Nova studija pokazuje da naš mozak instinktivno procjenjuje s kim će podijeliti trač koristeći dvije ključne informacije: popularnost osobe i njezinu društvenu udaljenost od osobe o kojoj govorimo. Ovaj sofisticirani proces omogućuje širenje tračeva uz minimalan rizik da stignu do pogrešne osobe.
Tračanje je jedno od najstarijih društvenih ponašanja — i iako ga često povezujemo s neozbiljnim ili čak toksičnim razgovorima, znanstvenici sada tvrde da je naš mozak nevjerojatno sposoban kad je riječ o dijeljenju tračeva. Nova istraživanja pokazuju da u svakoj odluci o širenju trača nesvjesno obavljamo složene mentalne izračune.
Znanstvenici sa Sveučilišta Brown, uz podršku Nacionalne zaklade za znanost (National Science Foundation), otkrili su da većina ljudi instinktivno koristi mentalne mape svoje društvene mreže kako bi predvidjeli gdje će određeni trač završiti — i hoće li doći do osobe o kojoj se radi.
Studija definira tračanje kao "razgovor o trećim osobama koje nisu prisutne". Pokazalo se da ljudi rjeđe tračaju s osobama koje su prijatelji s osobom o kojoj se govori, osobito ako je ta osoba popularna. S druge strane, najčešće dijele tračeve s osobama koje su same popularne, ali su društveno udaljene od subjekta trača, piše Neuroscience.
Drugim riječima, naš mozak traži optimalan put: osobu koja može proširiti informaciju široko, ali bez opasnosti da je prenese onome tko ne bi trebao znati.
Jedna od autorica studije, prof. Oriel FeldmanHall sa Sveučilišta Brown i Carney instituta za istraživanje mozga, kaže:
“Koristimo dva važna faktora kada odlučujemo s kim ćemo podijeliti trač: koliko je osoba popularna i koliko je udaljena od one osobe o kojoj pričamo. Taj pametan algoritam omogućuje nam da širimo informacije široko, bez da nas uhvate.”
Ove mentalne kalkulacije možda zvuče kao nešto što bi radilo računalo — i upravo tu nastaje paralela sa svijetom tehnologije.
Jedna od autorica studije, Alice Xia, doktorandica kognitivnih znanosti, objašnjava da društvene mreže poput Instagrama, TikToka i X-a (bivši Twitter) koriste slične algoritme kako bi predvidjele širenje sadržaja.
“Društvene platforme koriste algoritme koji predviđaju ponašanje korisnika na temelju informacija poput broja lajkova ili pratitelja, što signalizira koliki utjecaj netko ima i kolika je njegova moć dijeljenja sadržaja. Upravo tako nastaje viralni sadržaj.”
Naš mozak, dakle, ima ugrađenu verziju sličnog algoritma, koju koristi u svakodnevnom društvenom životu — i to bez da o tome svjesno razmišljamo.
Temeljna sposobnost koja omogućuje sve ovo naziva se kognitivno mapiranje. Znanstvenici FeldmanHall i Apoorva Bhandari ranije su otkrili da ljudi tijekom spavanja ponovno proživljavaju društvene interakcije kako bi izgradili mentalnu kartu svoje društvene mreže.
Iako rijetko znamo točne odnose među svim ljudima u našem životu, naš mozak stvara iznimno precizne karte koje nam pomažu da znamo kome možemo reći što, znamo kome ne bismo trebali ništa reći, predvidimo kamo bi neka informacija mogla “otići”.
U novom istraživanju, znanstvenici su prvo učesnicima predstavili izmišljenu društvenu mrežu s devet osoba. Zatim su im dali određeni trač i pitali: s kim biste to podijelili?
Pokazalo se da su sudionici koristili upravo popularnost (broj prijatelja) i društvenu udaljenost kao kriterije za donošenje odluke.
Nakon toga, teorija je testirana i na stvarnoj mreži — na oko 200 brucoša Sveučilišta Brown koji žive u studentskim domovima. Znanstvenici su mapirali njihove međusobne odnose te pitali stotinu njih da procijene kolika je vjerojatnost da će određena osoba čuti neku informaciju ako ju je prenijela neka druga.
I unatoč kompleksnosti mreže (deseci tisuća potencijalnih veza), sudionici su uspješno predviđali tok trača — ponovno koristeći iste parametre. Na temelju prikupljenih podataka, znanstvenici su, zajedno s neuroznanstvenikom Mattom Nassarom, stvorili računalni model koji simulira kako naš mozak predviđa širenje tračeva.
Alice Xia pojašnjava: “Mozak pojednostavljuje ono što smo primijetili — recimo, vidimo da Mary pije kavu s Jamesom, a kasnije James provodi vrijeme s Adamom — i mozak pretvara te informacije u pojednostavljenu mentalnu mapu društvenih odnosa. Zahvaljujući toj mapi, možemo intuicijom pogoditi tko bi mogao doznati određenu informaciju, čak i ako su ti ljudi međusobno povezani tek preko nekoliko drugih osoba".
Trač nije samo brbljanje
Iako se često smatra nevažnim ili čak negativnim, nova studija baca sasvim novo svjetlo na tračanje.
“Činjenica da naš mozak ulaže toliko ‘mentalne matematike’ kako bi informacije ostale u pravim rukama pokazuje koliko je trač moćan društveni alat i koliko je ljudski mozak sofisticiran”, zaključuje FeldmanHall.
