Osvoji pet dana u hotelu Korinjak!

Zdrava kao zdrebica, smirena kao kravica, vesela kao jagnje i lepa kao srna, a sve zahvaljujuci tome sto svoje prijatelje volim, umesto jedem! <3

Prije sad već 6 godina, tokom studiranja počela sam volontirati u Azilu u Osijeku,a sa time je počelo i moje vegetarijanstvo, tada nisam ni slutila da će mi osobe koje sam tamo upoznala pokazati drugačiji, humaniji način života, a napušteni psi dati neizmjernu ljubav, veselje i radost. Danas ni sama neznam zašto i kako sam počela sa volontiranjem u Azilu u Osijeku, možda je to bio samo tijek mog života, nekaka veća sila ili ruka vodilja. Ali znam da taj put ne bi mijenjala. Nikad neću zaboraviti taj prvi dolaza u azil, toliko pasa, toliko veselja, toliko ljubavi, toliko radosti, a tako malo hrane, krova nad glavom..... U isto vrijeme srce te zaboli i razveseli se. Ali to jedno malo tek rođeno štene koje cvili jer ga toliko boli, izmučeno, podhlađeno, izgladnjelo na mojim rukama. Svim se silama trudiš ga ugrijati i nije te briga za ništa drugo, ništa ne postoji, samo moliš Boga, jako ga moliš da to štene preživi. A onda otvoriš oči, po prvi put u životu iskreno otvoriš oči i vidiš što mi ljudi bez imalo grižnje savjesti, kajanja radimo tim bićima koji nas toliko obožavaju i svaki put kad nas vide mašu svojim repićima da nam daju svoju ogromnu ljubav bez obzira na našu zloču.
Svaki dan susrećem se sa ruganjem drugih ljudi, predmet sam stalnog ismijavanja, nerazumjevanja, čak i od meni bliskih ljudi, prijatelja, ali za to me nije briga. Ako spasim jednu nevinu dušu vrijedilo je.
Moja krvna slika i zdravlja su super, nisam umrla jer ne jedem meso, nisam se raspala, nisam poludjela, nisam dobila rak zbog ne jedenja mesa, ali sam dobila nevjerojatnu povezanost sa Majkom Prirodom i mogućnost da razumijem i osjetim svijet oko sebe na jedan potpuno drugačiji način.

vezano uz vegetarijanstvo najviše volim pozvati na večeru ne-vegetarijance pune skepse i nepovjerenja koji onda izađu iz moje kuće punih trbuha!
ja vjerujem u onu "ono smo što jedemo" pa mi je stalo da namirnice od kojih spremama obroke budu kvalitetne, da hrana, ali i kuhanje bude zabavno, da u njega ugradiš ljubav, i na kraju- da jelo bude užitak i zadovoljstvo!
nekad mislim da su hrana i užitak duboko povezani, posebno kad kuhaš za druge ljude, do kojih ti je stalo!

Nemam iskustva sa vegetarijanskom prehranom jer sam odrasla u mesnom podneblju gdje su se klale kokice i pajceki. Nemam nista protiv vegetarijanske prehrane, ali teško mi se odreći mesa. Kad bi mi netko pokazao što i kako, možda bi i uspjela. Kad nešto odlučim nije mi problem toga se pridržavati, ali teško se odlučujem. Navike su prokleta stvar i njih je najteže mijenjati. Mogu reći da se trudim barem jedan dan u tjednu biti bez mesa, ali za sad je to, to.

Moja odluka o vegetarijanstvu u moju je kuću došla kao ceker s "fasungom". Dobrodošla. Moj muž, inače unuk i sin mesara, svojedobno i sam mesar, odmah se prilagodio i u danima kada je na njega red za kuhanje, počeo tražiti recepte za vegeterijance, a djeci i sebi kuhao nešto za njih u kombinaciji s mojim povrćem. Djeca, u to doba tinejdžeri, nakon objašnjenja zašto mama postaje vegetarijanka, nisu postavljali dodatna pitanja, već su me poticali, a samo povremeno zadirkivali. U mojoj odluci i provođenju vegetarijanstva najvećom vrijednošću smatram upravo tu, prihvaćanje različitosti i spoznaju da uvijek imamo izbor i da MI biramo za sebe, svoj život i svoju obitelj. Ako su to moja djeca usvojila, postigli smo puno. Ne smatram da ih trebam "preobratiti", ali polako usvajaju drugačiji pogled na hranjenje, drugačiji od uobičajenog na našoj maloj, tradicionalnoj Banovini,zavičaju kobasica, šunki,špeka, kobasijada,..., usudite se ovdje biti vegetarijancem :)

Tko nije probao vegetarijansku ishranu, reći će da je to čista glupost! Naravno, i ja sam bila među tima, dok nisam probala što je uopće to! Vauuuu! Igrom slučaja i spletom nesretnih okolnosti, mama je oboljela od karcinoma. Operacija, kemoterapije, zračenja...Prolazila je sve to kao najveći heroj, a ja sam joj bila podrška...I onda, kad smo mislili da sve ide na bolje i meni su dijagnosticirali nešto što ne treba biti u meni...I onda se stvorilo pitanje...Kako se riješiti toga,nečega, a da se ne ide pod nož?? I riješenje je došlo. Promijeniti navike prehrane! Mama i ja prešli smo na Uljno-proteinsku ishranu. Ubacili u prehranu puuuuuno povrća, voća, uveli maslinovo ulje, izbacili ugljikohidrate(čokoladice i slatkiše) i osjetili da se osijećamo bolje, lakše, zdravije...Ok, ponekad još malo zabrljamo, ali...Ustvari, postali smo vegetarijanci..Okolina je to prihvatila, naši najdraži su shvatili da nam takva prehrana čini samo dobro i uz nas su. Štoviše, i oni su takvu prehranu počeli prakticirati i često nam kažu:"Savršeno je!Da smo znali da je ovako fino, odavno bi vam se pridružili!" Nikad nije kasno za početi s nečim novim, započeti misliti na ono što pojedemo, što kupujemo i što nam čini život! I...nama dvijema su nalazi sa svakom kontrolom sve bolji i bolji...

Bilo bi lijepo osvojiti ovu nagradu,mislim da je bitno raznovrsno jesti,a još važnije nikom ne predbacivat zašto je odlučio preći na vegeterijanstvo i obratno,ako se dobro kombinira,uspjeh je zagarantiran. I neka bude izvorno,domaće koliko je više moguće naravno Bilo bi lijepo osvojiti i 'Vodič za zdraviju prehranu'... Super ste,opet i opet ...

o vegetarijanskoj prehrani ne znam puno. mesožder sam i ne znam što bih jela da mesa nema.Sve ostalo na mom tanjuru je samo prilog. bilo bi lijepo da me netko uvjeri u raznolikost vegetarijanske prehrane i mogućnosti koje ona nudi, te okuse koji bi nadvladali užitak mog mesnog obroka...

Iz vlastitog iskustva mogu reči da sam u jednom trenutku osjetila jako malu potrebu za mesom,(a da se prethodno nisam informirala o raznim člancima koja govore o štetnosti mesa) koja je prerasla u to da je prošla godina i više a da nemam potrebu za njime, te da se bolje osjećam, da sam "laksa" i zadovoljnija bez mesa. Kada bi probala pojesti meso, počela bi se osjećati čudno, te razmišljati o životinjama kojih bi mi bilo žao, imala bih nekakvu odbojnost, čak bi mi se i miris mesa promjenio. Iako sam odrasla u podneblju gdje se pretežito jede meso, razmišljam pokušati i sa veganskom prehranom u bliskoj budučnosti jer želim svoje zdravstveno stanje i energiju dovesti na maximum.
Znam da put ka tome nije lagan, jer dosta ljudi to ne prakticira niti je takva vrsta prehrane proširena u našoj zemlji. Ali to me ništa ne spriječava, te sam odlučila saditi svoje biljke, što mi stvara gušt jer imam osjećaj poštovanja prema svemu stvorenom od majke prirode.
Smatram da svijest o prehrani bitno mijenja percepciju prema životu, povečava empatiju prema životinjasma i biljkama, čime utječe na nas na psiho-fizičkoj razini.

Jela sam jedno vrijeme vrlo ukusna vegetarijanska jela spravljena s puno ljubavi iz mašte jedne poznanice vegetarijanke i osjećala sam sitost dugo vrijeme nakon jela, nenapuhnutost, kao da su sve stanice dobile što im je potrebno, jer nije bilo ni umora nakon jela.
Iznimno ukusna jela i šarolika tako da i sama s vremena na vrijeme spravim koje jelo od soje s hrpom povrća.

Odrasla sam u obitelji u kojoj je uglavnom svaki obrok bio mesni. I na taj način sam se hranila dugo, dugo vrmena. Ne mogu reći niti da sam sada potpuno izbacili meso iz svoje prehrane, ali navike su se znatno promijenile. Moja sestra ima puno vegeterijanaca prijatelja i kroz druženja s njima smo otkrili čudo: ručak može biti ukusan i hranjiv i bez mesa! Malo pomalo susretala sam se s namirnicama za koje do tada nisam niti čula. Počeli smo zdravije i raznovrsnije kuhati i osjećamo se bolje.

Želim osvojiti ovu divnu nagradu iz nekoliko razloga.
1. Da se odmorim, opustim i zaboravim na sav svakodnevni stres i probeleme.
2. Kako bi doživjela nešto novo, isprobala novu hranu, novi način odmora.
3. Želim pokazati dečku koji je čisti mesojed da se može fino i ukusno hraniti i bez mesa.
4. Želim promjene u svom životu, želim živjeti zdravije a ovaj odmor mi se čini kao divna prilika da to konačno i ostvarim. Bio bi to savršen početak novog načina života.

Koje bi to zadovoljstvo bilo....dobiti ovu prekrasnu nagradu?! :)
Vegeterijanka sam dugi niz godina.To me ponajprije čini sretnom osobom jer znam da neko biće iz svijeta životinja ne umire da bi ja zadovoljila želju za okusom.
Rodila sam se i odrastala u mesojedskoj obitelji, no još kao malena nisam mogla podnijeti pomisao da bi po

Oh, uh, pobjegao mi je komentar pa pišem nastavak :) .....
no još kao malena nisam mogla podnijeti pomisao da bi pojela nekog malog zeca ili drugu životinju koju su moji roditelji imali doma.
Utjecaj vegeterijanske prehrane na moj duh i zdravlje je izuzetno pozitivan.Bogatstvo okusa i maštovitost u pripremi razvijaju moju kreativnost.Mogla bih poprilično dugo nabrajati prednosti vegeterijanske prehrane.
Odmor u hotelu Korinjak je moja želja već neko vrijeme.Kažem sebi: Bitno je željeti i dogodit će se.
Nadam se da će se dogoditi upravo kroz ovu nagradnu igricu i da ću s ogromnim zadovoljstvom okrijepiti Dušu i Tijelo boravkom u Hotelu Korinjak :)

pa pošto imam dijabetes prešla sam na vegetarijansku hranu...a i visok tlak mi je problem i počela sam jesti pahuljice od soje,izbacila dosta mesa,više povrća-..a u zadnje vrijeme jedem sojine ljuskice sa rajčicom i mogu vam reći da je savršeno i zdravlje mi je puuno bolje..:)

Nisam vegetarijanka i govoriti o nečemu što nemam iskustva, ne bi bilo ispravno... Vjerujem da se vegetarijancem postaje s vremenom, kroz faze, osluškujući svoje tijelo...Vjerujem da je usko povezano s radom na sebi da li to bilo kroz prakticiranje joge, tai chia ili bilo kakvih drugih vještina... To je nesto jednostavno što se desi i ima pozitivne efekte na zdravlje..Svakom od nas je potrebno da se "regenerira" i otvorena sam za nova iskustva... 5 dana nečeg drukčijeg od svakodnevnice, vegetarijanstva, novih tehnika, nekog novog uvida...Spremna sam i drage volje ću podijeliti moja iskustva s vama, ako mi to omogućite...

vege se danas postaje zbog kronicne bolesti koja se zove linićevina,odnosno zbog propasti firmi izazvano djelovanjem linića,odnosno poradi zakona o spasavanju firmi i zdravoj prehrani po odluci ministarstva financija NN br.7/2054,članak 8,stavak 2.
gdje piše da svi nezaposleni građani postaju vege,eto tako je to i mene dohvatilo, a i sujed je na moru,pa me je zamolio da zaljevam vrt dok ga nema i da mogu uzet što hoću,eto i tako sam ja postao vege,vjerovali ili ne i uopće nije loše.iskustva cu rado podjeliti sa svim zainteresiranima a i frendica mi je dolje pa bi je rado vidio...pusa svima

Do prije nekoliko godina sam imala mišljenje da je tijelu potrebno meso da bi normalno funkcioniralo, pa sam se osjećala malo čudno u društvu vegetarijanaca, pogotovo za istim stolom. No tijelo, a i um je ipak imalo potrebu promijeniti način prehrane u svrhu poboljšanja funkcionalnosti i povremeno sam imala periode u kojima sam isključila meso i mesne prerađevine. Na početku je bilo teže, no s vremenom tijelo me više ne traži tu vrstu hrane. A puno toga leži i u navikama.
U današnje vrijeme manipuliranja hranom i marketinga, teško da me itko može uvjeriti u zdravo pileće i pureće meso, a kamoli u ostalo...
Ribu priznam... Ulovi, baci na žar, pojedi...
Djecu pokušavam usmjeriti, no ipak ne braniti, nudeći im kvalitetnu alternativu. A ono čega nema u kuhinji niti ne traže :)

Da se nadovežem na svoj komentar od neki dan.Sirova hrana,a u mojem slučaju sokovi od biljaka, puuuno su mi pomogli i u regulaciji osjećaja,pogotovo tuge.Ovdje je jako važno napomenuti i dobre i drage ljude koji me okružuju.Prije dva mjeseca umrla mi je mama u strašnim mukama od raka gušterače.Imala sam sreću i znanja da sam je mogla sama njegovati i oproštaj nas dviju je bio vrlo emotivan i iskren.Koliko je tužno toliko mi je to iskustvo predivno i zahvalna sam na tome.Dakle,tijelo nisam dodatno opterečivala teškom hranom (mada nisam vegetarijanac i pojedem ponekad komadić pohanog), imala sam snage,ne samo fizičke,već i psihičke.Otvorenog uma sam pristupila svojoj situaciji,nisam bila pod stresom niti umorom. Ovo pišem jer sam uvjerena da ispravnom i uravnoteženom prehranom utječemo ne samo na fizičko već uvelike i na psihičko stanje samoga sebe. Preporučam svakome tko je depresivan,žalostan, u strahovima, neka se hrani sa što više povrća i voća,pogotovo u svjžem obliku. Pusa iz Rijeke i veseo odmor svima!

Evo..kao bivša vegetarijanka nadam se da ću svojim komentarom inspirirati osvojiti ako ne vaša onda srca čitatelja..Bilo je to davno, a moja ljubav prema VEGEtarijanstvu; tom osebujnom i (za neupućene)pomalo neobičnom načinu života, skladu s prirodnim zakonima, namirnicama, sastojcima i proizvodima isključivo biljnog podrijetla s vremenom je nestajala, na žalost istodobno s blagim narušavanjem moga zdravlja i onim vječnim "osjećajem umora" što je (kako sam kasnije doznala od stručnjaka) bilo izazvano upravo mojim izbjegavanjem tog nesretnog mesa..,ono što mi je posebno ostalo u sjećanju je nezamijenjiva soja koja se i danas može pronaći na mom meniju..Ponekad bih znala reći "Ah,opet soja" jer na žalost nisam bila u mogućnosti (češće i koliko je potrebno) koristiti raznolike vegetarijanske proizvide u to vrijeme, kojih danas na svu sreću ima beskrajno mnogo..Posebno sam uživala u raznim prirodnim uljima, narescima od seitana, mljeku od soje s okusom vanilije, čokoladicama koje bih kupovala "u prolazu", kockicama od soje, koje bih tada pripravljala na mnogobrojne načine u kojima sam uživala, paštete od gljiva i dragocijenom tofu.. Naravno tu je i kozmetika (koja nije nikako smjela biti testirana na životinjama, niti na crnim listama, neizostavne maske za lice, melemi i sprejevi..čarobni pripravci), i napici; posebno od kokosa, bilja..
Svemu tome uvijek bih se vraćala kao u svoj mali svijet, uživajući u tim predivnim i nezaboravnim okusima i aromama sve do trenutka kada mi je rečeno da bih ponovno trebala razmisliti o mesu jer iako sam još uvijek veliki pobornik i fan zdravog načina života, vegetarijanstva i veganstva, zaštite prirodnih ljepota, mira i svega onoga što nas okružuje, možda ipak vegetarijanstvo nije bilo za mene......