Osvoji komplet knjiga za odgoj djece!

Još nisam majka, ali će za tri mjeseca na ovaj svijet doći moje malo čudo... I... To je sve što za sada znam. :)
Sretna sam i uplašena. Želim biti dobra majka, ali ne želim biti majka koja u teoriji zna puno toga, ali je praksa daleko od toga.
Voljela bih probati odgojiti svoje maleno uz pomoć ovog kompleta knjiga.. pa vam javim jesmo li ZAJEDNO uspjeli. :)

Momentalno nam je najveći izazov moj sin koji s 2 godine grize djecu u jaslicama. Znam da je to samo faza, ali me živo zanima koje faze još slijede s obzirom da mi je dijete vrlo živahno. U vrtiću ima nadimak "živo srebro". Mislim da je time sve rečeno!

Jos nisam majka,ali uskoro planiram...Zelim najbolje sto mogu odgojiti dijete tako da bi mi dobro dosle knjige za odgoj djece!:)

ovo je kao da mi čitate misli,već sam luda od govorenja NE ,a da niko ništa...i onda kad mi se nađu dede i bake i počnu ponašati ko da će mene staviti sastrane jer će oni bolje objasniti MOJOJ djeci aaaaaa!!!! Na kraju pobožno slušam savjete teta u vrtiću jer se nadam da će mi one nešto otkriti kad više neznam gdje. Ovo bi,kažem vam,bio spas u zadnji čas !!! :D :D :D

Moj najveći izazov trenutno je kako objasniti djetetu od 12 i 14 godina kojeg peru hormoni za poluditi da mora učiti jer će mu trebati zbog upisa u srednju školu, a kasnije na fakultet, da će mu trebati kasnije u životu. Pisanje zadaća neznam da li da spominjem uopće, jer: "sve je to glupo, bezveze..mene to nezanima...šta će mi to....pa učitelj nas uopće ne ispituje...tata od prijatelja je glup i ima samo osnovnu školu pa ima super plaću... zašto moram učiti taj aorist, imperfekt, pluskvamperfekt kad tako ionkao nitko ne priča..."..kad bolje razmislim nemam nikakvih problema s klincima osim što im nedostaje motivacije za školu...neznam više da li je stvar u učiteljima, prijateljima ili nešto treće...

Budući da ima tri djevojčice u različitoj dobi izazova je puno. Najstarija ima 12 godina i "puca" ju pubertet. Tu su već "velike" ljubavi, problemi sa školom, razne aktivnosti i naravno mlađe sestre s kojima ne zna šta bi. Druga ima 4 godine i misli da sve zna, a kada treba nešto napraviti što je u skladu s njenom dobi onda je "još mala" (npr. oblačenje ujutro za vrtić). Naravno i tu su već velike ljubavi, aktivnosti (sve što se ponudi, ona bi išla), a da ne govorim o oblačenju (jedino tajice i suknje dolaze u obzir). Najmanja nema još punih 10 mjeseci i sve bi dotaknula, stavila u usta. Puzajući usisivač. Svaki put se iznenadim koliko nezgodnih stavi ima doma. Tu sam nabrojila samo neke izazove, a svako tko ima djecu razumije o čemu pričam :).

Od kad sam postala majka prekrasnog jednoipolgodišnjaka, mislim da će moj najveći izazov biti gledati kako moje srce sada živi izvan mene same...

Najveći je izazov odgojiti djete .Treba znati kako i na koji način postupiti u kojem trenutku, a kad dobiješ bolesno djete kome bolnica postane dio života, a doktori zamjene tete u vrtiću, e onda je izazov puno, puno veći.Da bi jednog dana imali normalno djete , bez ikakvih kompleksa i drugih posljedica zbog teškog djetinjstva, osobno sam, kao roditelj , pročitala dosta knjiga na tu temu,pa mislim da bi ove koje vi poklanjate samo dodatno upotpunile naše znanje kako pomoći djeteu na putu da postane čovjek.

Moja djevojčica ima tri i pol godine.Do prije godinu dana uspjevala sam ,,držati konce u rukama,, ugađajući joj na sve moguće načine ispunjavajući njene želje i prohtjeve.Sada sve više gubim kontrolu jer jednostavno ne mogu,ali često puta i ne znam kako postupiti u određenim situacijama koja ona zapravo ,,sama kreira,, svojom nepopustljivim,tvrdoglavim i pomalo agresivnim ponašanjem.
Nekako se uvijek tješim mišlju da će sve to uskoro proći,da je to samo jedna faza, da nisu sva djeca ista i naravno ne mogu biti,ali ipak bojim se da nisam ja u nečemu pogriješila i time je dodatno potakla da postane tako nepopustljiva i ,,svojeglava,,.
I dan danas grešku tražim u sebi, kriveći sve te preduge sate provedene na poslu,ali ipak svo moje slobodno vrijeme razervirano je za nju, i zaista se jako trudim da ga zajedno provedemo kvalitetno u igri,veselo i sretno,ali to jednostavno nije dovoljno.
Ona je stavrno aktivno,znatiželjno i pametno dijete, i ponosna sam što je samoinicijativna, uvijek teži novim spoznajama,no često puta pretjera i nema mjere u onome što čini.Jedan tren crta, drugi pak tren u sekuni napravi ,,reda,, u kupaonici na način da stavi par krumpira u mašinu za pranje rublja, onda igra nogomet po stanu,i pri tome najčeće nešto i uništi.
Da li još ne shvaća što čini, ili ja nisam dovoljno odlučna u svojim postupcima, zabranama....nisam sigurna, ali sigurna sam da moram nešto promijeniti,prvenstveno za njenu dobrobit,ali i sačuvati sebe,jer ponekad mi je ,,fitilj,, zaista pri kraju i osjećam se nemoćno i nesposobno.Samo želim biti uspješna i kvalitetna majka,a vjerujem da mi ove knjige uvelike pomogle u ostvarenju mog cilja koji mi je najbitniji od svega.

Imam troje djece, dvije kčerke 10i5 godina i sina 2 godine.Svjesna sam da su uzrasti dosta zahtjevni i trudim se da udovoljim tim zahtjevima onoliko koliko mogu i znam. U suštini , svi problemi se svedu na isto kao što je opšte poznato (dječija znatiželja koju roditelj ne može dostić,aktivnosti i igra koju ne može potpuno pratiti,dječiji manipulativni plać,agresivnost i dječije međusobno nerazumjevanje).Svi pomenuti problemi su oni sa kojima se ja susrečem kao relativno mlada majka od 33 godine i nikako da ih savladam.Njveći moj problem u kojem se najmanje snalazim je najstarija kčerka 10 godina, do koje ni na jedan način ne mogu da doprem. Moji pokušaji su uzaludni jer nju jednostavno ništa ne interesuje, što bi trebalo, a uz to utiće na ostalo dvoje djece dosta negativno sa svojim ponašanjem.Problem je u tome što se ja često pitam da li sam ja majka sa visokim kriterijima ili je ona djevojčica koja nije zrela za svoje godine!? Stoga Vas pitam,kako i uz pomoć koje knjige mogu da riješim svoj problem?

U mnogim aspektima života uvijek možemo nešto novo naučiti, a u roditeljstvu ne samo da možemo, nego i moramo uvijek iznova učiti i truditi se biti što bolji. Majka sam dvogodišnje djevojčice, i trenutno trudna i u iščekivanju još jedne curice. Svakodnevno se susrečem, kao i svi roditelji, sa situacijama u kojima moram reagirati na način najbolji i za djetetovo i moje mentalno i fizičko zdravlje. Iako se u roditeljstvu uglavnom reagira instinktivno, presudno je oboružati se znanjem o najboljim načinima odgoja i postupanja kako bi u ključnim trenucima postupili na pravi način. S obzirom da obožavam čitati, mislim da su knjige najbolji izvor novih infomacije koje će svim roditeljima pomoći da što bolje usmjere svoje dijete i pomognu mu da postane dobar i sretan čovjek. Meni osobno najveću sreću u životu predstavlja vidjeti svoju djevojčicu istinski sretnu jer odmah znam da sam na dobrom putu.

Ja sam tata jednog nestašnog dječaka. On je jedna mala sveznalica,koja sve može i naravno sve zna sam bez obzira što ja mislio.Malo je reći da se često puta ja osjećam kao dijete,a on kao da je odrastao čovjek.Samo trenutak dovoljan je za nepodopštinu poput kreativnog izražavanja na zidu ili radijatoru.Kada smo u trgovini uvijek ga moram podmititi nekom sitnicom da ne okrene trgovinu naglavačke.Kada treba sjesti za stol i pojesti ručak jede ga na ,,rate,, jer mu je dosadno sjediti.Pitanja koja mi postavlja ostavljaju me u čudu,na neka potpitanja ne znam ni odgovor.Osjećam se kao da nisam dorastao ispravno odgajati i usmjeravati vlastito dijete. Pitam se može li me četverogodišnjak već sada nadmudriti i postavljati ,,svoja pravila?,, Svog sina ne želim sputavati, želim da uživa u svom djetinjstvu, no ponekad se stvarno osjećam jadno i nedorečeno.Htio bi mu biti najbolji otac i prijatelj,ali više ni sam ne znam kako to postići. Možda se odgovor krije u vrijednim knjigama koje darujete, jer one su meni očajno potrebne.

Ja sam majka koja je uvijek mislila kako dijete roditelju može reći ne ili mu se suprotstaviti i kakvi su to roditelji da nisu naučili svoje dijete kulturi i ponašanju....Samo da kažem da trebam jezik pregristi jer moje dijete od tek 10 mjeseci (da, MJESECI) već sad mi iskazuje svoje mišljenje koje je uglavnom suprotno od moga, suprotstavlja mi se, namjerno neće poslušati iako puno toga razumije i tako.... dakle....već sad mi je izazov odgojiti dijete i naučiti ga nečemu dobrome kad on to ne želi, tako da ne želim ni razmišljati kakvi mi sve izazovi prijete u budućnosti :)

Veliki pozdrav svim autorima raznih knjiga i savjetnika o odgoju djece koji nama svima koji smo roditelji ili će to tek postati,mogu uvelike pomoći savjetima i stručnim uputama kako pravilno odgajati svoju djecu.Mama sam troje odraslih ljudi(24 godine,22 i 18 godina).Ponosna sam na svoju djecu a i na sebe jer mislim da smo moj muž i ja uspjeli odgojiti ih u dobre ljude,savjesne,odgovorne,kulturne,ljude koji imaju svoje mišljenje i čvrsti su u svojim stavovima,ljude koji poštuju druge ljude,ljude s kojima možemo o svemu razgovarati,jedni drugima biti podrška u svemu,ljude koji su dio nas,a ipak osobe koje imaju svoj život.Nije bilo lako.Bilo je puno uspona i padova,neprospavanih noći,brige,ponekad osjećaja nemoći,ali kad čovjek ima otvorene oči,uši,srce i dušu,gleda i sluša što mu njegovo vlastito dijete govori i onda kad ne kaže ništa,kad zna kako dijete razmišlja,kad prepozna poziv u pomoć,kad se raduje sreći djeteta,tješi ga u problemima i kad to dijete zna da uvijek može računati na mamu i tatu ma što god bilo,tada je sve tako jednostavno i shvatiš da je dovoljna samo LJUBAV!Naravno,pa svi mi volimo svoju djecu i želimo im najbolje,ali djeca možda nekad imaju drugačije vizije nego mi.Oni su ljudi koje smo mi samo stvorili,tj.dali im život,ali naša djeca nismo mi.Ma odoh ja u pametovanje do besvijesti.Ukratko,nitko nam ne može dati dobar savjet o odgoju svoga djeteta ako neznamo slušati i vidjeti!Pozdrav svima!

odgoj danasnje djece je puno zahtjevniji od nekada....nasi roditelji su odgajani pod skroz drugim uuvjetima i po drugim obicajima...danasnja djeca si previse dopustaju ,alimi roditelji misle da su najglacniji i da se samo njih treba slusati,ali nije tako..i oni su nekada u krivu...recimo,treba dopustiti djeci da sama uce na greskama.....trba ih usmjeriti ali i pustiti da sami odluce...danasnja jeca su bahata(ne puno njih),ali danasnje vrijeme je drukcije i treba se ponasati u skladu s vremenom.....

moje zanimanje će upravo biti ono koje će odgajati djecu od njihovih samih početaka. školujem se za odgojiteljicu i pomozite mi da u budućnosti riješavam sve izazove i prepreke na koje ću naići brzo i spretno.

pozdrav...imam veliku želju odgajati naše prekrasne kikiće...od malena čuvam malu djecu od obitelji..djeca me veoma usrećeju..i znam da sam prava osoba za djecu jer su djeca uz mene sretna..prema velikoj ljubavi prema djeci, nisam ni trebala razmišljati koji faks da odaberem..naravno odabrala sam predškolski odgoj...još malo pa ću završiti faks i početi studirati...jako bi mi dobro došla literatura koju nam vi nudite, da bih znala pomoći našoj djeci kada se nađu u problemima, u igri, u odgajanju, te bi im htjela moći pomoći na najbolji mogući način jer na njima svijet ostaje...pa eto..pomozite..ovoj studentici koja želi odgojiti djecu koja će biti spremna nositi se sa ovim životom, i na prvom mjestu SRETNU DJECU...

Ona: 94cm, 14kg i 2 godine životnog iskustva
Ja: 175cm, 67kg i 28 godina životnog iskusta
Njeni izazovi svaki dan svode se od puno pitanja od kada otvori svoje oči! "zašto puše", "kako pada kiša", "di je nestalo sunce", "šta je to Božić", "šta je to svjetionik"...
Moja dužnost je omogučiti odgovore.
Njeni izazovi "sama ću šetati po stepenicama, sama ću papati, sama ću se obući"!
Moja dužnost je biti podrška kad šeta po stepenicama, pripremiti krpe kad sama papa jer će hrane biti svugdje, imati strpljenja kad se oblaći jer će noge ići u jednu nogavicu, cipele će zamjeniti...
Na svaku moju naredbu tipa "sjedni tu", "idemo se kupati", "daj mi rukicu" ima spreman odgovor "ne, ne i ne". Moj zadatak zagrliti, poljubiti i učiniti da bude po moju!
Iako je od mene manja 81cm, lakša 53kg i dijeli nas 26 godina životnog iskustva mislim da je ona moj nabolji izazivač kojeg ću ikada imati u životu!

Što reći o izazovima s kojima se susrećem u odgoju svoje djece? Mislim da je dovoljno reći da sam majka intelektualno natprosječnih blizanaca starih 2,5 godine (ovo o intelektualnoj natprosječnosti je zaključila njihova neuropedijatrica, a ne ja). Takva djeca su ogroman izazov, a pogotovo kad dolaze kao duo-pack :-)))

Krenulo je već od prvog dana i to s dojenjem, papa papa al nikad sit, pa plače cijele noći i ne spava! Sad ima skoro 16 mjeseci, al prospavanoj noći još ni traga...još uvijek je "cicavac" i već sam zna doći i reći "cici" kad se zaželi sad to više nije hrana koliko je maženje s mamom! Budi se samo da bi provjerio jer mama kraj njega i da ga slučajno nije stavila spavati u krevetić, jer ljepše i toplije je spavati kraj nje! Jelo, hmmmm e pa jede samo što si on zamisli da je fino i to po mogućnosti dok se igra, a roditelji trče sa žlicom za njim, ako nije po njegovom pjeva i to jaaaakoooo glasno i duuuugoooo, uporan je da bude po njegovom svakako! Mama mu je glavna za nositi ga i igrati se s njim i ako nje nema u blizini dozivat će ju dok ne dođe! No to je i iz razloga što je dijete koje kasni sa motorikom, pa još ne hoda i mama je s njim kod kuće na njezi pa da može se reći da sam hmmm ne malo već puno razmaženo dijete! Igrati se sam može, ali pojest će neki dio neslomljive i sigurne igračke, ili ugurati ruku u neku rupu, ili pasti na glavu...a jedan posjet hitnoj na zadnji dan ljetovanja nam je bio i više nego dovoljan (pojeo plastiku s boce od cedevite i počeo se gušiti) tako da imamo dijete koje treba konstantan nadzor 24 sata na dan, Bogu hvala na ovom spavanju od sat i pol dnevno u kojem i mama ima priliku za odmor i za napisati ovaj komentar o svojoj ipak nadasve voljenoj i nezamjenjivoj bebi!