Antropologinja i autorica otkriva što se točno događa u zaljubljenom mozgu, koliko je točno vremena potrebno da se zaljubite te kako potaknuti ljubav da se brže razvije.
Dok se ljubav možda povezuje sa srcem, znanost pokazuje da je zapravo sve u onome što se događa u mozgu. Biološka antropologinja i autorica knjige Why we love? dr. sc. Helen Fisher posvetila je svoju karijeru razumijevanju upravo toga kako ljudi fizički proživljavaju ljubav te je prva znanstvenica koja je pomoću magnetske rezonance i uređaja koji prate aktivnost mozga proučavala što se to neurološki događa uslijed romantične ljubavi i zaljubljivanja, a ono što su ona i njezin tim otkrili je stvarno fascinantno.
Zaljubljivanje je osnovna potreba kao i žeđ ili glad
"Skloni smo zaljubljivanju u ljude pod određenim okolnostima i ljude sličnog podrijetla, socioekonomskih klasa, one koji imaju iste vrijednosti, težnje, izgled, pa čak i reproduktivne ciljeve", kaže Fisher za Shape. Naravno, kako Fisher objašnjava, možete ući u prostoriju punu ljudi koji mogu zadovoljiti te opće kriterije, no to ne znači da ćete se zaljubiti u nekog od njih. Osobnost je ono što vas zapravo osvoji, posebno kada se poklopi sa zajedničkim interesima. Od tog trenutka sve daljnje uloge preuzima mozak.
Tijekom njezinog istraživanja pomoću uređaja za obradu moždanih signala, kada je sudionicima prikazana fotografija njihovog ljubavnika, ventralno tegmentalno područje mozga je zasvijetlilo. "Ovaj dio mozga proizvodi prirodni stimulans dopamin i šalje ga u druge regije mozga", objašnjava. Dopamin radi ono što dopamin radi najbolje, nagrađuje vaš mozak tako što stvara osjećaj sreće i zadovoljstva. Oslobođeni dopamin motivira vas da želite biti u blizini voljene osobe te izaziva žudnju i opsesivno razmišljanje o osobi kada nije u blizini.
"Ono što je zanimljivo u vezi s ovom malom tvornicom emocija u mozgu je da se nalazi u blizini baze mozga, daleko ispod korteksa gdje razmišljate. Nalazi se pored dijela koji dirigira žeđ i glad", kaže Fisher. Naravno, žeđ i glad su osnovni nagoni koji vas održavaju na životu tako da činjenica da romantična ljubav aktivira ovo područje mozga sugerira da ni romantična ljubav nije svjesna, već osnovni nagon koji vas tjera da potražite partnera, ludo se zaljubite i stvorite nasljednika vaše DNA", zaključila je antropologinja.
Također je mehanizam za preživljavanje
Dakle, iako se ljubav obično smatra sentimentalnom pojavom, ona je zapravo mehanizam za preživljavanje, kaže Fisher. "To je nagon, a ne emocija. Mnogo je emocija koje idu uz ovaj nagon, ljubomora, krivnja, tjeskoba, ali to je osnovni nagon za spolnim odnosima koji se razvio prije više milijuna godina kako bi vam omogućio da usredotočite svoju seksualnu energiju na jednu osobu u svrhu prenošenja nasljednog materijala".
Ako ste ikad bili zaljubljeni, vjerojatno dobro poznajete leptiriće, suha usta, lupanje srca, čak i uzbuđenje koje graniči s nervozom. Dok dopamin pokreće motivaciju, žudnju i energiju da ostanete budni cijelu noć i razgovarate s osobom u koju ste zaljubljeni do ranih jutarnjih sati, norepinefrin, glavni neurotransmiter povezan s odgovorom "bori se ili bježi", odgovoran je za sve druge tjelesne osjete, kaže Fisher. Norepinefrin izaziva povećanje broja otkucaja srca, krvnog tlaka i razine šećera u krvi kako bi osigurao više energije tijelu, a također vas budi i povećava pažnju, fokus i memoriju, prema Endocrine Society. Naleti norepinefrina mogu dovesti do osjećaja euforije, kao i do hiperaktivnosti.
Koliko je potrebno da se zaljubimo?
Nema sumnje da ste čuli za ljubav na prvi pogled, ali i za ljude koji se poznaju cijeli život prije nego što se konačno upuste u ljubavnu vezu. Prirodno je zapitati se koliko je vremena potrebno da se zaljubite. Jednostavan odgovor je ovisi o situaciji. Ljubav se može dogoditi trenutno, kaže Fisher koja je bila glavna znanstvena savjetnica za Match.com 16 godina te je provela mnoga istraživanja za tu stranicu i otkrila da 50 posto ljudi vjeruje u ljubav na prvi pogled. Zapravo, istraživanje Match Singles in America iz 2017. pokazalo je da 34 posto ljudi tvrdi da su i sami iskusili ljubav na prvi pogled.
"To je osnovni moždani sustav", kaže Fisher i dodaje: "Možete se trenutno uplašiti, možete odmah osjetiti ljutnju ili gađenje, možete odmah osjetiti radost i možete se odmah zaljubiti. Stvaranje privrženosti može potrajati neko vrijeme, ali moždani sklop koji uključuje navedenu kombinaciju dopamina, norepinefrina i instinkta za održavanje vrste se može odmah pokrenuti".
Za druge ljubav može rasti umjesto da se dogodi u trenu. Ljudi koji su emocionalno i mentalno spremni za ljubav, čak i ako toga nisu svjesni, imaju malo veću vjerojatnost da će se zaljubiti od onih koji su se zatvorili u sebe i otpisali tu ideju. Spremnost na rizik zaljubljivanja svakako dolazi u obzir, a taj rizik ima različitu vrijednost za svakoga.
Studija iz 2011. objavljena u časopisu Journal of Personality and Social Psychology anketirala je studente preddiplomskog studija i otkrila da muškarci razmišljaju o priznanju ljubavi 97 dana nakon početka veze što je malo više od tri mjeseca, dok žene to čine oko 149 dana od početka veze dakle pet mjeseci, gotovo dva mjeseca kasnije u odnosu na muškarce. Zapamtite da je razmišljanje o tome da nekome kažete "volim te" vrlo različito od toga da to osjećate, posebno imajući u vidu da postoje razni društveni čimbenici koji utječu na to hoće li se neki izraz ljubavi smatrati prihvatljivim ili neprihvatljivim.
Dakle, ako nema jedinstvenog odgovora koliko je vremena potrebno da se zaljubimo, možete li učiniti bilo što da promijenite taj vremenski okvir? Odgovor je da. Postoje načini da ubrzate proces zaljubljivanja ili barem pokušate ako vam je to cilj. "Budući da romantičnu ljubav pokreće dopamin u mozgu, ako ju želite pokrenuti, morate biti domišljati", kaže Fisher. "Zajedničko bavljenje novim hobijima ili isprobavanje novih stvari podići će dopamin i može vas 'gurnuti preko praga' da se zaljubite", zaključila je.