Svakog bi dana Hachikō otpratio i dočekao svojeg vlasnika, a s tom rutinom nastavio je i nakon njegove smrti. Ovaj pas postao je simbol odanosti u Japanu, ali i širom svijeta.
Hachikō je bio više od 'još jednog' kućnog ljubimca. Bio je vjerni prijatelj svojeg vlasnika, sveučilišnog profesora, kojemu je bio vjeran i nakon njegove smrti.
Rođen 10. studenog 1923. godine, malena zlatna Akita imena Hachikō kod svojeg je vlasnika došla godinu dana kasnije. Profesor Hidesaburō Ueno, koji je predavao na odjelu za poljoprivredu na Tokijskom carskom sveučilištu, doveo ga je da s njim živi u naselju Shibuya, a svakog su dana imali istu rutinu - ujutro bi zajedno šetali do željezničke stanice, a na povratku s posla, u 15:00 sati svakog dana vjerni Hachiko čekao bi ga na istom mjestu, prenosi Animal Wised.
Spomenute rutine, gotovo religiozno držali su se sve do jednog dana u svibnju 1925. godine kada je profesor Ueno za vrijeme predavanja zadobio iznenadno krvarenje u mozgu od kojega je preminuo. Istog dana Hachikō se pojavio u 15:00 sati kao i obično na željezničkoj stanici, ali njegova voljenog vlasnika nije bilo.
Unatoč tomu, Hachikō se svakog dana nastavio vraćati u isto vrijeme na stanicu u nadi da će ga tamo čekati Ueno. Naravno, profesor se nije vratio, ali ova doista posebna Akita nije odustala od toga gotovo cijelo desetljeće. Njegova pojava imala je velik utjecaj na zajednicu, a on je postao ikona i simbol odanosti u Japanu, ali i širom svijeta.
Prvi novinski članak o njemu napisan je 1923. godine, a tri godine kasnije, odnosno 8. ožujka 1935. godine Hachikō je uginuo. Nakon što je kremiran, njegov pepeo bio je posut pokraj groba profesora Uenoa na groblju Aoyama. Danas je njegovo krzno izloženo u Nacionalnom muzeju prirode i znanosti u Tokiju, a svi posjetitelji mogu se slikati s njegovom statuom kod željezničke stanice na kojoj je svakoga dana vjerno čekao svojeg vlasnika.
