Psiha i seks 2082 prikaza 22. listopada 2013.

Otvoreni dijalog umjesto antidepresiva

Krug3
1/4
zdrava krava postala miss7zdrava.24sata.hr

Ludruga - 100 % ljudi naziv je udruge koja je s radom počela prije godinu dana u Zagrebu, a okuplja osobe sa psihijatrijskim dijagnozama i iskustvima psihijatrijskog liječenja, ali i sve one koje zanima psihička raznolikost. Djeluju kao grupa za podršku oboljelima ili članovima njihovih obitelji i prijatelja te rade na destigmatizaciji psihički oboljelih osoba

Ljude sa psihičkim teškoćama, odnosno s mentalnim invaliditetom, zbog specifičnosti problema okolina često stigmatizira i onemogućava im sudjelovanje u životu zajednice. Podrška, kao i aktivnosti izvanbolničke rehabilitacije u Hrvatskoj gotovo da i ne postoje, a nepostojanje izvanbolničkog sustava liječenja, podrške i rehabilitacije dovodi do višestrukih hospitalizacija. Višestruke hospitalizacije vode u socijalnu izolaciju, stigmatizaciju, gubitak radne sposobnosti, a potom i do učestalog lišavanja poslovne sposobnosti, a na kraju veliki broj oboljelih završi trajno u nekoj od institucija.

"Psihijatrica u Domu zdravlja dala mi je samo antidepresive"

"Neću reći da svi psihijatri rade jednako, ali psihijatrica kojoj sam se obratila u Domu zdravlja bila je potpuno nezainteresirana za moje probleme. Dok sam joj pričala, zalijevala je cvijeće i propisivala mi lijekove", ispričala je Vlatka Ročić Petak, diplomirana sociologinja s dijagnozom povratnog depresivnog poremećaja i nastavila: "Vrlo brzo sam shvatila da tu psihijatricu ne zanima moja priča, da je ne zanimam ja. To je trajalo godinu dana, tijekom koje sam postala ovisna o lijekovima. Otkada dolazim u Udrugu, značajno sam smanjila količinu lijekova koje uzimam i konačno se osjećam ravnopravno kada govorim o svojim problemima. Zaista je bilo nužno da ovaj grad dobije mjesto gdje osobe sa psihičkim teškoćama mogu međusobno razmjenjivati iskustva. Kao pacijent u odnosu na liječnika se osjećaš maleno i podređeno, a liječnik je velik, pametan, moćan i sve to pacijenta sprječava da se do kraja otvori. Sastanci u Udruzi su potpuno različiti od sastanaka u bolnici jer znaš da te tamo promatraju i ovisno o tome kako se držiš i što govoriš, povećat će ti ili smanjiti terapiju, dok će te ovdje samo slušati i dati ti savjet ako mogu."

Alen Orešković, više od deset godina radi kao viši medicinski tehničar u psihijatrijskoj bolnici na Odjelu za ovisnosti i trenutno pohađa edukaciju za grupnog terapeuta. Član Ludruge postao je jer je shvatio da želi pomagati ljudima i izvan institucije u kojoj je zaposlen: "Primijetio sam da se veliki broj pacijenata često vraća i da su u neprestanoj vrtnji: bolnica - vanjski svijet - bolnica. Hospitalizacija je ponekad dobra i korisna, jer u stanjima u kakvim ljudi dolaze teško da bi negdje drugdje imali bolje uvjete. U bolnici se netko drugi brine za njih i osjećaju se sigurnima. Isto tako hospitalizacija je djelomično kontraproduktivna, jer kad se pacijent stabilizira trebao bi se ponovno integrirati u društvo. Vjerujem da grupe podrške u tome mogu dosta pomoći. Oboljeli su izolirani, a ove grupe podrške su im prilika da se ne osjećaju tako jer imaju priliku razgovarati s ljudima koji imaju slične probleme." 

Bolnica na kraju grada nije jedino rješenje

Lucija Ćurko, je dio koordinacijskog tima Ludruge, po struci je diplomirana antropologinja i etnologinja, bavi se mirovnim aktivizmom i smatra da je tema psihičkog zdravlja izuzetno bitna za razvoj demokratskog društva: "Za psihički oboljele nije rješenje da ih se izolira u nekoj bolnici na kraju grada na tri ili šest mjeseci. Ti ljudi se prije ili kasnije ipak vrate svojoj kući, a kada se vrate u zajednicu u kojoj se ništa nije promijenilo, kako očekivati da se i oni promijene? U Finskoj se već trideset godina prakticira 'Open Dialogue' (otvoreni dijalog) kao pristup prvoj epizodi psihoze unutar obiteljske mreže koji su razvili Dr. Jaakko Seikkula i njegove kolege.

Otvoreni dijalog umjesto psihijatrijskih lijekova preferira uspostavljanje dijaloga u zajednici unutar 24 sata. Time se smanjuje broj hospitalizacija, upotreba lijekova i krizna stanja. U pet godina praćenja, 83 posto pacijenata s dijagnozom shizofrenije vratilo se na posao ili u školu i nije im isplaćivana naknada za invaliditet (u Hrvatskoj se oduzima poslovna sposobnost i osoba se stavlja pod skrbništvo). S metodom otvorenog dijaloga moguće se upoznati i putem filma 'Open Dialogue' Daniela Macklera u kojemu je istražio kako Finska ostvaruje ove izvanredne rezultate."

 Na sljedećoj stranici pročitaj jednu od teorija zašto dolazi do psihičkih oboljenja i ovisnosti.

Kad društvo lomi duh

 

Na blogu Ludruge nalazi se i odlomak iz knjige 'Pobuna duše', Charlesa Eisensteina gdje se tumači kako osobe koje se ne uspijevaju prilagoditi sustavu, u krajnjim situacijama 'odlaze' ili u psihička oboljenja ili u ovisnosti. "Kada naša duša-tijelo kroz umor ili depresiju govori 'Ne' životu, prvo što se trebamo zapitati jest: 'Je li život kakvog sada živim u ovome trenutku za mene ispravan život?' Kada duša-tijelo govori 'Ne' sudjelovanju u svijetu, prvo što se trebamo zapitati jest: 'Zaslužuje li svijet koji mi se ovako prikazuje moje puno sudjelovanje?' Što ako je nešto iz temelja krivo sa svijetom, sa životom i načinom življenja koji nam se nudi pa je izbjegavanje jedina zdrava reakcija? Povlačenje, a zatim ponovno vraćanje svijetu, životu i načinu življenja koji je potpuno drukčiji od onoga koji smo napustili? Čini se da je neizgovoreni cilj suvremenoga života živjeti koliko god je dugo i koliko god je ugodno moguće, uz minimiziranje rizika i maksimiziranje sigurnosti.

Taj prioritet vidimo u obrazovnom sustavu koji nas nastoji obučiti da budemo 'konkurentni',  tako da možemo 'od nečega živjeti'. Vidimo ga i u našem ekonomskom sustavu, u kojem se pretpostavlja da su svi ljudi motivirani 'racionalnom sebičnošću' koju se određuje novcem, što pak povezujemo sa sigurnošću i preživljavanjem. (I jeste li ikada razmišljali o pojmu 'troškovi života?') Od nas se očekuje da budemo praktični, a ne idealisti; od nas se očekuje da nam rad bude važniji od igre.

No, u dubini duše mi to ne želimo. Mi duboko u sebi znamo da smo na Zemlji zato da bismo ostvarivali svetu svrhu, da je većina poslova koji nam se nude ispod našeg dostojanstva kao ljudskih bića. No, možda se previše bojimo napustiti naše poslove, naše isplanirane živote, naše zdravstveno osiguranje, odnosno kakvu god sigurnost ili udobnost dobivamo u zamjenu za naše božanske nadarenosti. Duboko u sebi mi znamo da je ta sigurnost i udobnost zapravo robovska nadnica i čeznemo za slobodom. Stoga se duša pobuni. Bojimo se svjesno odabrati odlazak iz robovskog života pa umjesto toga to odabiremo nesvjesno. Više ne možemo sakupiti energiju za svakodnevne rutine. To povlačenje od takvoga života izvodimo na razne načine..."

"Često znam reći da ako netko u ovom društvu kakvo jest nije depresivan, onda s njim nešto nije u redu. U društvu u kojem vlada ekonomska kriza i koje je puno konflikata, ne može i ne treba biti ravnodušnih građana", prokomentirala je Lucija odlomak iz knjige "Pobuna Duše".

Madness Radio

Ludruga priprema dva vodiča "Vodič za smanjenje štete prilikom skidanja sa psihofarmaka" i "Prijateljstvo je najbolji lijek", priručnik za osnivanje grupa podrške. Will Hall koji je imao dijagnozu shizofrenije i tvrdi da se izliječio te je osnovao Madness Radio, radijski program koji daje prostor i glas osobama sa psihičkim dijagnozama, prijatelj je Ludruge i vanjski stručni suradnik, kao i Daniel Mackler čije filmove Ludruga prikazuje u sklopu projekta "Psihičko zdravlje u zajednici - terapija po mjeri čovjeka".

Više o Ludruzi doznaj na www.ludruga.hr

Komentari 0

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.