Dijagnoze za ove poremećaje danas se sve češće dobivaju u dječjoj dobi, ali budući da je nekoć priča bila drukčija, mnogi ih dobivaju tek u odrasloj dobi.
Posljednjih godina puno se priča o sve češćim dijagnozama autizma i ADHD-a, a često se ističe da je sve veći broj djece s ovim dijagnozama. Razlog djelomično leži u tome da se češće dolazi do srži problema, te da se češće postavlja dijagnoza, a ne u tome da je sve više djece s ovim poremećajima. Ujedno zato danas puno odraslih dobiva ovakve, zakašnjele, dijagnoze.
Jools Oliver, supruga slavnog kuhara Jamieja Olivera, progovorila je o svom iskustvu nakon što je u odrasloj dobi – sa vojih 45 godina tada - dobila dijagnozu ADHD-a i autizma. Cijeli je proces opisala kao "pomalo iscrpljujuć". U podcastu "Lessons From Our Mothers", Oliver je otkrila da joj je prije četiri godine dijagnosticiran ADHD, a nedavno i autizam, i to tek nakon što su dijagnoze autizma dobila njezina djeca.
"Jednostavno smatram da je to prilično iscrpljujuće", rekla je govoreći o utjecaju neurodivergentnosti na njezin život. "To je zamorno. Zapravo, mislim da mi je to dosad uništilo 45 godina života, jer sam mislila da je riječ o nečem drugom. To nije nikakva supermoć. To crpi energiju i zahtijeva uistinu velik napor."
Govorila je i o tome koliko je ponekad teško razlučiti jesu li neki simptomi koje osjeća povezani s njezinom neurodivergentnošću ili su posljedica hormonalnih promjena tijekom menopauze.
"Ponekad čovjek ni ne zna – je li to možda samo menopauza?" rekla je. "Prolazim li samo kroz menopauzu i gubim li zapravo razum? Mislim da je menopauza, ako ste neurodivergentni, prava noćna mora."
Oliver kaže da je odlučila "izaći u javnost" i sve priznati obitelji i prijateljima na proslavi svog 50. rođendana prošle godine. Suprugu je rekla to na šaljivo:
"Jamie, reći ću svima da nisam 'normalna' jer sam dosad glumila da sam vrlo društvena i puna energije. Zapravo, takvi su izlasci za mene prava noćna mora. Ja sam zapravo velika introvertica."
Jools je ispričala da se odlučila testirati na autizam nakon što je shvatila da dijeli određene obrasce ponašanja sa svojom djecom – Poppy, Daisy, Petal, Buddyjem i Riverom. Rekla je da "sve proživljava vrlo duboko", te je rekla da to izgleda ovako: "Znam biti vrlo dramatična, a raspoloženje mi često drastično varira. Ponekad je ta empatija čak i bolna."
Iako joj je propisana terapija, Oliver je rekla da se "boji" uzimati propisane lijekove zbog svoje tjeskobe vezane uz zdravlje.
"Imam lijekove, ali ih ne želim uzeti jer me strah – zbog te tjeskobe oko zdravlja – da bi se moglo nešto loše dogoditi”, rekla je.
Jedna studija, objavljena 2023. godine, pokazala je da je gotovo polovica, odnosno 43 %, od 2600 ispitanih žena s ADHD-om svoju prvu dijagnozu dobila u dobi između 41 i 50 godina – razdoblju kada se mogu pojaviti i simptomi perimenopauze.
Inače, žene češće od muškaraca dobivaju dijagnozu ADHD-a u kasnijoj životnoj dobi, a stručnjaci to barem djelomično pripisuju činjenici da se kod djevojčica i žena češće javljaju simptomi nepažnje ili internalizirani simptomi, za razliku od "stereotipnijih" manifestacija, poput vanjske hiperaktivnosti. Dijagnoza dolazi kasnije isto tako zbog činjenice da osoba s godinama razvije određene načine nošenja sa svojim simptomima ili ih jednostavno prihvati kao dio svoje osobnosti.
