Nekada davno živio je jedan maleni dječak koji je želio upoznati Boga. Znao je da će to biti dug put do mjesta gdje Bog živi, stoga je spakirao u svoj ruksak, 3 čokoladice i 2 bočice omiljenog soka od naranče i krenuo na put.
Kad je prošao nekoliko ulica, ugledao je staricu kako sjedi u parku na klupi i gleda u golubove. Dječak je sjeo pokraj nje i otvorio svoj ruksak. Taman kada je otvorio svoj sok od naranče, primijetio je da starica izgleda gladno, pa joj je ponudio čokoladicu. Zahvalno je prihvatila čokoladicu i nasmiješila mu se. Njezin je osmijeh bio tako lijep da je dječak htio ponovno vidjeti kako se starica smije, pa joj je ponudio i sok. Starica mu se još jednom nasmiješila. Dječak je bio oduševljen! Sjedili su tako cijelo poslijepodne, jeli i smijali se, ali nisu prozborili ni riječ.
Kako je pomalo padao mrak, dječak je shvatio koliko je umoran, stoga se dignuo i krenuo kući. No nije napravio ni nekoliko koraka okrenuo se i potrčao starici u zagrljaj. Ona mu je uzvratila najvećim osmijehom ikad. Kad je dječak otvorio vrata svoje kuće, majka je bila iznenađena izgledom radosti na njegovom licu. Pitala ga je: “Što te danas učinilo tako sretnim?” Odgovorio je: “Mama, danas sam ručao s Bogom.” Ali, prije no što mu je majka mogla išta odgovoriti, dodao je: “Znaš što? Ona ima najljepši osmijeh koji sam ikada vidio!”
U međuvremenu, stara se žena, također s radošću, vratila kući. Njezin je sin bio zaprepašten kako joj je na licu isijavao neopisiv mir, pa ju je pitao: “Majko, što te danas učinilo tako sretnom?” Odgovorila mu je: “Ja sam danas jela čokoladicu u parku s Bogom.” Ali prije nego je sin uspio išta reći, dodala je: “Znaš, on je puno mlađi nego što sam očekivala.”
