Život posvećen nesebičnom pomaganju drugima dar je za volontera, ali i cijelu zajednicu
Svijet bi bio sasvim drugačije mjesto da nema nesebičnih ljudi kao što su volonteri. Mnoge važne zadatke u svijetu obavili su upravo oni ili neprofitne organizacije, a prema istraživanjima, zauzvrat si osiguravaju život s manje stresa, smanjuju šanse od depresije i produžuju životni vijek. Važnost volontiranja prepoznala je i INA, koja je 2011. pokrenula projekt korporativnog volontiranja svojih zaposlenika. Okupljeni su u INA Klubu volontera za čije je vodstvo zadužen Neven-Pavao Poklepović.
Ljudski je pomagati, koliko god to u današnje vrijeme zvuči neobično. Prisjećam se djetinjstva kada sam znao pomagati prijateljima oko školskih zadaća ili što god je bilo potrebno, a to mi je bilo veliko zadovoljstvo. Sad volontiram jer je predivan osjećaj kad na nečijem licu izmamim osmjeh. Tada se ja osjećam ponosno, puna srca, govori nam gospodin Poklepović.
Volontiranje se nagrađuje osmijesima
Gospodin Poklepović volontira kad god mu obaveze to dozvoljavaju, a s godinama je primijetio da volonterski angažman pruža nevjerojatnu snagu i motivaciju na radnom mjestu, ali i dodatno oplemenjuje ljudske vrijednosti i osobine u svakodnevnom životu.
Svaka naša akcija ima posebnu priču - iako na svaku idemo s jednakim žarom i uzbuđenjem, sa svake akcije nosimo različite emocije i uspomene koje nas čine boljim osobama.
Rad Kluba nagradio je i Volonterski centar Zagreb, Volonterski centar Osijek te volonterski centar Orkas. Gospodin Poklepović kaže da su takva priznanja velika motivacija, ali najveće je priznanje ipak osmijeh.
Najveće priznanje nam je osmijeh nakon svake naše akcije, koji je postao i slogan našeg Kluba kojim završavamo svaki poziv zaposlenicima na volontersku akciju: Ne zaboravite, volonterski se rad nagrađuje osmjesima, a posebne volontere i Priznanjima!, sa smiješkom nam govori gospodin Poklepović.
Tete i stričeki pričalice za djecu
INA Klub volontera ostvario je suradnju s više od 100 organizacija u kojima volonteri odlaze na akcije kojima organizira Klub. Djelatnosti tih organizacija su različite - pomažu djeci i starijima, sudjeluju u ekološkim akcijama, pomažu životinjama i sl. Jedna od udruga s kojom volonteri surađuju je „Smiješak za sve“. Početkom 2018. godine, u suradnji s Udrugom, INA Klub volontera organizirao je radionicu za Inine volontere koji su željeli postati „tete" i „stričeki" pričalice koji na dječjim odjelima bolnica pričaju priče za laku noć.
Teta pričalica postala je i Ana Kompare kojoj je glavna motivacija bila iskustvo s vlastitim djetetom.
Sudbina je htjela da moje dijete odmah po rođenju bude životno ugroženo, s malim izgledima za sretan ishod. Predobro znam šta čini neizvjesnost i strah, šta znači biti dugo u bolnici, kako dani tamo dugo traju. Kada bi nam u sobu došli doktori klaunovi – crveni nosovi, bila sam presretna ako bi uspjeli nasmijati moje dijete. Otud motiv i želja da i ja nekom djetetu vratim bar nakratko osmijeh na lice i zato sam skupila hrabrosti i javila se, govori nam Ana.
Iako joj boravak u dječjim bolnicama nije mio, Ana iskustvo u njima, kada razveseli nekoga, posebno tužno dijete, opisuje kao nešto što joj napuni srce ljubavlju i srećom.
Jedno je sigurno, bili teško bolesni ili ne, svako dijete u bolnici zna da nešto s njim nije u redu i nada se poći kući čim prije. Tete i stričeki pričalice nisu dio bolničkog osoblja, nisu ni doktori ni sestre, ni zabrinuti roditelji ili rodbina, oni su zabava uz koju brže prođe vrijeme, donose čaroliju i vraćaju osmijehe na lice. Sat vremena svijeta mašte kojem se nitko ne nada. A kada te nagrade osmijehom i kada im u očima vidiš kako zamišljaju i vide to što im čitaš - Ajme, kako je to lijepo!, zaključuje Ana.