Lako je prepoznati agresivno ponašanje - netko povisi glas, kaže zastrašujuće stvari ili možda pribjegne fizičkom zlostavljanju i nasilju. S druge strane, pasivno-agresivno ponašanje suptilnije je, podmuklije i puno ga je teže prepoznati.
"Jednostavno rečeno, pasivno-agresivno ponašanje odnosi se na ponašanje koje je neizravno i rezultat je negativnih osjećaja koje pojedinac ne uspijeva izravno ili otvoreno izraziti", kaže Jessica L. Griffin, klinička psihologinja i izvanredna profesorica psihijatrije i pedijatrije na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Massachusetts za Healthy. "Osobe koje su izložene pasivno-agresivnom ponašanju mogu biti emocionalno destabilizirane", kaže dr. Abisola Olulade, liječnica obiteljske medicine u medicinskoj grupi Sharp Rees-Stealy iz San Diega. „Činjenica da je pasivna agresija često suptilna i posredna, ali je zato vrlo neprijateljska, žrtve se pitaju zamišljaju li stvari. Žrtve u početku možda neće shvatiti ili razumjeti što se događa i to je dio razloga zašto mogu biti traumatizirane."
Posebno "začinjeni" komplimenti
Velika je razlika između komplimenta: "to je prekrasna haljina" i "to je prekrasna haljina, istu sam imala i u srednjoj školi". Zbog prvog se osjećaš bolje, a drugi ti ostavi neki tupi osjećaj. "Ne postoji bolji primjer pasivno-agresivnog ponašanja od specijalno začinjenih komplimenta ", kaže Griffin. Još neki od primjera su kad razgovor počinje s: "ne pokušavam biti zao, ali ... ", "ne osuđujem te ... ", "ovo mislim na najbolji način ... ", a zapravo, ono što će im izaći iz usta podlo je, osuđujuće i nije najbolje. Kako se nositi s uvredama skrivenim u komplimentima, dr. Olulade preporučuje da izraziš svoje osjećaje, ako se radi o osobi s kojom se inače osjećaš sigurno. Možeš i izbjegavati tu osobu, a najvažnije je da ne uđeš u samokritičnost i tražiš problem u sebi. Ovdje je riječ o tuđem neprimjerenom ponašanju, a ne tvom.
Osoba odbija reći što je doista muči
Osobu očito nešto muči, ali kad je pitaš što nije u redu, ona sliježe ramenima ili kaže "ništa". "Jedan od razloga zašto neki ljudi čuvaju svoje osjećaje u sebi jest što su i sami depresivni ili tjeskobni. To može biti i zato što se boje konfrontacije ili iznošenja svojih osjećaja i nemaju prave alate ili vještine snalaženja za to", kaže dr. Olulade i dodaje: „Zbog toga je važno kad odgajamo djecu ne učiti ih da prešućuju svoje osjećaje. Potrebno je pozitivno reagirati i dati djetetu podršku kad se otvori. Također ih učiti da je važno prepoznati, potvrditi i saslušati osjećaje drugih. Puno toga možemo naučiti dopuštajući ljudima da izraze i pozitivne i negativne osjećaje. „Kada ne dopustimo drugima da izraze svoje negativne osjećaje na zdrav način i kada im ne pružimo siguran oslonac ili kad im šaljemo poruku da je izražavanje tuge, tjeskobe ili ljutnje odraz slabosti to može imati štetan učinak i navesti ljude da se ponašaju pasivno-agresivno.
Ignoriranje
Gore od toga što se netko pretvara kao da je sve u redu je kad odbija suočiti se s tobom. Kad osoba odbija bilo što reći. Pasivno agresivne osobe su doktorirale ovakvo ponašanje, kaže Griffin. Uzmimo, na primjer, gradnju kamenog zida. Opisao ga je poznati istraživač odnosa John Gottman početkom, a odnosi se na veze u kojima umjesto da se partneri izravno bave problemom, taj problem zbog pasivno agresivnog člana ignoriraju. To uznemirava osobu koja želi razgovarati i naći rješenje za problem te raste njezino nezadovoljstvo. Jedini način izlaska iz ove situacije je biti izravan i iskren. "Potakni svog voljenog da podijeli svoje osjećaje s tobom. Recite mu/joj izravno da želiš više iskrenosti u vezi i da možeš podnijeti ako je ljut, uznemiren, ogorčen ili iznerviran", savjetuje Griffin. "Ali, ako je to ponovljeni obrazac ponašanja i ometa vaš odnos, trebaš se pozabaviti time", kaže dr. Olulade i dodaje: "Ako se stalno brineš i tužna si radi toga, možda je vrijeme da potražiš stručnu pomoć".
Izbjegavanje odgovornosti ili kronično kašnjenje
Kad netko često zaboravlja predati zadatak, uvijek kasni, nešto mu nedostaje, sve to mogu biti znakovi pasivne agresije. Pod uvjetom da su maksimalizirani jer i oni s najboljim namjerama mogu kasniti. Griffin kaže da uvijek treba promisliti koji je uzrok takvog ponašanje i ne donositi olako zaključke. Savjetuje jasnu komunikaciju, imenovanje osjećaja i traženje više izravnosti. Možeš reći nešto poput: „Primijetila sam da kasnite na nedjeljni ručak posljednjih nekoliko tjedana. Bi li vam više odgovaralo da promijenimo termin za koju minutu. Ili, kad zakasnite, osjećam se frustrirano jer sam provela puno vremena kuhajući i svi čekamo da pojedemo dok ne dođete. Važni ste mi i željela bih to riješiti, također želim da budemo iskreni jedni prema drugima."
S druge strane, pasivno-agresivna osoba može stvoriti situaciju u kojoj nabija osjećaj krivnje. Na primjer, možda si svojoj svekrvi rekla da ne možeš doći na ručak u dogovoreno vrijeme jer ti dijete u do doba spava. Ako ona unatoč tvojoj izravnosti, priprema ručak kad ona to želi, što je dakako njezino pravo, ali te onda optužuje za kašnjenje, iako si joj rekla da ne možeš doći kad te ona pozvala to je definitivno pasivna agresija. Griffin kaže da se i u ovom slučaju primjenjuju ista načela: "Budi izravna i ponovi sve što si rekla ranije o svojoj onemogućenosti da prisustvuješ ručku u zakazano vrijeme. Ova vrsta iskrene, izravne komunikacije može biti zastrašujuća, ali otvara prostor za napredak."
Osjećaj kao da hodaš po ljuskama jaja
Ako se uvijek osjećaš tako pored neke osobe zato jer te brine kako će reagirati, to ponašanje možeš smatrati pasivno-agresivnim. Ponovljene pretjerane reakcije ili nedostatak reakcije, poput ignoriranja, mogu utjecati na tvoje samopouzdanje i osjećaj sigurnosti. Ako si u vezi s pasivno-agresivnom osobom i ne uspijevate riješiti taj problem, terapija je dobar prvi korak, no moguće je da druga osoba možda neće biti voljna surađivati. U konačnici, ako se uvijek osjećaš neugodno ili nelagodno u blizini te osobe, možda ćeš odlučiti da je vrijeme za rezove.
Kako prepoznati pasivno-agresivno ponašanje kod sebe
Ponekad se ljudi oko tebe ponašaju neprimjereno. Ali, što ako shvatiš da se i sama često tako ponašaš. Olulade preporučuje da obratiš pažnju na suptilne znakove koje bi ti ljudi mogli dati kad su s tobom. Jedan od primjera je, ako tvoji suradnici izbjegavaju kontakt očima s tobom ili izbjegavaju razgovor. "Ako neprestano daješ gnusne ili negativne primjedbe, sarkastična si, sabotiraš zadatke i projekte ili izbjegavaš zdravo samoizražavanje, onda to sve mogu biti znakovi pasivne agresije. Ako si osoba koja izbjegava konfrontaciju, možda ćeš se nesvjesno vratiti pasivno-agresivnom ponašanju, umjesto da se uhvatiš u koštac s problemom", kaže Inger Burnett-Zeigler, dr. Med., licencirana klinička psihologinja i izvanredna profesorica na katedri za psihijatriju i bihevioralno ponašanje na Medicinskom fakultetu Feinberg Sveučilišta Northwestern.
“Pasivno-agresivni ljudi često pokušavaju poslati poruku o tome kako se osjećaju svojim postupcima, a ne riječima. Ova poruka često može biti nejasna ili pogrešno protumačena. Kada te izjedaju negativni osjećaji i ne znaš kako ih izraziti", to također može biti pasivna agresija, kaže Jennifer Tomko, klinička psihoterapeutkinja iz Clarity Health Solutions na Floridi. "Imati hrabrosti suprotstaviti se negativnom ponašanju u sebi je zastrašujuće, ali dragocjeno. Ako, utvrdiš da ti je teško izravno komunicirati i nastavljaš izbjegavati druge, kasniš s poslom ili obvezama i primijetiš da to utječe na tvoje odnose, možeš potražiti stručnu pomoć kod obučenog terapeuta koji će ti pomoći u razumijevanje korijena tvog pasivno-agresivnog ponašanja ”, preporučuje Tomko. Terapeut ti također može pomoći da radiš na povećanju razine prikladne asertivnosti i izravnosti u svojim odnosima.
