Opsesivno-kompulzivni poremećaj (OKP) narušava kvalitetu života milijunima ljudi diljem svijeta, no nova otkrića mogla bi otvoriti vrata učinkovitijim terapijama. Znanstvenici su, naime, identificirali specifične obrasce moždane aktivnosti – tzv. neuronske biomarkere – koji se javljaju isključivo tijekom kompulzivnog ponašanja kod osoba s OKP-om.
Iako još nije potpuno jasno što točno ti neuroni "rade", njihova aktivnost mogla bi pomoći u boljem razumijevanju poremećaja – i u razvoju preciznijih terapija.
Studiju je vodio tim sa Sveučilišta u Amsterdamu, a analizirali su podatke iz elektroda ugrađenih u mozak 11 osoba s kroničnim OKP-om. Pratili su kako se moždana aktivnost mijenja tijekom različitih faza kompulzivnog ponašanja.
"Po prvi put pronašli smo jasan biološki marker za OKP u mozgu – marker koji bi u budućnosti mogao poslužiti kao temelj za nove terapije", kaže neuroznanstvenica Tara Arbab.
Znanstvenici su definirali četiri faze: osnovno stanje (mirno sjedenje), opsesija, kompulzija i olakšanje (nakon kompulzije). Primjerice, opsesija može biti strah od prljavštine, a kompulzija pranje ruku – no obrasci su individualno prilagođeni svakom sudioniku.
Tijekom kompulzivnih radnji, zabilježeni su izraženi moždani valovi dviju frekvencija – alfa i delta. Ti su električni signali bili prisutni u svim dijelovima mozga, i to kod mentalnih i fizičkih kompulzija.
"U psihijatriji je iznimno rijetko moguće ovako izravno povezati simptom s moždanom aktivnošću", ističe Arbab. "Ova studija pokazuje da je to ipak moguće."
Za razliku od metoda poput fMRI-ja ili EEG-a, koje imaju ograničenja u preciznosti, ovdje su korišteni dubinski moždani implantati koji omogućuju vrlo točna mjerenja u stvarnom vremenu. Sudionici su ih već imali ugrađene jer su prethodno iskušavali terapiju dubinskom moždanom stimulacijom (DBS) – no bez uspjeha, piše Science Alert.
OKP je složen poremećaj s mnogo različitih aspekata – od genetskih faktora do moguće povezanosti s crijevnom mikrobiotom. Simptomi i njihova težina znatno variraju od osobe do osobe.
DBS se još uvijek smatra eksperimentalnom metodom liječenja OKP-a. Cilj je regulirati moždane signale, a iako može biti učinkovit, još se istražuju dugoročni učinci i moguće nuspojave.
No, zahvaljujući novim saznanjima, DBS bi se u budućnosti mogao preciznije usmjeriti – pa čak i nadopuniti tehnologijama koje bi umjetno regulirale moždane valove tijekom kompulzivnih epizoda.
Iako je to još daleko, sada znamo više o tome kako OKP mijenja moždanu aktivnost – gdje se te promjene događaju i koliko traju. Znanstvenici tako korak po korak slažu mozaik tzv. neuronskih potpisa ovog poremećaja.
"DBS istražujemo već godinama na životinjskim modelima, no kod ljudi je ova tehnologija još uvijek nova", zaključuje Arbab.
Studija je objavljena u časopisu Nature Mental Health.
