Gotovo da nema odraslog čovjeka kojem se nije dogodilo da razmišlja o nekoj osobi i da ga ona odmah potom nazove na telefon ili je sretne na nekom sasvim neočekivanom mjestu. Ili kad netko razmišlja o nekoj specifičnoj temi i potom upozna osobe koje također zaokuplja ista tema ili pročita o tome u novinama ili čuje na radiju. Takvi ili slični događaji nazivaju se sinkronicitetima.
Marco Cesati Cassin, talijanski autor više knjiga o sinkronicitetima, među kojima je "Nismo ovdje slučajno - moć koincidencija", objavljene u Hrvatskoj u izdanju Omega Lana d.o.o. opisao je dva iskustva sinkroniciteta iz knjige, kada je prilikom promocije posjetio Hrvatsku. On tvrdi da za svaku radnju ili događaju postoji neki razlog. U knjizi je opisao slučajeve djevojčice Laure i glumca koji se nevjerojatnim spletom okolnosti vratio u rodni kraj mrtav u lijesu.
Baloni su povezali dvije Laure
"To su dvije epizode koje daju našem stvarnom životu neki magični okus i smisao. Ne mogu se objasniti na nikakav logičan i znanstven način, a ipak se događaju. Laura Burton navršavala je tog određenog dana 10 godina, a rođendan je slavila u vrtu obiteljske kuće sa svojim vršnjacima. Otac joj je poklonio veliki buket raznobojnih helijem napuhanih balona te joj sugerirao da napiše malu poruku, stavi je u kutijicu i objesi je o vrpcu na kojoj su bili zavezani baloni.
Ona je napisala svoje ime i prezime, broj telefona i datum rođenja i stavila ceduljicu u kutiju. Otac je bacio balone u zrak, a vjetar ih je ubrzo ponio prema sjeveru gdje su nakon otprilike 200 kilometara letenja pali unutar nekog drugog vrta gdje je živjela neka druga djevojčica koja ih je uhvatila. Vidjevši kutijicu otkrila ju je i unutra otkrila adresu svoje imenjakinje. Ta Laura koja je uhvatila balon, također je toga dana navršavala 10 godina. Njezini roditelji nazvali su priloženi broj i nakon nekog vremena dvije Laure su se našle. Nakon susreta shvatile su da obje imaju mnogo zajedničkih navika i stvari u svom dotadašnjem životu."
Prirodne sile ispunile su njegovu posljednju želju
"Druga zgoda još je neuobičajenija, a odnosi se na jednog kanadskog glumca, koji se vratio kući na vrlo specifičan način, odnosno u mrtvačkom sanduku. On je živio na Floridi te je iznenada preminuo. Sahranjen je na malenom groblju u blizini morske obale. Za života je glumac više puta izrazio želju da se želi vratiti u svoje rodno mjesto na jedan otočić u blizini kanadske obale kako bi tamo bio pokopan.
Nakon nekoliko godina, snažni uragan uništio je maleno groblje gdje je glumac bio sahranjen, te je više mrtvačkih sanduka isplivalo i završilo u moru. Pod snažnim utjecajem vjetrova i struja, sanduk je zaplovio morem prema sjeveru američke obale te je nakon gotovo pune dvije godine plutanja završio svoj put na otočiću otkuda je potjecao glumac. Ova dva događaja ukazuju da postoje neke više sile, koje su nama nepoznate, a mogu utjecati na naše živote te mijenjati našu sudbinu", ispričao je Cassin i odgovorio na nekoliko pitanja o sinkronicitetima i sudbini.
Što su sinkroniciteti ili koincidencije i koje pretpostavke trebaju biti zadovoljene da bi se neki događaj mogao okarakterizirati kao takav?
Koincidencijom nazivamo slučajni događaj koji u stvari nije slučajan. To znači da koincidencija nastupa i nazivamo je takvom kada se sastanu dvije suprotne točke... jednu izaziva naša misao, a druga mora nastupiti djelovanjem vanjskih okolnosti i dolazi iz univerzuma. Vi ništa ne trebate poduzimati da do koincidencije dođe, u suprotnom je ne bi nazivali koincidencijom. Ako mislite na neku osobu koju niste vidjeli dvije godine te se ta iznenada javlja telefonom, to je jednostavno sinkronicitet koji ima predskazujući karakter. Ili, ako sretnete neku osobu čiji je život imao vrlo slične ili gotovo identične događaje poput onih koje ste imali i vi, to zovemo koincidencijama usporednih života. Koincidencija ima bezbroj, malih ili vrlo značajnih, a ponekad su i neke naoko male važnije i značajnije od velikih. Dovoljno je imati strpljenja i znati čekati razvoj događaja da se one ostvare. Moguće je to usporediti s klupkom vune koje se polako razmata.
'Ono što je zacrtano u našoj sudbini neminovno će se ostvariti'
Jesu li po vašem mišljenju koincidencije dokaz da postoji sudbina?
Mišljenja sam da su koincidencije dio naše sudbine. Sudbina ima svoj put, događaji se nižu kao i sinkroniciteti koji ukazuju na činjenicu da postoji određeni program našeg života. Ostaje pitanje – jeste li toga svjesni ili živite mehanički, a da o tome ništa ne znate i ne vodite računa? Što više slušate, primjećujete naznake koje vam pružaju koincidencije što ste ih više svjesni, to ukazuje da ste na ispravnom putu. To međutim ne znači da će taj put biti lišen boli ili poteškoća, jer sve je to predviđeno u našim životima. Shvatimo da živimo u dualnom sistemu, koji diktira postojanje suprotnosti. Stoga nikad ne bismo znali značenje riječi „zdravlje“ kad ne bi postojala bolest.
Ako smatrate da sudbina postoji što je onda sa slobodnom voljom i čemu pratiti koincidencije, ako je ionako već sve predodređeno?
Slobodni sud postoji, iako na ograničeni način. Imamo mogućnost izbora. Kojoj se opciji ili uvjetu prikloniti, ali uvijek postoje pravila i ograničenja. Naš izbor nam dopušta kretanje po vodoravnoj liniji, koja predstavlja prostor i vrijeme, ali ne i po okomitoj liniji koja predstavlja smjer. Drugim riječima, neke stvari možemo ubrzati ili usporavati, ali ono što se mora dogoditi to je već odlučeno i neminovno će se ostvariti.
Jeste li se ikada konfrontirali s nekim fizičarem koji tvrdi da je sve stvar slučaja?
Fizičar ne kaže da je sve slučaj, ali se oslanja na matematičke zakone ili statistike kako bi potvrdio da sinkroniciteti postoje. Međutim, često zaboravlja da mi imamo dušu te da sve što nam se događa služi prije svega zbog evolutivnog razvoja i spoznaja duše. Ponekad pitam znanstvenike vjeruju li u ljubav, na što mi oni uvijek pozitivno odgovore. Tada ih pitam mogu li mi to i znanstveno dokazati. Do danas mi nitko to nije uspio dokazati. Unatoč tome svi nekog vole: vlastitu djecu, bračne partnere… Savjet koji svima dajem je - dopustimo da nas vodi misterij života. Nije neophodno sve znati, jer ne bi li tada život bio dosadan?
Jungov doživljaj sinkroniciteta
Pojam sinkroniciteta uveo je Carl Gustav Jung, švicarski psiholog i psihijatar i obznanio ga u svom članku "Duh psihologije", a podrobnije razradio u djelu - "Sinkronicitet kao princip akauzalnih veza" 1950. Jung, sinkronicitet objašnjava kao vremensku podudarnost dva ili više uzročno nepovezana događaja koji imaju isto ili slično značenje. Njega od čiste slučajnosti razlikuje to što za osobu kojoj se događa ima određeni smisao. Jungov se sinkronicitet ponekad opisuje kao „smislena slučajnost“ i „uzročni paralelizam“. Jung je u jednom od svojih dijela opisao i primjer vlastitog doživljaja sinkroniciteta.
"Žena koju sam liječio sanjala je da je dobila zlatnog skarabeja. Dok mi je pričala o tom snu, sjedio sam leđima okrenut zatvorenom prozoru. Odjednom sam začuo buku iza sebe, poput blagog lupkanja. Okrenuo sam se i ugledao letećeg insekta kako izvana udara o prozorsko okno. Otvorio sam prozor i uhvatio kukca u zraku. Bio je to insekt iz našeg geografskog podneblja (zlatna mara), a koji je najsličniji zlatnom skarabeju. Moram priznati da mi se nikada, ni prije ni poslije toga, nije dogodilo ništa slično", opisao je svoje iskustvo Jung.
Jung je smatrao da je sinkronicitet ključni element duhovnog buđenja. Tijekom svog psihoterapeutskog rada primijetio je da sinkronicitete ili podudarnosti koji su se događali njegovim pacijentima prate periodi intenzivnih osjećaja i svojevrsne preobrazbe poput promjene u uvjerenjima, iznenadni i novi uvidi ili značajni događaji (rođenja, smrti). Također je primijetio da podudarnosti dosežu vrhunac netom prije no što u pacijentovoj svijesti iskrsne nova spoznaja ili uvid.
Izostanak brige i učestali sinkroniciteti dva su znaka duhovnog buđenja
Deepak Chopra, indijski i američki pisac koji u svijetu alternative uživa kultni status o čemu svjedoče i milijuni njegovih prodanih knjiga smatra da su sinkroniciteti jedan od dva znaka duhovnog buđenja o čemu piše u knjizi „Sinkrosudbina“ (SynchroDestiny).
"Na Sanskritu riječ 'veda' znači život. Esencija i središte vedske mudrosti obično se naziva 'Vedantom'. Vedanta priča o smislu i svrsi života, kao i o mjestu koje naši životi imaju unutar Svemira kao cjeline. Prema Vedanti samo su dva simptoma prosvjetljenja. Samo su dvije indikacije da se unutar vas događa transformacija prema višim stanjima svijesti. Prvi je simptom taj što se prestajete brinuti. Stvari vas više ne pogađaju.
Postajete lagani, lepršavi i prepuni veselja. Drugi je simptom taj što nailazite na sve više smislenih slučajnosti u svom životu, sve više 'sinkroniciteta', što se ubrzava do točke kada doista doživljavate čuda. Jer čudo nije ništa drugo nego sinkronističan događaj u kojem je vremenski odmak između namjere i manifestacije dramatično kratak. To je ono što sinkronicitet jest, baš kao i sama duhovnost. Koju god duhovnu tradiciju da proučavate, bilo gdje u svijetu, također slušate o čudima.
Tako da je gubitak briga jedan simptom prosvjetljenja, a povećani broj sinkroniciteta drugi. I to je sve! To su jedina dva simptoma prosvjetljenja. Jeste li vegetarijanac ili ne - uopće nije važno. Vjerujete li u svjetski mirovni pokret ili ne - nije važno. Na kraju krajeva, brojni ljudi vjeruju u mnoge stvari, ali su svejedno prepuni briga i noću slabo spavaju. Nose veliki teret na svojim ramenima. Osoba može biti trideset godina u samostanu, ali čak ni to ne mora biti važno. Ne kreće se u pravom smjeru. Jer prema Vedanti, samo su dva simptoma koji dokazuju kako postajemo intimni sa svojim duhom.
Sada vidite zašto smatram ovu temu sinkroniciteta, odnosno smislenih koincidencija, izrazito važnom. Prema mom mišljenju, sinkroniciteti nisu nešto što se dešava samo od sebe. Kao što se ni duhovni razvoj ne događa sam od sebe. Možemo njegovati sinkronicitete uvođenjem pažnje, i možemo uvoditi nove sinkronicitete namjerom, ali tek kada se ta dva elementa - pažnja i namjera - povežu s fenomenom smislene slučajnosti, sinkronicitet se transformira u 'sinkro-sudbinu', a naši se životi pretvaraju u nešto doista čarobno", piše Deepak Chopra u uvodu knjige „Sinkrosudbina“.
