Još je Aristotel rekao kako nitko ne bi izabrao život bez prijatelja - čak ni kad bi u zamjenu dobio sva blaga ovoga svijeta. I dok blago doista nije nikakva garancija sreće i životnog zadovoljstva, prijatelji to zasigurno jesu
Dobri i loši prijatelji
Međutim, koristi od prijateljstava ipak ovise o tome kakvi su prijatelji, jer nije svaki prijatelj - dobar prijatelj. Postoje i loši prijatelji koji konstantno narušavaju reciprocitet odnosa, tj. iskorištavaju nas i tako, čini se, više narušavaju našu dobrobit nego što je dobri prijatelji povećavaju.
Bliski odnosi (prijateljstva, ali i romantični odnosi) opstaju samo ako obje uključene strane vjeruju da je ono što u odnosu dobivaju proporcionalno onome što daju. Razmjenjuju se stvari, informacije, ljubav, novac, usluge i status, ali i socijalna podrška -- osobito u teškim situacijama. Tada nam treba konstruktivna povratna informacija, emocionalna podrška, neka sugestija ili savjet, ali i konkretna pomoć.
Mnogi će se sigurno složiti kako baš i nije lako pronaći pravog prijatelja. Nije to zapravo ni čudno pogledamo li što sve očekujemo od pravog prijatelja. Prije svega, treba nam biti na raspolaganju kad ga trebamo.
Zatim, provodi vrijeme s nama u druženju i zajedničkim aktivnostima i trudi se da nam tada bude dobro (za razliku od nekih koji samo očekuju da drugi njih zabavljaju i kad im je u društvu dosadno -- krivi su drugi), vodi računa o nama i lojalan nam je, iskren je, možemo mu reći stvari o sebi bez straha da će to ispričati nekom drugom, razumije nas i suosjeća s nama, spreman je s nama podijeliti sve novosti o svom (ne)uspjehu, a i u stanju je podnijeti sve novosti o našem neuspjehu, a osobito o uspjehu. Dovoljno je da samo jedna od ovih značajki nije obostrana pa da se prijateljstvo poremeti.
Tko skupi više prijatelja, taj je pobjednik
Dakle, kad netko danas kaže da ima nekoliko stotina prijatelja, teško je povjerovati da to doista misli ozbiljno. Ima mrežu ljudi s kojima je na neki način, najčešće samo virtualno povezan. Ili se tu kao prijatelji računaju i prijatelji prijatelja njihovih prijatelja?
Prijateljstva, međutim, treba održavati. Pa da ništa drugo u životu ne radimo, uključujući i (ne)spavanje, ne bismo stigli izodržavati sva ta prijateljstva. Prije će, dakle, biti da se danas skupljaju prijatelji, odnosno, njihove slike kao što su nekad skupljale značke, salvete i sličice životinjskog carstva. Viši socijalni status imao je, ili ima, onaj s više primjeraka, osobito onih rjeđih.
Prve prijatelje djeca stječu u dobi između treće i četvrte godine i to su obično djeca s kojom se (najviše) vole igrati. U doba adolescencije većina ih ima prijatelja: dobre prijatelje i onog "najboljeg". To je ujedno i životno razdoblje kad se s prijateljima provodi najviše vremena (gotovo trećina budnih sati), za razliku od odraslih koji manje od 10% svog vremena uspijevaju provesti s prijateljima.
Školska djeca imaju tri do pet prijatelja. Najviše, sedam do devet, imaju ih mladi parovi (koji zbrajaju svoje, prije pojedinačne prijatelje). U srednjim godinama svatko ima nekih pet bliskih prijatelja, a potom taj broj polako opada. I prijatelji umiru, zar ne?
Novi japanski izum -- surogat prijatelji
Vratimo se sad malo na onaj popis prilično zahtjevnih očekivanja. Zar ne bi bilo zgodno, barem ponekad, imati nekoga tko te ne bi obvezivao na reciprocitet? Na raspolaganju ti je kad ga trebaš (on tebe ne treba), zabavlja te i bez straha mu možeš reći da promijeni program jer ti je ovaj dosadan, a što je najbolje do mile volje mu možeš pričati o svim svojim uspjesima bez straha da će te zbog toga mrziti... Znanstvena fantastika?
Ne, nego japanski izum: surogat prijatelji. Napušeš ih i ispušeš po potrebi. Pa valjda otkad postoji, čovjek je tako plaćao "ljubav"; ne treba se sada čuditi što tako kupuje i 'prijateljstvo'. Premda, treba reći kako to baš i nije posve novi izum. I prije su postojale, promjerice, družbenice -- osobe od povjerenja što su ih si mogle priuštiti boginje i druge imućnije dame. Dobiti su bile obostrane.
