Autorica knjige "Vrijeme badema", Maja Klarić piše putopisnu poeziju, a njeno pisanje je svojevrsno odavanje počasti putovanjima, događajima i sasvim običnim stvarima koje u užurbanom načinu života često ne primjećujemo.
"Vrijeme badema" je njena četvrta knjiga u kojoj opisuje poznato hodočašće Camino de Santiago u Španjolskoj. Nakon tri zbirke putopisne poezije, "Život u ruksaku", "Quinta Pitanga" i "Nedovršeno stvaranje", Maja je odlučila napisati knjigu o putovanju dugačkom 880 kilometara koji je prohodala 2010. godine od mjesta Saint Jean Pied du Port na jugu Francuske do mjesta Finisterre na obali Atlantskog oceana. U nastavku donosimo kratki ulomak iz knjige, a na Majinoj Facebook stranici možete saznati više o njenim putovanjima, predstojećoj turneji te knjizi koju je putem iste stranice moguće naručiti prije dolaska u knjižare početkom sljedeće godine. Knjiga je obogaćena i fotografijama Majine sestre Dijane, koja je također prohodala Camino de Santiago, a preminula je prije tri godine. U spomen na nju utemeljena je Nagrada Dijana Klarić koja se svake godine dodjeljuje na Festivalu putnika u Šibeniku.
Darovi
Svaki nam dan priroda ponudi nešto novo i tako nas neprestano iznenađuje. Putem jedem kupine, orahe, bademe i grožđe, razno voće na koje često nailazimo, a koje dobro okrepljuje kad ponestane energije. Nema bolje hrane od one koju nam daje priroda i boljeg obroka od onog na svježem zraku, kad ubiremo plodove s grmlja i stavljamo ih ravno u usta.
Jučer smo naišli na stablo jabuka i ubrali nekoliko za nastavak puta. Danas je u nekom polju bilo mnogo stabala krušaka koje su toliko prijale, premda su bile najtvrđe kruške koje sam ikad jela. Ništa nije slađe od onog što pronađemo usput, na putu do Tosantosa nije bilo ničeg ljepšeg od grmova lješnjaka koja su se saginjala prema mojim osunčanim ramenima na vjetru.
Dirati biljke u hodu
Dirati biljke u hodu pričinja neobično zadovoljstvo. Osjetiti pod prstima suho ili zeleno lišće, visoke okamenjene cvjetove suncokreta koji su čvršći nego što izgledaju. Ovih nas dana ponovno prate brojna stabla badema. Na granama s kojih je vjetar otpuhao lišće ostali su redovi posljednjih plodova koji izgledaju poput niske s biserima. Voljela bih znati imena biljaka kojima smo okruženi, voljela bih svako drvo nazvati njegovim imenom. Štoviše, htjela bih znati o njima i više od imena koje im je dao čovjek. Između grmova kupina i plavih bobica od kojih se pravi španjolska rakija, promalja se tu i tamo još pokoja vrsta bobičastog voća koju ne poznajem, a koju bih rado kušala kad bih samo znala da je jestiva. No, činjenica da ih ne poznajem poimence ne umanjuje ljepotu kojom me obasipaju kao ni zahvalnost koju osjećam prema njima.
Na početku Camina, kad bih bila iscrpljena cjelodnevnim hodanjem, uz odavno potrošene zalihe hrane, stabla badema i oraha pomogla bi mi da stignem do planiranog odredišta. Priroda bi nas svakodnevno nečim darivala: kruškama, jabukama, grožđem, bademima i kupinama, i time omogućavala nastavak puta. Voljela bih svako stablo pod koje sjedam nazvati njegovim imenom pa da se konačno predstavimo jedni drugima i upoznamo.
Neotkriveni učinci badema i oraha
Promocija knjige do kraja ove godine, održat će se u sljedećim gradovima:
- 3.11. Sv. Ivan Zelina
- 4.11. Labin
- 5.11. Crikvenica
- 8.11. Omiš
- 10.11. Ploče
- 11.11. Ljubuški (BiH)
- 12.11. Ston
- 13.11. Stolac (BiH)
- 15.11. Dubrovnik
