Međunarodni dan samaca, koji se obilježava svake godine 11.11., osmislila su četvorica kineskih studenata 1990-ih kako bi razbili monotoniju samačkog života.
Postoje stereotipi prema kojima su osobe koje su same jadne i usamljene, posebno ako se nikada nisu vjenčale. Ipak, stvarnost se s time ne slaže. Sve više ljudi želi ostati samo do kraja života, a društveni znanstvenici počinju učiti kakvi su zapravo njihovi životi. Otkrivaju da bi priče o bijedi i usamljenosti mogle biti neumjesne. Nisu doživotni samci ti koji će se vjerojatno boriti s tim problemima. Međutim, na jedan drugi način, doživotni samci, u prosjeku, doista prolaze teže nego svi ostali, piše socijalna psihologinja Bella De Paulo za Psychology Today i donosi sedam istina o samačkom životu.
1. Kako ljudi napreduju od srednje dobi do starosti, oni koji ostaju samci osjećaju se sretniji i zadovoljniji svojim životom. Studija o osobama u dobi od 40 do 85 godina pokazala je da su doživotno samci postajali sve zadovoljniji svojim životima kako su starili. Rezultati za osobe s romantičnim partnerima nisu bili tako jasni.
2. Osobe koje ostaju same osjećaju se manje usamljeno u starosti. Upozorenje koje se najnemilosrdnije upućuje samcima jest da će, ako ostanu samci, završiti beznadno usamljeni. Mnogi misle da će vjenčanjem izbjeći tu sudbinu. Pravi način da to provjerite je da usporedite ljude koji se nikada nisu vjenčali s onima koji su se vjenčali, bez obzira na to jesu li ostali u braku ili ne. Sociolog Elyakim Kislev testirao je to predviđanje i izvijestio o svojim nalazima u knjizi "Happy Singlehood".
U dobi od 65 godina, otkrio je Kislev, doživotni samci bili su zapravo mrvicu više usamljeniji od ljudi koji su bili u braku. Međutim, tijekom svog odraslog života sve više i više ljudi u braku osjeća se usamljeno. Kislev je otkrio da je "udio ljudi u braku koji se osjećaju usamljenima oko 50 posto veći u dobi od 60 godina nego u dobi od 30 godina, te da se udvostručuje do dobi od 90 godina". U međuvremenu, usamljenost doživotnih samaca mnogo se manje povećava. Do 70. godine, ljudi koji su se vjenčali sada su usamljeniji, a to se nastavlja dalje kroz život. Samci koji su cijeli život sami manje su usamljeni.
3. Doživotni samci izloženi su mnogo većem riziku od financijske nesigurnosti u kasnijoj životnoj dobi nego ljudi u braku. Ovo je jedan jasan nedostatak s kojim se suočavaju oni koji ostaju samci.
4. Starije žene koje su same cijeli život obično se osjećaju dobro. One "imaju tjelesno i mentalno zdravlje u rangu sa svojim udanim vršnjakinjama, što odražava njihovu tendenciju traženja i stvaranja smislenih odnosa", objašnjava DePaulo.
5. Iako su starije neudate žene uglavnom dobro, drugi im ljudi ne vjeruju. U njihovoj kohorti brak je bio središnji dio života žena, tako da te žene koje krše norme podnose emocionalni napor objašnjavanja odluke zašto ostaju same, dodaje DePaulo.
6. Uspoređujući doživotne samce s oženjenim ili prethodno oženjenim muškarcima (umjesto doživotno neudanih žena), na neki način, oni nisu toliko dobro. Sociologinje Deborah Carr i Rebecca Utz sugeriraju da se njihov nedostatak može pripisati tome što imaju "manje socioekonomskih resursa i lošijeg zdravlja u ranom životu".
"Moja vlastita pretpostavka o muškarcima koji će doživotno ostati samci je da će im s vremenom biti sve bolje i bolje. Više ljudi dulje ostaju samci, čak i ako se na kraju vjenčaju. To im daje više vremena za svladavanje svakodnevnih životnih zadataka, umjesto da računaju na supružnika da riješi neke od njih. Također, kako sve više ljudi želi ostati samo do kraja života, biti samac trebao bi postati manje stigmatizirajući. I to će pomoći", dodaje DePaulo.
7. Na jedan važan način, doživotno neudate žene su te koje prolaze gore od doživotno neoženjenih muškaraca: manje su financijski sigurne. Na primjer, studija o bračnoj biografiji i siromaštvu među ljudima u SAD-u koji su imali 63 i više godina otkrila je da među doživotno neoženjenim muškarcima 13,6 % ima prihode (uključujući socijalno osiguranje) ispod razine siromaštva. Za doživotno neudate žene taj je broj bio gotovo dvostruko veći: 25,3 %. Za muškarce i žene koji su kontinuirano bili u braku (nikad razvedeni ili su udovci/udovice ili ponovno vjenčani), stopa siromaštva bila je samo 3,4 %.
