Imam 29 godina, kuham od svoje osme godine..i vjerujte, nezamjenjiv je i dan danas osjećaj kada hodate bosi po svježoj travi kroz mirisni voćnjak da bi došli do svog vrta (iliti bašće po našem), pa uberem i izvadim sve što mi je potrebno za obiteljski ručak.. A pri povratku uberem malo višanja ili jabuka za pitu...uh..To je pravi vegetarijanski ne obrok, nego užitak... samo ono što nam zemlja pruži uz naš rad i brigu...svježe, domaće i samo moje :)mljac
Vegetarijanska prehrana je fenomenalno iskustvo. Pregršt vitamina, vlakana i antioksidansa koji su korisni našem tijelu. U potpunosti podržavam takav način prehrane ali u određenim periodima. Svaki organizam treba odmor od ''teške'' hrane, ali smatram da to treba napraviti u 3-7 dana. Svima je poznato da je meso ono što nam daje proteine uz sir, mlijeko, jaja i ostale namirnice životinjskog podrijekla. Isto tako je poznato da je krumpir kao povrće jedan on lošijih izvora ugljikohidrata. Ako i jedan i drugi način prehrane izloiramo međusobno dobivamo popriličnu štetnost za naš organizam. Prema tome, preporuke svakom da proba, preporuke kao savršeni način detoksikacije, ali i kod takvog načina prehrane oprez sa količinama.
Ljeto je godišnje doba kada najviše uživamo u plodovima prirode i kada smo najbliže pojmu vegeterijanstva u mojoj obitelji! Jednostavno ne možemo odoljeti prekrasnim bojama i okusima voća i povrća koje rastu u našem malom, ali bogatom vrtu! Tikvice, rajčice, krstavci,paprike, luk, mahune, grašak, grah, bob, krumpir, rotkvice, raznovrsne salate...a opojno voće: maline, jagode, šljive, kruške i jabuke mmmmmm!Ma sam pogled na vrt donosi osmijeh na moje lice! A kad moj dvogodišnji sinčić veselo utrči u vrt i svojim malim okicama ugleda zrelu rajčicu (iliti ga DABAT kako ga on zove) njegovom oduševljenju nema kraja! Nemam previše iskustva s vegeterijanskom kuhinjom, ali to njemu za njegovo omiljeno jelo ni nije važno, mama samo opere rajčicu, nareže je, a mališa navali na nju kao da je to nešto najbolje na svijetu (bolje joj se veseli nego čokoladi) i popapa je fino bez soli zdravu i domaću!
Do prije dvije godine moja prehrana se svakodnevno sastojala od mesa i mesnih proizvoda, a povrće sam izbjegavala i konzumirala ga u minimalnim količinama. Kolegica mi je vegetarijanka i nagovarala me da počnem jesti vegetarijansku hranu i nakon dugo nagovaranja malo po malo počela sam jesti vegetarijansku hranu. Danas se moja prehrana temelji na vegetarijanskoj hrani i povrću najviše. Nisam stopostotna vegetarijanka, ponekad jedem i meso, ali ne više svakodnevno kao prije i mogu reći da se puno bolje osjećam i zahvalna sam kolegici što me jednim dijelom uvela u svijet vegetarijanstva :)
Jako volim biljkice.One jestive su mi pogotovo gušt. Navukla sam se na svježe sokove od voća i od povrća. Niti jedan batak na ovom svijetu nije toliko živnuo moj organizam kao blitvica, špinat i ostalo povrće i voće svježe iscjeđeno ili izmiksano. Svakome bih preporučila da dan počne sa zelenim sokom! Vrlo korisni članci pisani su i na ovom portalu.Čestitke sretnom dobitniku ove divne nagrade i puno uživancije na Ižu! Pusa iz Rijeke! Idem grickati mrkvicu!!! :)
Nikad nisam previše preferirala meso u prehrani, ali kako sam Slavonka - to je nekako neizbježno. Ipak, vrijeme na fakultetu bilo je moje vegeterijansko doba. Cimerica je odlučila postati vegeterijanka, a kako sam i sama bila na tom putu, svaki dan isprobali bi neko novo jelo. Povratak u Slavoniju ipak sa sobom ponese i koju mesnu deliciju, ali vegeterijanski menu ipak će uvijek ostati moj no.1! :)
Nemam baš pretjeranog iskustva sa vegeterijanskom kuhinjom, ali pokušavam to promijeniti..uvodim sve više povrća u prehranu, često i sirovog u obliku salata..s voćem nemam problema, njega jako volim i jedem dosta, pogotovo u sezonama..sad je ovo moje vrijeme, lubenice i dinje obožavam..:))
Do prošle godine moja vegetarijanska iskustva odnosila su se samo na prisilnu dijetu nakon crijevne viroze kad sam uspjela preživjeti( a da mi se ne raspadne glava od migrene) puna tri dana samo na jabukama. Odrasla na kruhu i masti, udana u tradicionalnu slavonsku obitelj naravno da nije bilo dana (osim Badnjaka i Velikog petka) bez mesa. A onda mi je bolest prisilno promijenila jelovnik i općenito pogled na prehranu.
Prva dva mjeseca nakon što mi je dijagnosticiran dijabetes provela sam proučavajući svu moguću literaturu o hrani, dijetama i liječenju. Isprobala nekoliko popularnih dijeta za koje su tvrdili da sigurno pomažu skidanju kilograma, tope salo na trbuhu i potpuno rješavaju moje probleme. Naravno da se tu bila i vegetarijanska prehrana. Odjednom kao da sam se našla u sasvim nekom drugom svijetu, svijetu u kome povrće nije samo salata uz dobar komad mesa. Otkrila sam da se dobra juha može skuhati od listova cvjetače koje sam prije bacala, da kupus ne mora uvijek biti sarma, da se osim krumpira pržiti može cikla ili celer.
Ne mogu reći da sam sad vegetarijanka jer nisam. Samo da sam sasvim promijenila izgled svog tanjura. Sad je glavni obrok povrće, a komadić mesa prilog.I to ne svaki dan. Moram priznati da je promijena bila bolna, doslovno. Danima sam umirala od migrene i mislila da neću preživjeti dan. Sve dok se organizam nije očistio i privikao na zdraviju varijantu .
Još malo pa će "godišnjica" moje bolesti. Svaka tri mjeseca vadim prosječnu vrijednost glukoze u krvi i doktorica kaže kako misli da ću od iduće godine na tablete. Ja se nadam da neću. Još uvijek proučavam vegetarijanske recepte, uvodim nove namirnice u svoju prehranu i trudim se iz ovog svog lošeg primjera izvući nešto dobro za budućnost moje djece.
Vegetarijanska kuhinja još uvijek danas u našem podneblju izaziva neodobravanje od velikog broja ljudi. Većina misli na neukusnu, jednoličnu i dosadnu prehranu. Kada bi se barem malo više potrudili i isprobali brojne recepte koji se mogu pripremiti bez mesa, mislim da bi mnogi promijenili mišljenje. Gljive punjene sa "jačim sirevima" sa roštilja, tikvice s bezbrojnim mogućnostima nadjeva, mladi krumpir sa ghee, i tako bi u nedogled mogla nabrajati prefina jela koja gode mom nepcu i umu. Ali, uvijek postoji ali, ja nisam vegetarijanac. I sama sebe svaki put kad pojedem vegetarijansko jelo uživajući u svakom zalogaju preispitujem zašto mi je potrebno meso. Ne mogu naći odgovor. Ne uživam u njegovom okusu, a moj um ljubitelja životinja bori se sa svakim zalogajem. Mislim da ću jednog dana sazrijeti i postati napokon odrasli vegetarijanc.
Prije nekoliko godina sam doživjela jedan, naizgled jednostavan i nimalo zanimljiv susret - susret koji mi je, gledajući na njega sada iz ove perspektive, zaista i promijenio život. Bio je zapravo ključan u oblikovanju mojeg stajališta, izmijenio je način na koji sam gledala na vegetarijanstvo i shvaćala što stoji iza te svojevrsne ideologije (jer vegetarijanstvo je mnogo više od prehrane).
Otvorila sam vrata muškarcu srednjih godina, koji se predstavio noseći sa sobom svežanj papira i torbu prepunu još neotvorenih i novih knjiga o meditaciji, vegetarijanstvu, o legendama i pričama vezanih uz život, hrabrost, borbu i prijateljstvo. Zbog svoje izrazito druželjubive i popustljive naravi ispunjene nepresušnim strpljenjem (što se mnogo puta u životu pokazalo i kao snažno pogrešan pristup i svojevrsna mana što je, vjerujem, jasan pokazatelj pogrešnosti svijeta u kojem živimo) poslušala sam njegov, već unaprijed pripremljen govor, prolistala knjige i već sam bila spremna reći mu kako me baš i ne zanima vegetarijanstvo i kako nisam osoba koju traži pitao me: "Reci, ne izgledaju li i tebi ukusno ova jela?" (prelazeći rukom preko blistavih listova vegetarijanske kuharice). Oštra na jeziku, uzvratila sam: "Da, još ukusnije kraj sočnog komada piletine." Nasmijao se pun strpljenja i ispričao kako je postao vegetarijanac nakon što je doznao da je dokazano kako životinje osjećaju tugu i strah pred samu smrt s kojom su, nažalost, suočene svakodnevno te me pitao: "Bojiš li se?" Nisam ništa odgovorila. Danas bih mu rekla da je to istina. Da svi živimo u strahu, kutijama u koje nas zatvaraju tijekom cijelog života putem medija, škole, politike, religije, a i same - kuhinje. Život je toliko veći od onoga što shvaćamo, postoji toliko veza, uzroka i posljedica koje nam nisu jasne, ali to ne znači da one nisu tu, da ne postoje - da nam svakodnevno ne kroje sudbinu i živote. Možda osjećam strah jer ga svakodnevno konzumiram u obliku pilećih prsa i svinjeceg odreska? Možda i ne, ali strah je emocija koja je jedan od najvećih uzroka neuspjeha, zatvorenosti i upravo sam zato odlučila stati joj na kraj. Objeručke prihvaćajući tu ideologiju osvijestila sam i filozofa i čovjeka i kuhara i ljubavnicu u sebi. I to je bilo i više nego dovoljno. :)
Vegetarijnstvo je za mene sasvim normalan slijed prirodnog "srastanja" sa svijetom...konacno,priprema jela mi je zabavna, budi osjecaj mira..i ljubavi..
Kao mesareva kći, od malena mi je u krvi samo meso. Međutim, kako se sve više želim zdravije hraniti, sve više se susrećem sa vegetarijanstvom. Kad kuham, moji si ponekad znaju dodati čak salamu jer je to kao preslaba hrana, ali ih polako privikavam na nešto drugačije. I nadam se da ću uspjeti. :D
http://www.rtl.hr/vijesti/zabava/150550/najjaci-covjek-na-svijetu-je-vegan/
Gledajući unatrag - razlog predrasuda prema vegetarijanskoj prehrani je bilo obično neznanje i loša priprema ponuđenog jela.
Od kraja prošle godine intenzivno se susrećem, ponekad i probavam vegetarijanski meni. Predrasude su potpuno nestale. Riječ je o svakodnevnim jelima koja su obogaćena raznim žitaricama, začinima, povrćem, tofuom ... Premda vrlo malo znam o vegetarijanstvu, svakodnevni koloritni, ukusni i zdravi obroci koji se pripremaju za dijete koje uživa u jelu nameću zaključak. Vegetarijanstvo, samo kroz jedan njegov oblik - hranu izjednačuje se sa visokom kvalitetom čovjekovog života. Zdravljem tijela. Univerzalnom težnjom svakoga od nas. Um pak nalaže da ne blokiramo novo iskustvo. Samo jedno više u nizu može nam pomoći da još više upoznamo sebe.
Najprije vam moram reći koliko me je oduševilo ovo saznanje da na Jadranu postoji vegetarijanski hotel.Ne mogu vam ni izbrojati koliko puta sam u ovih 17 godina koliko sam vegetarijanka ostala gladna na svojim putovanjima i ne ljudi jednostavno ne shvaćaju da to što ste vegetarijanac znači samo da ne jedete meso.Koliko puta sam došla u poziciju da moram objašnjavati da ne neću jesti juhu iz koje je izvađeno meso i koja je procijeđena i da ulje u kojem se peklo meso pa onda u tom istom ulju krumpir nije vegetarijanski obrok.Sjećam se bila sam na poslovnoj večeri i kako de je unaprijed trebalo odlučiti za meni a pogađate svi ostali su izabrali meso ja sam šefa zamolila da za mene bude nešto vegetarijansko a kada sam došla pogodite što je bilo pripremljeno za mene-lignje punjene pršutom.Kada sam zvala šefa kuhinje on je rekao da nije smatrao da će malo pršuta biti problem a i da kako da drugačije napuni lignje???Prije 8 godina sa Murtera sam sa društvom išla na izlet na Kornate i nakon cjelodnevnog kupanja na brodu su nam poslužili ručak.Kobasice i kupus...Što da vam kažem nakon što sam od par ljudi koji su se sažalili dobila od svakog po tanjur kupusa skoro mi se kupus zamjerio.Jer na brodu nisu očekivali da netko ima posebne želje.Da tako svi oni zovu vegetarijanstvo-posebne želje.Imam još takvih dogodovština od pizzerie u kojoj sam ispod plodova mora dobila par kriški pršuta kako su mi rekli tamo da oni žele nagraditi svoje goste,do toga da sam u Tunisu morala otkazati put u Saharu na 2 dana jer pogađate naravno ta 2 dana je unaprijed određen meni.Vrhunac svega je kada sam prošle godine vraćajući se u kasnim satima iz Splita u Rogoznicu jako ogladnila pa sam svugdje tražila gdje mogu kupiti nešto za nabrzaka a da nije mesno.Uspjela sam naći jedan fast food i kada sam čovjeku koji je radio rekla da bih nešto vegetarijansko ili barem samo sir on je predamnom iz već složenog šunka-sir sendviča maknuo šunku koja je btw onako krasno pustila svoju masnoću po siru i pokušao mi to prodati.Vegetarijanstvo je stil i način života.U nekom komentaru sam pročitala da vegetarijanstvo nema veze za ljubavlju prema životinjama.E sa time se nikako ne slažem.Veliki sam ljubitelj životinja,po cesti skupljam i pomažem svakoj životinji koju sretnem a uz moga psa i macu koje sam udomila u dvorište mi se polako doselilo dvadesetak mačaka.I zato ja svakom tko kaže da jesti meso naša kultura pokažem moga psa i pitam jel bi ga mogao u Kini pojesti.Biti vegetarijanac za mene ne znači samo ne jesti meso,nego ne nositi kožu i ne koristiti kozmetiku testiranu na životinjama ili još gore sa životinjskim sastojcima(jednom su mi za kosu htjeli prodati neku masku sa bikovom moždinom,prestrašno).I da ljudi ne shvaćaju da nisu vegetarijanci ako jednom u par mjeseci,godina,nebitno pojedu meso,bistru mesnu juhu ili ako kako sam pred malo čula jedu piletinu...Eto sad mi je napamet pala još jedna zgoda kada sam bila još mala tata je trebao raditi u jednom hotelu u Italiji i mi smo išli sa mnom i tata je već praktički dobio posao i trebali smo tamo večerati i ti Talijani su na stol iznijeli prasetinu i ja sam rekla da ja to ne jedem i taj stari Talijan se počeo nešto derati na moga tatu da ne želi muslimane...Ja naravno nisam muslimanka i tako bih reagirala i na npr. kokoš ali toliko o tome da ljudi kuže što je vegetarijanstvo..Mislim da priča se viiše odnosi na vjersku diskriminaciju nego vegetarijanstvo ali eto spomenula sam jer je tata naravno išao kući sa nama i ostao bez posla.Ma joj mogla bih vam ja pistati još par dana o ovoj temi...Ljudi koji tvrde da se bez mesa ne može živjeti nemaju pojma o soji,tofuu i seitanu npr...Eto palo mi još nešto napamet,išla sam na neke tretmane sad pred ljeto i kaže žena koja je btw navodno nutricionistica jako je važno da se držite plana prehrane,a kad ono plan prehrane izbacite ugljikohidrate i jedite meso.Pitam ja a što ako ne jedem meso?Znate šta mi je odgovorila...Odgovorila mi je da ne zna ona....Zaboravila sam napisati da mi je što se ljudi boje da bi se razbolili ako ne jedu mesu,meni je željezo odlično.Da ljudi pročitaju knjigu kako se npr. pilići uzgajaju,u koliko malom prostoru pa kako onda na traci idu da ih udari struja pa onda pod giljotinu koja im treba odrezati glavu a naravno nisu svi pilići jednake dužine pa onda neki i ne budu u tom jednom potezu ubijeni nego kasapljeni.....Tko smo mi da naši životi nešto vrijede a da odlučimo da je život jedne kravice ili svinje ne vrijede ništa osim da nama završi na tanjuru i prođu kroz želudac.Raspalčem se svaki puta kada na autocesti vidim kravice kako ih voze na put bez povratka...Kao što sam rekla ovo je tema koja me dira u samu dušu i mogla bih još puno pisati o tome ali eto možda nekom drugom prilikom....Nadam se da u budućnosti će biti puno više takvih hotela i restorana i da mi vegetarijanci nećemo više biti diskriminirani kao što smo sada...I nadam se da će ljudi shvatiti da smo i mi ljudi i životinje potrebni ovoj planeti i trebamo živjeti u simbiozi i da životinje nisu na ovoj planeti da bi nama bile hrana,jakne,cipele i da nad njima vršimo eksperimente...One su tu da uljepšaju ovu planetu,obogate naš životu a vjerujte mi imaju nas čemu i naučiti.....
Iako imamo mogucnost ubijati zivotinje I hraniti se njima, takodjer na ovoj planeti postoji I drugaciji izbor. Vegetarijanstvo je za mene oblik prehrane -znaci, nesto vrlo intimno I vazno, koji pruza plemenitost I podrzava suosjecanje medju zivim bicima na nasoj planeti.
Nisam oduvjek bila vegeterijanka,ali problemi s težinom i slabokrvnosti ...pokrenuli su me. Najprije sam počela sa tjelovježbom i dijetom,s vremenom sam izbacila suhomesnate proizvode,pa onda i meso.Smršavila sam 10 kg,istopila masne naslage ,ali navike su ostale i dalje svakodnevno vježbam ,nisam na dijeti ali pazim što jedem i moja prehrana se bazira na žitaricama ,grahoricama ,povrću i voću.Situacija sa željezom se popravila i ponosna sam dobrovoljna davateljica krvi.Odkad sam vegeterijanaka osijećam se poletnije ,zdravije ,bolje
Zašto? Odakle nam pravo? Ima li sve to smisla?U ime čega odgajamo životinje , i s kojim pravom brinemo o njima na takav način? Još smo napravili i razliku među njima , pa su neke domaće- pitome,a neke su divlje.A divlje su samo zato što neće sa nama i što ne žele da se mi brinemo o njima.Još imamo smjelosti da neke među njima nazivamo zvijerima...Čovjek je ipak, veća zvijer.Iz ovog , ali i iz drugih razloga koji se tiču samo mene prešla sam na vegetarijansku prehranu.Od tog dana osjećam se bolje ili da budem egzaktna, osjećam se kao Alisa u zemlji čuda.Opažam stvari koje ranije nijesam opažala.Sada se radujem kada vidim ševu kako sigurno leti ka nebu ,radujem se i Suncu i njegovom zraku kada me ujutro budi,raduje me šum mora ,a najviše me raduje što sam sada više nego ikada prije dio prirode.Uživanje ,prije svega za dušu ali i za oči i za nepca, to je vegrtarijanska prehrana.
stella žuvela / mayaacro
eh, u točku ste me takli :-)
vege sam već 27 godina. do toga sam došla spontano, u svojoj 13-oj, jednostavno sam se jednog dana počela osjećati kanibalistički. u ono vrijeme ta je moja odluka bila skandalozna, zamalo su me psihijatru poslali kad su vidjeli da ustrajem.
da ne duljim, sada sam u 40-oj, imam kćer od 6,5 godina, također vege, svojim izborom. moram napomenuti da je u životu popila jedan jedini antibiotik, i to radi e.coli. aktivna je sportašica, osvajačica medalja u sobodnom penjanju (izuzetno težak i fizički zahtjevan sport), a krvna slika joj je savršena. također smo ponosni vlasnici udomljenog psa, potpuno slijepog mačka, vodene kornjače, a trenutno skrbimo i o 6 mačića koji su ostali bez majke pa ih hranimo na dudu...
Obriši komentar
Jeste li sigurni da želite obrisati komentar?
Sortiraj odgovore
Najstariji