Često čujemo kako se dječacima i muškarcima govori: “Budi muško!”, s ciljem da ih se ohrabri ili potakne da budu „više“ muško. Dakle, implicira da nisu dovoljno muškarci i da im u tom smislu nešto nedostaje. „Budi muško!“ treba koristiti s oprezom jer imperativna rečenica „Budi muško!“ može biti snažno posramljujuća.
No što je to što muškarcima navodno nedostaje, to jest, kada se ta rečenica najčešće govori?
Nekoj se osobi, neovisno o tome je li u pitanju žena ili muškarac, to uglavnom govori kada se smatra da joj nedostaje dovoljno hrabrosti, odlučnosti, agresivnosti, potom kada ju se potiče da ostane pribrana neovisno o okolnostima, kada osoba pokazuje emocije, a mi smatramo da to nije potrebno ili korisno, odnosno kada smatramo da osoba treba pokazivati karakteristike koje se u većoj mjeri pripisuju muškarcima.
U drugom slučaju to se učestalo govori muškarcu ili dječaku koji pokazuje kvalitete koje se češće vežu uz žene i ženski način življenja, a muškarci ih uglavnom drže u sjeni svoje muškosti i ne pokazuju ih. U pitanju su osobine poput ranjivosti, emotivnosti, empatičnosti, emocionalne transparentnosti i „emocionalne pismenosti“ te kapaciteta za intimne odnose.
Rečenica „Budi muško!“ ne samo da katalizira sram, već često potiče muškarca da se dokazuje u trenutku i na način koji nije primjeren, a što može dovesti do nasilja, odnosno manifestiranja agresije. Kada se muškarac osjeća oslabljen sramom ili čak slomljen, najvjerojatnije će pokušati pobjeći od tog osjećaja što je dalje moguće, ili će sram pokušati kompenzirati agresijom koju može usmjeriti na ljude oko sebe. Tako se događa da su mnogi muškarci stalno u ratu - u ratu sa životom, s drugim muškarcima, ženama, sa samima sobom.
No, stvarna muška snaga manifestira se kao sinergija hrabrosti, ljudskog integriteta, ranjivosti, empatije, emotivne osviještenosti i kapaciteta za djelovanje. Takva snaga je uzemljena, ali ne i rigidna, izazivačka, ali ne posramljujuća, potentna, ali ne i nasilna te svakako nije bezobzirna.
Muškarce se rijetko uči da njihova snaga u stvari uključuje i ranjivost i nježnost. Snagu i potentnost uglavnom razvijaju unutar onih muških grupa u kojima je poimanje muškosti tradicionalno i patrijarhalno, poput muške ekipe s posla ili iz kvarta, vojske, uličnih bandi, političkih ili vjerskih organizacija, raznih društva sličnih etičnih i moralnih principa. Sudjelovanje u takvoj grupi ili organizaciji daje im lažan osjećaj sigurnosti i zajedničke snage. No to ima cijenu: osobni integritet marginalizira se radi članstva. U tim grupama muškarci postaju „jedan od dječaka/muškaraca“, što im daje drugorazredni osjećaj snage. Na taj način većinu odgovornosti za sebe i svoje izbore prebacuju na grupu, baš kako su to radili i u djetinjstvu zbog roditeljskih očekivanja i pravila. „Biti jedan od ekipe“ i dalje ih drži u tom dječačkom stanju te propuštaju priliku za sazrijevanje i psihički rast.
S druge strane imamo osjetljive, empatične muškarce koji su u toj svojoj osjetljivosti rigidni kao i ovi prvi. Osjetljivi muškarci mogu plakati, mogu biti empatični, u dodiru su sa svojom nježnom stranom, ali su, pak, odvojeni od svoje sirove snage, svoje silovitosti, svoje snažne strasti. Oni nemaju dodir sa svojim „mudima“. Ovi prvi, grubi, žive od srca prema dolje, a ovi drugi, prenježni, žive od srca prema gore. Prvi olako pokazuju ljutnju i bijes, dok je drugima ljutnja nešto negativno od čega zaziru te su u većoj mjeri fokusirani na „pozitivne“ emocije. Prvi imaju masku moći dok drugi imaju masku ljubavi.
Pokazivanje „nježnih“ kvaliteta kod muškaraca manje je društveno prihvatljivo od pokazivanja onih „grubih“, no i jedni i drugi pate od potiskivanja vlastitih osjećaja. Senzitivni muškarci potiskuju svoju ljutnju, dok neosjetljivi muškarci potiskuju svoju tugu. I jedni i drugi, međutim, imaju oklop – bilo da je taj premekan ili pretvrd. Oba tipa izbjegavaju osjećaj srama i oba su u ratu sa samima sobom: dok jedan projicira svoj unutarnji sukob na okolinu, drugi pokušava transformirati svoj unutarnji sukob sa sigurne udaljenosti.
Naglasimo još jednom, prava muška snaga leži u dinamičnoj izmjeni nježnih i čvrstih atributa. Kada su glava (razmišljanje, racionalnost, analitičnost), srce (briga, suosjećajnost, ljubav) i „muda“ (odlučnost, žilavost, hrabrost) u suodnosu te „surađuju“, nastaje zdrava muževnost koja se manifestira u onom čovjeku koji istovremeno može biti grub i nježan, brižan i silovit, sirov i suptilan, usidren u svojoj autentičnosti, neovisno o okolnostima.
Muževnost ne može nastati iz potiskivanja, niti pokoravanja onome čega se bojimo i u sebi ne volimo, niti je stvar transcendiranja tih kvaliteta. Zdravi muškarac ne skriva i ne napušta ni jedan dio svoje osobe, a njegova muževnost, snaga i moć stoga su nešto što treba znati upregnuti, zajahati, uživati i odgovorno koristiti.
Otvoreno predavanje na temu "Muška intimnost", koje je namijenjeno muškarcima koji žele bolje upoznati sebe, i ženama koje žele saznati više o suprotnom spolu, održat će se u srijedu, 06. rujna, na adresi Strojarska cesta 22, Zagreb (iza autobusnog kolodvora), u terminu od 18,30 do 20,00 sati. Prijave s imenom i prezimenom te naslovom predavanja poslati na e-mail: dburcul4@gmail.com ili na mobitel 098 451 453. Dorijana možete pratiti i na FB stranici "Savjetovanje i radionice za odrasle" gdje možete saznati sve o radionicama i otvorenim predavanjima. Ulaz je besplatan.
