Koliko brakova, toliko i tajni kako ih održati uspješnima. Međutim, jedna žena je nakon razvoda odlučila podijeliti što je razorilo njezin brak.
Djecu sam uvijek stavljala na prvo mjesto
Lako je voljeti svoju djecu. Potrebno je vrlo malo truda i oni vas obožavaju, bez obzira na sve. Brak je ipak mala suprotnost: to je posao. A kad god sam se osjećala loše u braku, ja bih izašla s djecom van ili u šetnju ili u kazalište. Često sam planirala ove avanture kada sam znala da moj muž ne može ići (ili da mi ne pokvari ugođaj). Govorila sam samoj sebi, sve je u redu, on ionako radi, a nekako mi se uvijek činilo da mi se ne da ići na obiteljske izlete.
Birala sam da većinu noći s djecom spavam u sobi, okrivljujući muža da jako hrče i neka se odmori jer nam ionako djeca nekoliko puta upadaju u sobu tražeći nešto ili ih je strah spavati sami u sobi. Kao rezultat toga, jedva da smo na sat vremena bili sami, a nikada nismo proveli noć bez djece. Pa, možda jednom godišnje na našu godišnjicu.
Nisam postavila (ili nametnula) granice sa svojim roditeljima
Bili su često u našoj kući, ponekad bi dolazili nenajavljeni i ulazili slobodno u kuću. Oni bi "pomagali" oko kuće i radili stvari koje ih nikada nismo tražili, poput preslaganja rublja iz perilice u sušilicu (pogrešno, naravno). Odlazili bi s njima na odmor. Ispred nas bi preodgajali našu djecu. Moji su me vlastiti strahovi, usporavali da napravim granicu i postavim pravila ponašanja mojih roditelja. Moj se suprug, doslovce, oženio cijelom mojom obitelji.
Rijetko smo vodili ljubav. I postala sam zanovijetalo
Mislila sam da je ljubav iskrenost, ali svi znamo da istina boli. Dok smo se osjećali udobnije (čitaj: lijeni) u našem odnosu, bila sam preumorna za akcije. A kada bi nešto i učinio stalno bi ga napadala: „zašto si to učinio“?
Umjesto da sam mu pomagala da izgradi svoj ego, ja sam ga ponižavala. Često sam mu govorila kako mu posao i nije baš neki i kako sigurno odlazi samo da gleda svoje kolegice vješalice ( jer ja sam imala viška kilograma). Stalno sam mu spočitavala kako radi sve krivo, a iskreno, on samo nije radio po mom. Ponekad sam razgovarala s njim kao s djetetom. Kontrolirala sam obiteljske financije i njemu prigovarala za svako nepromišljeno trošenje.
I u spavaćoj sobi, pogodili ste - činio je to sve krivo, a nisam se sramila reći mu to. Kako se naš brak raspadao, stalno sam tražila pogreške i greške kako bih mogla opravdati moju superiornost. Na kraju dana, više nisam osjećala poštovanje prema njemu, što sam mu i pokazivala.
Nisam se trudila naučiti boriti na pravi način
Znam da zvuči čudno predložiti da postoji pravi način borbe, ali postoji. Imala sam tendenciju zadržati mir u našoj kući ako držim usta zatvorena kad me stvari stvarno smetaju, ali nisam. Kao što možete zamisliti, sve male stvari koje su me izluđivale prerasle su u ogromnu kuglu ljutnje koja će se povremeno pretvoriti u golem, stvarno zastrašujući napad. Sada kada se osvrnem unatrag, bila sam očito jedna obična zastrašujuća kuja tijekom tih epizoda.
Pišem ovo s nadom da ću nekako vratiti svog sada bivšeg supruga natrag. I molim ga za oprost. Pišem ovo jer ne mogu vjerovati koliko sam dugo držala glavu zakopanu u pijesku. Nadam se da će druge žene kroz moju priču barem malo shvatiti koliko mi žene možemo uništiti jednu obitelj. I dok sam još uvijek uznemirena što je moj suprug odlučio riješiti naše probleme u krevetu druge žene, ipak priznajem da ga je moje ponašanje i gurnulo tamo.
