Tehnika sistemskih konstelacija koja se koristi u psihoterapeutske svrhe pokazala se kao vrlo učinkovita, osobito u dijagnosticiranju problema, ali i u njihovu rješavanju. Radom sa sistemskim konstelacijama rješavaju se odnosi unutar obitelji s braćom, roditeljima, bračnim partnerima, mogu se razriješiti neodrađeni odnosi s pokojnim članovima obitelji, pobačajima, ovisnostima, poslovnim teškoćama
Temeljna postavka ove metode je da pojedinac kao takav nikada nije isključivo "kriv" za probleme koji mu se događaju, jer je on dio cjeline, obiteljske ili poslovne i kao takav izložen raznim utjecajima.
Grijesi predaka te mogu spriječiti da razviješ svoj puni potencijal
Obiteljske konstelacije su metoda, koju je u današnjem obliku razvio njemački psihoterapeut i filozof Bert Hellinger. Metoda u svijetu dobiva sve više priznanja kao zapanjujuće djelotvorna jer iznosi na vidjelo koliko je pojedinac uronjen i određen odnosima s drugima, prvenstveno sa svojom obitelji. Na terapijama se često pokaže kako jedan član obitelji slijedi (najčešće tešku) sudbinu drugog člana obitelji djeda pa i pradjeda te zato nije slobodan živjeti svoj puni potencijal.
"Ova terapija ne obuhvaća samo uzrok nastanka problema kod pojedinca jer svakog od nas nužno određuje i oblikuje obitelj u kojoj smo rođeni. Ako se ne uviđa značenje obitelji i ne priznaje njezin utjecaj, izostat će i istinska i trajna rješenja problema. Da bi se postiglo trajno rješenje problema koji opterećuje pojedinca potrebno je dobiti širi uvid u obitelj kao cjelinu. Ovaj oblik terapije je definitivno svoju pozornost preusmjerio od rješavanja pojedinačnih problema na iznalaženje rješenja za cijelu obitelj", rekao je Dražen Radaković hipnoterapeut i Sveučilišni specijalist psihosocijalnog pristupa u socijalnom radu i objasnio kako se rade obiteljske konstelacije.
Polje znanja povezuje prošlost i sadašnjost
„Terapija traje cijeli jedan dan od jutra do večeri jer se radi sa skupinom od 10 do 20 osoba. Na problemu svakog člana grupe radi se od 10 do 45 minuta ovisno o težini problema, a u svakom postavu sudjeluju svi prisutni. Pojedinac čiji se problem rješava (što je došao riješiti zna samo terapeut, odnosno voditelj grupe) postavlja svoju obitelj, i to tako da iz grupe odabere osobe koje predstavljaju članove njegove obitelji. Znači on bira osobe koje će predstavljati ili glumiti njega, njegovog oca, majku, brata, sestru, suprugu. Tako izabrane predstavnike članova obitelji, jednog po jednog, klijent pažljivo razmješta jednog prema drugom, na mjesta za koja misli/osjeća da su za njih ona ‘prava’", objasnio je Radaković. Nakon toga klijent sjeda natrag na svoje mjesto, i prati daljnji tijek rada. Kad se konstelacija postavi, među izabranim članovima nastaje posebna pojava, takozvano ‘polje znanja’, koje prostorno i vremenski povezuje članove obitelji. Kroz to polje predstavnici kao ‘antene’ primaju i doživljavaju izvorne energije i odnose postavljene obitelji.
Često pri tome klijent potvrđuje da raspoređeni predstavnici točno odražavaju osjećaje, pa i rečenice stvarnih članova obitelji. Preciznost kojom sudionici shvaćaju i doživljavaju svoju ulogu, redovito iznenadi sve prisutne. "Ovo može ići toliko daleko da netko prilikom postave osjeti tjelesne bolove od kojih trpi pojedini član obitelji, odnosno govori na njegov način , upotrebljava iste izraze ili sebe doživljava isto tako povučenim, depresivnim, bijesnim ili beznadnim kao što je osoba koju predstavlja. U ovoj fazi rada, voditelj može ohrabriti postavljene predstavnike u ulogama članova obitelji da ‘dublje osluhnu’ i sami slijede primljene porive za kretanjem – što Hellinger naziva ‘unutarnje kretnje duše’. Često se tada predstavnici prepuste i slijede porive, te se pomiču na nova mjesta. Terapeut zatim pomaže sudionicima da uvide probleme u odnosima, te ih vodi prema rješenju“, objasnio je Radaković i naglasio da se u terapiji ide i nekoliko generacija unatrag.
Kroz svaku obitelj se provlači jedna temeljna emocija
"Dobiva se sveobuhvatna obiteljska slika i otkrivaju se najdublji korijeni problema. Pomoću obiteljskih konstelacija pojedinac jako dobro stječe uvid kako drugi djeluju na njega te kako on djeluje na druge. Budući da je tijekom terapije osoba čiji se problem rješava u ulozi promatrača, ima priliku vidjeti svoje prednosti i nedostatke, uvidjeti svoje obrasce ponašanja. Shvaća i da on, odnosno njegova obitelj nije jedina koja ima probleme, nego da su problemi nešto s čim se svi ljudi na ovom svijetu suočavaju. Može vidjeti koja je temeljna emocija koja se provlači kroz njegovu obitelj jer se kroz svaku provlači jedna - sram, krivnja . . . Terapeut svojim verbalnim intervencijama pokreće članove 'obitelji' dok svi nisu zadovoljni, dok se ne osjećaju uvaženima i dok se ne stvori mir i harmonija. Ova metoda mnogo toga objašnjava i razrješava. Njome se istražuje postoji li krivnja u obitelji, postoji li neka tajna, zloporaba ili ubojstvo. Traže se rješenja koja mogu dovesti do isprike, oprosta i blagoslova“, objasnio je Radaković.
Stari dugovi moraju biti vraćeni
Kako se obiteljskim konstelacijama raspliće klupko obiteljskih tajni objasnio je na primjeru klijenta čije je problem bio kronični nedostatak novca: "Jedan klijent je došao i ispričao da ni on niti njegov otac nikad nisu imali dovoljno novca, čak i kad bi dobili veće iznose taj novac bi brzo 'otišao'. Postavio sam obiteljsku konstelaciju i ispostavilo se da je njegov pradjed ubio svog sina, klijentovog djeda i još jednog muškarca i ženu. Nakon tog ubojstva u strahu pred krvnom osvetom klijentov je pradjed pobjegao s Kosova u Srbiju i promijenio prezime. Ali prokletstvo je ostalo, taj pradjed je bio vrlo bogat, a njegovim potomcima se počelo događati da ostaju bez novca i da muškarci u obitelji umiru mladi."
Iznenađujući odnos prema uspjehu, neuspjehu, zdravlju i bolesti
Osim obiteljske konstelacije često se radi i takozvana osnovna postava pomoću koje se uviđa kakav klijent odnos ima prema uspjehu, neuspjehu, zdravlju, bolesti, sreći, nesreći, bogu i samom sebi. Radi se tako da svaki član grupe predstavlja jedan od navedenih pojmova i klijent u odnosu na samog sebe postavlja te pojmove. "Kod postavljanja ove osnovne postave klijent što je razumljivo bliže sebi postavlja sreću, uspjeh, zdravlje, a makne od sebe bolest, neuspjeh, nesreću. Međutim, vrlo često se pozicije tijekom terapije zamijene i kod klijenta se brzo nađu nesreća, bolest, a nerijetko se i sam Bog osjeća suvišan. Ova igra pomaže da ljudi osvijeste koliko su vezani za svoje bolesti, strahove, nesreću i zapravo se ne žele odvojiti od njih. Društvo nameće pseudo osjećaje tako što nas od djetinjstva uče da se smiješimo kada treba, radimo tužan ili zabrinut izraz lica u određenim situacijama i slično. Tako ljudi postaju pseudo karakteri i žive bez vlastitih emocija, zatomljuju ih, a na konstelacijama se otkrivaju pravi osjećaji. Klijent se nerijetko čudi kada dođe do slike o sebi 'onakve kakav on uistinu jest', a ne onakve kakvu on zamišlja da jest. Svaki čovjek koji je spreman sagledati sebe i osvijestiti svoje najskrivenije motive zaslužuje priznanje i pohvalu. Kada je čovjek izliječen može se okrenuti novim ciljevima."
Razlika između psihodrame i obiteljskih konstelacija
Psihodrama je međunarodno priznata metoda psihoterapije koja se temelji na teoriji, filozofiji i metodologiji bečkog liječnika Jakoba Levy Morena (1889. - 1974.). U psihodrami se psihoterapijski postupak temelji na akciji - vođenom scenskom odigravanju i analizi uloga. Razlika između psihodrame i sistemskih konstelacija je što u psihodrami klijent i ostali sudionici znaju koje uloge igraju. U konstelaciji se nekad do samog kraja, a ponekad ni tada ne moraju znati uloge. Ključna razlika je što se psihodrama ne bavi obiteljskom dijagnostikom, odnosno genezom problema već se radi na trenutnom problemu koji klijent ima.
PMS otkriva što te tišti, doznaj više.
Tekst je preuzet iz mjesečnika Astral, najboljeg astrološkog i ezoterijskog mjesečnika u Hrvatskoj čiji novi broj možeš kupiti na kioscima od 25. travnja.
