Jedna od boljih novogodišnjih odluka koju biste mogli donijeti je da postavite zdrave granice. Svaki put kad se osjećate tjeskobno ili iscrpljeno prije ili nakon sastanka ili telefonskog razgovora s nekom osobom znači da ta osoba prelazi vaše granice, a vi joj to dopuštate. Zdrava granica ne služi da drugima govorite što smiju ili ne smiju (to bi značilo da ih kontrolirate), nego određuje što vi hoćete ili nećete.
Knjiga "Postavite zdrave granice - sačuvajte energiju i zaštitite svoje mentalno zdravlje", Melise Urban, objavljena u izdanju Planetopije funkcionira kao priručnik jer sadrži upute kako postaviti zdrave granice: prijateljima, partnerima, djeci (maloj i velikoj), susjedima, roditeljima i rodbini (vašoj i partnerovoj), kolegama i šefovima te samima sebi.
Urban na početku knjige iznosi svoje iskustvo života bez granica, tako da vrlo dobro zna o čemu govori kada govori o granicama. No, ona nije stala samo na osobnom iskustvu nego je za potrebe ove knjige provela opsežno istraživanje čitajući dostupnu literaturu na tu temu kao i razgovarajući s članovima svoje velike online zajednice (autorica je programa za mršavljenje i održavanje zdrave težine Whole 30). Svjesna koliko je teško u nekim odnosima postaviti granice predlaže stupnjevit pristup, odnosno za svaki slučaj daje tri primjera od blago upućenog zahtjeva preko nešto konkretnijeg do oštrog i neopozivog.
Kako znati kome treba postaviti granice?
Ako se prije nekog susreta osjećate tjeskobno, nervozno, ljutito zato jer znate da će se osoba neprimjereno ponašati (primjerice opet komentirati vaš izgled ili tjelesnu težinu ili se miješati u odgoj vašeg djeteta ili vam dolaziti u posjet bez najave ili vam davati nove zadatke dok još niste riješili ni one stare) to je siguran znak da trebate postaviti granicu.
Kada ignoriramo vlastite granice onda se često zna dogoditi da reagiramo potpuno neprimjerenim, bijesnim pa i agresivnim ispadom koji može naštetiti odnosu. Svi ponekad imamo problem s postavljanjem granica zbog straha da bismo mogli uvrijediti ili razljutiti drugu osobu ili ispasti sebični. No, većina osoba koje imaju problema s postavljanjem granica pati od grižnje savjesti jer su navikle sebe stavljati u drugi plan i naučile su da trebaju udovoljavati drugima (odgoj, kultura).
Kako postaviti granice?
Prvi korak u postavljanju granica je spoznaja da su nam potrebne. "Zamislite da stojite nasred polja. Zatim oko sebe nacrtajte imaginarnu kružnicu. To je granica. Sve ono što vam je neprihvatljivo držite izvan kruga, jer se zbog toga osjećate ugroženo, nezdravo ili loše", savjetuje Urban.
Shvatite i da nam drugi ne mogu čitati misli i zato nema ništa loše da drugima obzirno kažete koje su vaše granice. Ako se pretvarate jednom ili više puta da vam ne smeta neki postupak (a u sebi kipite) vi zapravo dajete odobrenje toj osobi da se nastavi tako ponašati. Umjesto pasivno agresivnih poruka poput kolutanja očima, uzdaha ili ignoriranja trebate jasno reći kako se osjećate.
I sada Urban dolazi do ključne stvari, a to je da postavljanje granica ne znači drugima govoriti što da rade, nego dati na znanje toj drugoj osobi koje će biti posljedice, ako ona opet prijeđe granicu. Savjetuje da se granica prvi put postavi u obliku molbe ili zahtjeva i većini će ljudi to biti dovoljno. No, ima i onih koji će nastaviti kršiti granice.
Urban navodi nekoliko koraka koje možete iskušati kako biste nagnali drugu osobu da poštuje vaše granice, a ako ni to ne upali onda smatra da nema druge nego privremeno ili trajno prekinuti odnos. Ako vam ovo zvuči grubo, zapitajte se ima li smisla stalno se žrtvovati, ako druga osoba nije spremna učiniti ono što ste je zamolili i tako vam pokazati svoje poštovanje.
