Kako nam poezija može promijeniti život?

S Leom smo popričali o ljekovitom utjecaju poezije na naše unutarnje biće, o tome kako poezija može postati spona između ubrzanih života i nas samih i pomoći nam da više boravimo u sadašnjem trenutku. Također, prenosimo ti jednu od pjesama iz knjige prema autoričinom izboru.

Kako ste se i zašto odlučili izdati knjigu pjesama?

'Pišem oduvijek. Imam izdanu jednu dječju slikovnicu koje je objavljena prva. Pjesme su čekale da se dogodi trenutak, onaj pravi. I bio je to Interliber gdje je i predstavljena. Danas je poezija u Hrvatskoj na jednoj kulturnoj margini. Malo je ljudi čita i još manje kupuje. Najčešći razlog koji se može čuti je jer je nerazumljiva. Djeca u školi uče o pjesništvu, iščitavaju stihove hrvatskih književnika, a oni često nisu prilagođeni njihovu uzrastu niti razumijevanju života pa se događa da odemo iz škole ne voleći poeziju. Poeziju se s druge strane veže uz boemski život, tragediju postojanja i još neke boljke. Poezija koju pišem nije takva. Ona je razumljiva, jasna i nudi neke snažne poruke iz života. Kao primjerice ova:

Hrabrost se ne nosi u kosi

U kosi se ljepota nosi.

Hrabrost se na ramenima nosi

Kad kroz život hodamo bosi,

Bez obzira gdje ćemo poći.

Hrabrost je ponjeti breme

Prigrliti ga tako snažno,

I posaditi novo sjeme

Onoga što ti je važno

Ne mareći što će biti.

Hrabrost je ići

I ne prestajati sniti.

Ona je inspirativna i u njoj slavim život i sve što on nosi.

O čemu pišete i gdje nalazite inspiraciju?

'O ljubavi, o hrabrosti, odlukama, djeci, kušnji, tuzi, smrti, sreći, o svemu što život nosi. O onome što nam zaokuplja misli i onome s čime se borimo. Inspiracija su mi ljudi, jesen, djeca, ljubav, to je jedan začarani krug. Kad jednom uđete vrtite se ispočetka u istim temama, ali sa potpuno različitim spoznajama. Kao i u životu. Nose nas lekcije koje savladavamo prema svojim svjetonazorima. Neke stvari propustimo jer nismo za njih spremni, nekad ih ne vidimo, nekad procijenimo da nisu za nas. I tako dan za danom. Moja poezija u sebi sadržava motivaciju ka promjenama. Ona inspirira i na potpuno razumljiv način govori čitatelju. On je prima, a ja sam sretna'.

Kako nam poezija može pomoći u svakodnevnom životu?

'Kao i svaka knjiga. Dozvolimo li da nas promjeni, promijenit će nas. Ukoliko smo zatvoreni, reakcija neće biti. Poezija je za mene spona između osjećaja čitatelja i riječi. Ona vas prožme u trenu, sa samo jednim stihom i ogoli, nekad čak i do suza. Čitajući je primamo poruke koje možemo primijeniti u svoj život i osnažiti se. Prepoznat ćemo neke iste obrasce i iskustva. Dajte joj priliku. Ova zbirka pjesama će vam se svidjeti'.

Je li nam u brzoj i stresnoj svakodnevici poezija potrebna više nego ikad prije?

'Ja bih rekla da je. Važno je povezati se sa svojim bićem i malo sjesti na loptu. Previše smo materijalno orijentirani i ne živimo u sadašnjem trenutku. Poezija može biti spona između tog ubrzanog života i nas samih. Ona nas često duboko prožme, u one dijelove duše koje riječima ne možemo opisati. Moje pjesme su svojevrsne afirmacije, zov iz naših dubina da se pokrenemo i osjetimo malo više od materijalnog života. Nadam se da ću vas ovim tekstom prije svega zaintrigirati, a zbirkom promijeniti percepciju o poeziji, te da ćete joj nakon ovog intervjua dati priliku'.

Razlika između poezije i meditacije?

'Možda onome koji piše može poslužiti kao nadahnuće i kreativni izvor. Na mene pisanje djeluje afirmativno, poslije sam kreativnija, budnija, sretna. No, ne bih se usudila reći da poezija može zamijeniti meditaciju. Meditacija je tišina, čitajući knjigu mi se budimo, promišljamo i djelujemo. U meditaciji se vraćamo u sebe, po mir. A poezija je zov do sebe, treba ju osluhnuti.'

Više o knjizi potraži na Dvostrukoj Dugi.