Usred noći svijet ponekad može djelovati kao mračno mjesto. Pod okriljem tame, negativne misli lakše se uvlače u um, a dok budni ležimo i zurimo u strop, možemo osjetiti poriv za "zabranjenim" užicima – poput cigarete ili obroka prepunog ugljikohidrata.
Brojna istraživanja sugeriraju da ljudski mozak noću funkcionira drugačije. Nakon ponoći, negativne emocije privlače više pažnje nego pozitivne, rizične ideje postaju primamljivije, a kočnice popuštaju.
Neki znanstvenici smatraju da je za te promjene ključan cirkadijalni ritam, prirodni biološki sat koji utječe na naše emocije i ponašanje. U radu iz 2022. godine saželi su dokaze koji pokazuju kako moždani sustavi djeluju drugačije nakon što padne mrak.
Hipoteza koju nazivaju "Um nakon ponoći" sugerira da ljudsko tijelo i um slijede prirodni 24-satni ciklus aktivnosti koji utječe na naše emocije i ponašanje. Ukratko, u određenim dijelovima dana skloniji smo određenim emocijama i ponašanjima. Tijekom dana, razina molekula i moždana aktivnost usklađeni su s budnošću. Noću, pak, naše uobičajeno ponašanje "spava".
Iz evolucijske perspektive, to ima savršenog smisla. Ljudi su daleko učinkovitiji u lovu i sakupljanju hrane tijekom dana, dok je noć idealna za odmor. No, u prošlosti je upravo noćno vrijeme predstavljalo veći rizik – tada su ljudi češće postajali plijen.
Prema riječima istraživača, kako bi se nosili s povećanim rizikom tijekom noći, ljudski mozak razvija pojačanu osjetljivost na negativne podražaje. Dok nam je ta sposobnost nekad možda pomagala da reagiramo na nevidljive prijetnje, danas to pretjerano fokusiranje na negativno može utjecati na sustav nagrađivanja i motivacije u mozgu. Rezultat? Osoba postaje sklonija rizičnom ponašanju.
Kad se u jednadžbu doda i nedostatak sna, stanje svijesti postaje još problematičnije.
"Milijuni ljudi budni su usred noći, a postoje prilično dobri dokazi da njihov mozak tada ne funkcionira jednako dobro kao tijekom dana", izjavila je neurologinja Elizabeth Klerman sa Sveučilišta Harvard 2022. godine, kada je studija objavljena.
"Potrebna su dodatna istraživanja o toj temi, jer su zdravlje i sigurnost tih ljudi – kao i drugih – time ugroženi", poručila je Klerman.
Autori hipoteze koriste dva primjera kako bi ilustrirali svoju tezu. Prvi primjer odnosi se na osobu koja konzumira heroin – tijekom dana uspješno kontrolira svoje porive, ali noću ipak podlegne želji za drogom. Drugi je student koji pati od nesanice i s vremenom počinje osjećati beznađe, usamljenost i očaj.
Oba scenarija mogu završiti tragično. Samoubojstva i samoozljeđivanja češća su noću – neka istraživanja pokazuju da je rizik od samoubojstva između ponoći i 6 sati ujutro čak tri puta veći nego u bilo kojem drugom dijelu dana.
Studija iz 2020. godine zaključila je da je budnost tijekom noći čimbenik rizika za suicidalne misli i ponašanja, "vjerojatno zbog poremećaja u cirkadijalnom ritmu", navode autori.
"Samoubojstvo, koje ranije nije dolazilo u obzir, počinje se javljati kao bijeg od usamljenosti i boli. Prije nego što osoba uopće razmotri posljedice tog čina, već je pribavila sredstva i spremna je djelovati – u trenutku kada nitko nije budan da je zaustavi", objašnjavaju autori hipoteze "Um nakon ponoći".
Ljudi češće konzumiraju opasne ili ilegalne supstance noću. Istraživanje provedeno 2020. godine u centru za nadzirano uzimanje droga u Brazilu pokazalo je da je rizik od predoziranja opioidima 4,7 puta veći noću.
Neka od tih ponašanja mogu se djelomično objasniti nedostatkom sna ili osjećajem sigurnosti koji pruža mrak, no znanstvenici vjeruju da važnu ulogu imaju i neurološke promjene koje se događaju tijekom noći.
Klerman i njezini kolege smatraju da je potrebno dodatno istražiti ove faktore kako bismo zaštitili one koji su najugroženiji zbog noćne budnosti.
Autori navode da do danas, nijedna studija nije ispitala kako deprivacija sna i cirkadijalni ritam utječu na obradu nagrada u mozgu. Zbog toga ne znamo kako se, primjerice, radnici u smjenama – poput pilota ili liječnika – nose s poremećenim obrascem spavanja.
Za tih šest sati dnevno, između ponoći i jutra, iznenađujuće malo znamo o funkcioniranju ljudskog mozga. Bilo da spavamo ili smo budni, um nakon ponoći ostaje misterij.
Studija je objavljena u časopisu Frontiers in Network Psychology.
