Susan Shane, spisateljica i putnica napisala je osvrt koliko je imala problema s prijateljima, ljubavnicima i ostalim posjetiteljima kojima nikad nije dozvoljavala da u odjeći "izvana" sjednu na njezin krevet. Opisuje zašto je toliko inzistirala na tome i kako je od ljudi koji su mislili da je u najmanju ruku bakteriofob stvorila svoje sljedbenike.
Skini hlače, zapovijedam! Kad to kažem, moj partner mi neizbježno uputi pogled u kojem su izmiješani uzbuđenje i zbunjenost. Kako bih otklonila zbunjenost iz njegovih očiju brzo mu objasnim: "To što te tražim da skineš hlače ne znači da odmah želim spavati s tobom, nego ti samo želim reći, ako hoćeš sjediti na mome krevetu moraš skinuti hlače u kojima si bio vani." Nakon toga, neizostavno sijedi razgovor o tom mom zahtjevu.
Da, samo čiste stvari mogu dodirnuti moj krevet, uključujući i mene samu. Kad se vratim iz bara nikada ne odlazim u krevet dok se ne istuširam. Po mom krevetu nema pobacanih torbica koje su se povlačile posvud, niti remenja, nakita, šalova, a bome niti ljudi u njihovoj odjeći u kojoj su bili po busevima, tramvajima, restoranima...
Radi tog mog zahtjeva gosti su zbunjeni, ali i ja sam, jer kako je moguće da je nekome legitimno da se u odjeći u kojoj je bio na ulici uvali u krevet.
Objasnit ću to ovako: "Razmislite o tome gdje ste sve bili u odjeći - na sjedalici u podzemnoj željeznici, na klupi u gradu, na stolcu u baru. Sada razmislite tko je još bio na tim sjedalima, klupama i stolcima i biste li sve te ljude pozvali u svoj krevet. Mislim da ne biste. Pa, ako ne biste zašto biste u taj isti krevet unosili djeliće njihova znoja, kože i ostalog."
Iako ste vjerojatno pomislili da sam bakteriofob, nisam, ali mi je nepodnošljiva misao da mi se u krevetu nalazi nešto prljavo ili potencijalno opasno.
Mislim da je moj strah od prljavog kreveta proizašao iz činjenice da sam vidjela stvari na ulici za koje sam sigurna da ne želim niti da se nađu blizu mog kreveta, a možda zato što je moja majka Japanka i u njezinoj kulturi je uobičajeno da se ljudi prije odlaska u krevet okupaju, ne samo kako bi se opustili nego i s namjerom da krevet održavaju čistim. Jedan od razloga zasigurno je i što sam živjela u stanovima s cimerima i u nekima od tih stanova krevet je bio jedini komad namještaja koji sam posjedovala.
Raduje me misao da je krevet moje utočište i da se u njem nalaze samo moji mikrobi i mikrobi ljudi koje sam pozvala u svoj krevet.
Kad objašnjavam svoje stavove prijateljima, mnogi dožive eureka efekt i počinju činiti i razmišljati poput mene. Vjerujem da sam tijekom godina obratila više od desetak ljudi.
Srdačno, Susan Shane
