik nastanka ozbiljnih komplikacija. Vrlo često bolesnici s takvim komplikacijama završe na hitnom kirurškom zahvatu. Najozbiljnija komplikacija je inkarceracija koja u stanovitim okolnostima i kod starijih bolesnika s komorbiditetom može ugroziti život.

mZ: Postoje li mjere prevencije kada je hernija u pitanju?

Ono što može smanjiti mogućnost nastanka hernije je održavanje idealne tjelesne težine, izbjegavati dizanje bilo kakvog tereta preko vlastitih sposobnosti i ne pušiti.

Komentari 0

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.