Prečesto pranje ruku jedan je od simptoma obuzeto-prisilnog poremećaja. Prema istraživanjima, od njega pati svaki pedeseti čovjek, a nije rijetkost ni među slavnima. Jedna od hollywoodskih zvijezda koja je nedavno priznala da ga ima je oskarovka Charlize Theron
Saznaj s kojim se tipičnim tegobama suočavaju opsesivci te kako se ovaj poremećaj može izliječiti ili barem ublažiti.
Većina nas svakodnevno pere ruke, no Elvira iz Osijeka to radi češće od drugih. Voljela bi prestati s time, ali stalno ima osjećaj da joj ruke nisu dovoljno čiste i ne može se zaustaviti na putu prema kupaonici. Ponekad trlja ruke sapunom i spužvom dok joj se ne zacrvene. Nakon jela, rukovanja ili dodirivanja tuđih predmeta opet je hvata potreba da pere ruke.
Budući da sate provodi u kupaonici, stalno je u stisci s vremenom i juri na predavanja u zadnji tren.
'Na fakultetu pazim da ne dodirujem rukohvate i kvake da izbjegnem tešku zarazu. Iako sam motivirana za učenje, ocjene su mi osrednje. Kad pišem testove ili domaće zadaće, više puta provjeravam što sam napisala, brišem odgovore i pišem ponovno. Ponekad ih brišem jer mi se čini da mi je rukopis ružan. Spora sam i detaljna i u pranju, peglanju i slaganju odjeće. Odijevanje mi izaziva nesnosnu agoniju', kaže Elvira.
Nezadovoljna je zbog sporosti s kojom sve obavlja, no ako sve na njoj i oko nje nije čisto i uredno, hvataju je duboka tjeskoba i napetost. Jedini lijek protiv tih jako neugodnih osjećaja koji joj je poznat je neprekidno čišćenje i slaganje.
Elvira bi voljela da je drukčija, ali ne može kontrolirati svoje postupke i osjećaje. To je zato što ima obuzeto-prisilni poremećaj, poznat i pod kraticom OPP. Da ima taj poremećaj priznala je i glumica Charlize Theron, a po tome i nije tako posebna među hollywoodskim zvijezdama.
Zanima te tko još ima slične opsesije?
Tko boluje od OPP-a, obuzet je ili opsjednut tjeskobom i strahom te se osjeća prisiljenim poduzeti određene radnje poput čišćenja, sređivanja i provjeravanja da bi tjeskobu i strah ublažio.
Neki od onih koji boluju od OPP-a zabrinuti su da će se razboljeti, drugi strahuju da će ostati bez prihoda, treći da će bližnje zadesiti nesreća. Da bi spriječili ono čega se boje ili barem odagnali strah, imaju potrebu održavati stvari savršeno čistima, reći nešto određen broj puta, opetovano postavljati pitanja ili obavljati neki drugi ritual, koji se drugima čini čudnim. Ne nalaze drugog načina da zaustave neugodne misli i osjećaje, jer koliko god se trudili, one im se i dalje vrte po glavi.
Pučki savjeti ne djeluju
Nemoj OPP-ovca nagovarati da "misli pozitivno" i da "ne brine i bude sretan". Takvi pučki i ne baš mudri savjeti samo dodatno uzrujaju opsesivca, jer mozak umjetnu i prisilnu autosugestiju odbacuje. Srećom, postoje djelotvorni tretmani protiv OPP-a, od kojih jedan uključuje lijekove, a drugi razgovornu terapiju.
Lijekovi s učinkom na središnji živčani sustav utječu na fiziološke procese u mozgu koji stvaraju strah i tjeskobu. Sredstva za smirenje (trankvilizanti) primjenjuju se kratkoročno kad je opsesivac jako zabrinut ili uzrujan, dok su na dugi rok korisniji antidepresivi, jer podižu raspoloženje i čine psihu otpornijom na stres.
Neki se nakon višemjesečne kure antidepresivima trajno osjećaju dobro, dok ih drugi moraju uzimati godinama ili desetljećima. Ništa strašno, jer nove antidepresive organizam dobro podnosi i ne razvija ovisnost o njima. Uz lijekove povoljno je uzimati vitamine B-kompleksa i omega-3 masne kiseline, jer one također normaliziraju moždanu kemiju.
Liječenje razgovorom
Jako je hvaljena i razgovorna terapija kognitivno-bihevioralnog (spoznajno ponašajnog) tipa, u kojoj terapeut uči opsesivca kako da se nosi s tjeskobom i strahom te kako da si ublaži nelagodu bez izvođenja napornih rituala kao što su pranje, spremanje ili nabrajanje.
U početku je teško prestati s ritualima, no malo-pomalo većina opsesivaca osjeća se sve jačima i stavlja OPP pod kontrolu. Seanse kognitivno-bihevioralne terapije provode se jednom ili dvaput tjedno, a kad nastupi poboljšanje, učestalost se smanjuje. Liječenje traje od nekoliko mjeseci do nekoliko godina, ako je poremećaj kroničan i duboko ukorijenjen.
Bavljenje sportom i jogom ili nekom
drugom tehnikom opuštanja preporučljivo je svakome, a osobito onima
koji pate od anksioznih poremećaja, kao što je obuzeto-prisilni.
Imaš li obuzeto-prisilni poremećaj nalaziš se u velikom društvu, jer istraživanja pokazuju da svaki pedeseti Zemljanin pati od ove bolesti. Da te poštedimo računanja, reći ćemo ti odmah da je to 136 milijuna ljudi.
Opsesivno-kompulzivni poremećaj drugi je naziv pod kojim je poznat OPP. Izraz dolazi od latinskih riječi obsessio i compulsio, koje znače obuzetost i prisilu.
Imaš li i ti svoje opsesije?
Život opsesivaca poput Elvire pun je patnje, koju okolina ne razumije. Štoviše, za tegobe okrivljuje samu Elviru, misleći da se radi o problemu u ponašanju i ne shvaćajući da su u pozadini bolne emocije, koje nisu pod voljnim nadzorom.
Ako je u tvojoj okolini netko poput Elvire, budi uviđavna i znaj da obuzeto-prisilni poremećaj nije stvar pogrešnih odluka i stavova, kao ni snižene inteligencije.
OPP nastaje zbog smetnje u funkciji dijela mozga koji obrađuje stresne podražaje. U takvom stanju, mozak doživljava i male opasnosti kao velike pa se oboljeli stalno nalazi u stanju velikog stresa.
Budući da je OPP zastupljeniji u nekim obiteljima nego u drugima, medicina smatra da OPP dijelom nastaje zbog gena, no moguće je i da ga izazove snažan ili dugotrajan stres.
Geni koji uzrokuju veću podložnost OPP-u remete rad neuroprijenosnika, prirodnih moždanih kemikalija koje prenose signale između neurona. Ako kemikalija koje prenose ugodne poruke nema dovoljno, ili ima previše onih koje signaliziraju opasnost, um je stalno prožet negativnim mislima i osjećajima.