Osvoji komplet knjiga za odgoj djece!

Da bi odgojili dijete doista se trebamo susresti sa puno lijepih i ružnih stvari. Jedno je sigurno - svaki roditelj želi dobro odgojeno dijete. Ali da bi dijete bilo takvo treba uložiti puno truda i vremena. Najvažđnije je puno, puno razgovarati i uvijek imati vremena za dijete. Ponekad mi se dogodi da imam nekih svojih problema, a ona mi želi pričati o događajima iz škole. Uvijek je poslušam i razgovaram s njom. Ne mogu reći da imam idealno dijete, ali ne mogu baš reći ni da sam imala nekih većih problema. Zadovoljna sam svojim odgojem kada vidim njene odlične školske rezultate i zadovoljan pogled pun povjerenja u njezinim plavim očima. To je najveća nagrada, vjerujte mi.

Kada imate dvoje djece u pubertetu, morate se suočiti sa bolesti supruga, kasnije i njegovom smrću, trebate djeci objasniti da ćemo i dalje živjeti i biti zajedno, da trebaju biti dobre tatine curice s kojima nećete imati problema, onda imate jako težak životni zadatak. Ali imate nekoga za koga živite i čiji uspjesi vas vesele unatoč tuzi koju osjećate duboko u svom srcu. 100 % se posvetite svojoj djeci i život ide dalje...

Po struci sam pedagog i knjiga poput ovih mi nikada nije dosta... Nemam još uvijek djece, ali želim ih imati jednog dana i želim se upoznati s baš svim, s iskustvima drugih i svim mogućim idejama jer faks super pripremi sve to teoretski, ali je sasvim druga priča kako to funkcionira u praksi, a i da ne govorim o tome koliko su djeca različita i kako jedan stil može super odgovarati potrebama jednog djeteta, ali biti skroz pogrešna za drugo. Eto, svi smo mi različiti i zato se želim sa svim još bolje upoznati... A stručne literature nikad dosta :)

Izazove odgoja doživljavam svakodnevno: kao mama i kao učiteljica.
Često se isprepliću odgojne misli o mojoj petogodišnjakinji i njenim vrtićkim pričama, o mom aktivnom trogodišnjaku i mojim školskim osmašima-razrednicinim miljenicima.
"Neumorna djeca"-o daaa!
Petogodišnjakinja koja zauzima stav...neumorna u "istjerivanju" pravde,neumorna u duuugim razgovorima o bojama koje voli,neumorna u traženju uzročno posljedičnih veza i neumorna u nastojanju da objasni zašto ipak ne bi trebala pojesti toliko mahuna...
Trogodišnjak neumoran u penjanju,skakanju,trogodišnjačkoj tvrdoglavosti,neumoran i dalje u maženju (jeee ;)),neumoran u stalnom pitanju "Zašto",neumoran u diranju sestrinih stvari i neumoran u uzimanju buba rukama...
Moji osmaši-neumorni u priči i objašnavanjima,neumorni u propitkivanju sebe i svoje osobnosti,neumorni u lijenosti i zaljubljenosti <3 !
"Razigrano roditeljstvo"-o daaa!
Dodala bih i učiteljstvo... Razigrano riječima i djelima,primjerima i gestama,luckastim i ozbiljnim stvarima,kreativnim radovima,smijehom i suzama popraćeno-bilo od radosti,bilo od žalosti.
Mama i učiteljica koja zna da je čovjek vječiti homo ludens i da je igra pokretač velikih stvari!
"Što nas djeca mogu naučiti"-o daaa!
Uče me puno,a svaki dan učim nešto novo pa ne znam konačni odgovor...
U kući učim od mališana o divnoj niti ljubavi,a u školi...i tamo je divna nit ljubavi,a ne bi ta nit toliko sjala da nema oko nje strpljivosti,ljutnje i nemoći često.
Retoričko pitanje ostaje ovo zadnje.
Zahvaljujem na svakom danu,neumornom danu,razigranom danu i danu u kojem učim od sve svoje djece.

svaka dobra knjiga o djeci je dobrodošla
imam jedno dijete ali ponekad se osjećam kao da ih imam troje i pomoć u ispunjenju njegovog slobodnog vremena je dobrodošla i potrebna!

Od jutra do mraka,
ostajem bez zraka,
jurim, trčim, žurim,
pazim da ručak ne zakurim,
da sve bude kako treba,
da djeci nebude rijeć "nema"
Tu sam za sva pitanja česta,
da ih vodim na razna mjesta,
uzor i primjer da im pružim,
s odgovorima da ne kružim
Uvijek da u meni utjehu nađu,
nikad da im ne potopim lađu,
da im djetinjstvo sretno bude,
ispunjeno željama što nude,
na noge da ih postavim,
nikad same da ih ostavim
Od njih ljude poštene stvorim
za tu želju svoju gorim!

Kao roditelji i odgojitelj često mi ponestane ideja i savjeta za djecu. Koju aktivnost odabrati da im ne bude dosadno, koju da se umire, kako reagirati na nestašluke, na plač, kako nahraniti, kako staviti na spavanje...Pošto kod svog djeteta njegujem ljubav prema čitanju, ovo bi bila literatura koju bi i on mogao prolistati.

Svakodnevno me okupiraju kontradikcije u odgoju koje nastojim izbjeci tj. svladati, npr. kako nauciti dijete da se ne tuce uokolo i istovremeno mu ne narusiti samopouzdanje kako bi se znao obraniti od nasilnika, ili zasto ja smijem nsto zabraniti djetetu ali dijete to isto ne moze meni...Puno je primjera i ponekad kada procitam tudja misljenja, iskustva, lakse mi se nositi s vlastitim.

Čini mi se da se sa svakom novom generacijom djece letvica izazova sve više i više podiže ... roditelji sve više i više moraju biti kreativniji ... današnja djeca su pametna, ajme ...
imam malu curicu, i iako još i ne priča i ne hoda to ju ne spriječava da me svaki danpripremi neki novi izazov ...
Kad nešto dobro napravi pohvalim je, kad nešto loše napravi pokudim je ... mislim da od malena ih treba učiti, ili barem probati :))
najjača mi je kad joj kažem "Ne, nesmiješ to!" a ona mi okrene leđa da me nevidi i nastavi po svome ... i to sa osmjehom ... najvjerovatnije misli ako je ja ne vidim ne vidi ni ona mene ...
S obzirom da je još malena ove knjige bi mi savršeno dobro došle ... jer kako sam već rekla današnja djeca su pametna i to jako i znaju točno što žele, tako da je svaka pomoć dobro došla !

Još uvijek nisam majka ali sam tetka 9-mjesečne curice koja je prvo dijete moje mlađe sestre. Budući da se prvi put susreće s raznim problemima i izazovima u odgoju svoga djeteta ove knjige bi joj bile jako korisne. A već sada vidimo da će naša Iva biti vrlo razigrano i znatiželjno dijete kao i tvrdoglavo i svojeglavo! Kažu da se dijete u dobi od 9-10 mjeseci zapravo oblikuje i stječe navike. Baš mi je neki dan sestra pričala kako ju je par dana uspavljivala na sebi jer je bila prehlađena i nervozna zbog zubića i već se navikla na takav način uspavljivanja, što moja sestra nikako ne želi.
I sestrična sam 6-godišnje curice koja je hiperaktivna i ima poremećaj pažnje. Vrlo često je pričuvam i stvarno treba puno strpljenja i pomoći pri odgoju hiperaktivnog djeteta. Njen dan mora biti potpuno organiziran jer u protivnom taj višak energije se u njoj nakuplja i taj dan postaje jako težak i za nju i za mene. Sve je izazov, od obroka za stolom, učenja slova i brojeva, čitanja slikovnica.
Kod mene bi ove knjige bile pročitane od korica do korica, više puta! :)

Kao majka djevojčice sa posebnim potrebama (sindrom Down) prošla sam s njom u ovih njenih devet godina svkakve faze, od faze u kojoj ona nije razumijela što od nje tražim , pa do faze u kojoj razumije ali svojom tvrdoglavošću odbija napraviti zadano. Sve u svemu voljela bih pročitati knjige koje nudite kao nagradu, vjerujem da bi mi pomogle u lakšem i što bezbolnijem odgoju moje princeze i to na obostrano zadovoljstvo.

Hvala na mogučnosti sudjelovanja u ovoj nagradnoj igri.

Odgoj djece jako je odgovoran posao, treba puno strpljenja, razumijevanja, ljubavi, al kad u tome uspijete nitko ponosniji od vas. Imam dvoje djece, jedno od 3 i jedno od 6 godina. Do sada smo uspijevali sve riješiti bez nekih posebnih problema, al pošto starije dijete iduće godine kreće u školu malo se bojim. Kako će sama od kuće do škole, dal će imati prijatelje, kakav će odnos imati sa nastavnicom. Dal će se do iduće godine smiriti i napokon sjediti sa cijelom guzicom na stolici dok piše,čita,jede,... Kako će se to odraziti na mlađe dijete koje neće više imati toliko pažnje... I kako u svemu tome mogu ja i okolina pomoći...

ako bih voljela osvojiti komplet ovih knjiga jer sam majka dvogodišnje djevojčice koja je jako aktivna i zahtjeva puno pažnje. Suprug i ja znamo biti jako umorni od stalnog trčanja za njom. Ponekad mi se čini da sam joj dosadna, a pošto još uvijek ne ide u vrtić, ja moram stalno smišljati neke igre, a čini mi se da su svi drugi u igri s njom puno maštovitiji od mene, pa bih ja jako molila da mi poklonite ovaj paket knjiga kao pomoć u našem zajedničkom razvoju. Hvala!

Ogdoj djece, to je najteža, najzahtjevnija ali vjerujem i najljepša uloga u životu svake majke. Nisam majka ali radim u ustanovi za odgoj i obrazovanje djece pa se susrećem s različitom djecom a različitoj djeci treba pristupati na različite načine, individualno. Pročitala sam nekoliko knjiga o odgoju djece i uvijek nađem nešto novo i zanimljivo. Nadam se da ću imati priliku pročitati i ove knjige koje bi mi i osobno uskoro mogle zatrebati.

Tek sada, kada sam i sama mama, shvaćam da je roditeljstvo jedna od najtežih, ali i najljepših životnih uloga. S obzirom da mi je prvo dijete, ne znam od kud bih počela nabrajajući svakodnevne izazove ... bolesti, hranjenje, odgoj, prilagodba u vrtiću, pronalazak pravog načina kako ne stvoriti razmaženka, a ujedno mu ojačati samopuzdanje.... U životu smo naučili svašta, ali kako biti dobar roditelj nismo. Upravo zbog toga mi je ovakva literatura od velike pomoći. Inače, stranica vam je odlična, a voljela bih kada bi bilo još više članaka upravo na ovu temu roditeljstva...jer znanje je moć :)

Djeca veliki izazov u životu.
Puno pitanja svakog dana, puno snage i koncentracije je potrebno da bi im se dalo ono što zahtijevaju. Zašto oni nešto ne smiju a drugi smiju, zašto oni moraju nešto napraviti a druga djeca to nikad ne moraju (npr. pospremiti svoje igračke). Jako su pametna i pozorno slušaju naše riječi čak i kad se misli da nas ne slušaju i djeluju zaigrano i u svom svijetu. I sada kako napraviti granicu , kako napraviti ono što je najbolje za njih. Zato imamo zadaću učiti i učiti i to znanje prenijeti na djecu.
Izazov i velika čast je biti roditelj.

Prošla sam 3 godine, i malo više..i do sada prošla mnoga pitanja i izazove. Najteže je bilo dojenje. Kao prvorotkinja nisam imala znanja o tome,nisam znala ni kako početi, ni kako biti ustrajna, i nažalost zbog neznanja bila je to prva izgubljena bitka. Zatim sam željela da moje dijete ima sve što treba imati, a da ne bude razmaženo i bez granica. I malo pomalo, dobila sam bitku :) Mogla sam hodati sa malenim bilo kuda, i nikada nismo imali neugodnu scenu oko kupnje nečega. No bilo je tu i drugih izazva, kako znati dali je dijete dovoljno bolesno za odlazak pedijatru? Kako znati dali ga boli nešto ili plaće od nervoze? Kako ga izdvojiti iz bračnog kreveta? Sada je u fazi laganja i psovanja, pa se pitam kako mu objesniti da je to loše, jer ono "To je ružno!" ne pali.

majka sam dvogodisnjaka koji je u fazi istrazivanja svega oko sebe, to nekada radi na simpatican nacin a nekada me dovodi do ludila. najteze je druzenje s drugom djecom - ima potrebu gurnuti ih, pocupati ali opet ne divlje nego vise prepredeno, prvo pomazi pa pocupa! tesko mi je procijeniti kako se u tom trenu postaviti jer iako je jos mali on itekako zna sto radi i takvo ponasanje treba sankcionirati. drugi problem na koji nailazim je zanovijetanje i plakanje kad nije po njegovom. znam da je to cesto kod djece ali to je nesto sto me izluduje! pokusavam pronaci nacin kako da ga odgojim u malog samostalnog covjeka ali cesto nisam sigurna da li se postavljam kako treba. nisam pobornik kaznjavanja batinama tako da se snalazim pokusajima da mu objasnim ali to ne urodi plodom svaki put. generalno malac je dobro dijete ali u nekim trenucima ni sama ne znam sto napraviti

Zašto mi to nitko nije rekao?
Kad je moj maleni dvogodišnjak bio mala beba mnogo sam morala nagađati što je s njim i zašto plaće.Pogotovo zato što je on moje prvo dijete.Nisam znala točno što je smetalo mom malenom u prvim danima njegovog života.Jedino sam mogla
pokušati riješiti problem dok ne nestane.
Ali sam primjetila da kad sam postala majka počela sam slušati vlastiti instinkt.I on mi je pomogao da nalazim rješenja problema koji bi nastali.
Iako je bilo bezbroj knjiga o odgoju beba nisam ni jednu kupila jer sumnjam da se može odgajati maleno biće koje siše mlijeko i staro je samo par dana.
Kad je napunio godinu dana počela sam sumnjati u sebe.Trudim se biti dobra majka ali svakodnevni izazovi uvijek me natjeraju na preispitivanje jesam li zaista dobra majka.Jer prohodao je tek sa 15 mjeseci i kasnije je i propuzao i zbog toga sam krivila sebe.Dozvoljavam mu da mi mrsi kosu,a to
zna čupati kad mu je potrebno da se mazi ili traži sigurnost.Ljuti se kad ne dobije šta želi i plaće do besvijesti.Igra se samo s autićima a druge ga igračke kratko zainteresiraju uz moju pomoć.Kad mu nešto zabranim "Ne" što ne smije on mi je nasmije i zna da ne smije ,on izaziva,a tek su mu dvije godine.A učenje na kahlicu je odgođen za dogodine jer se je opirao da sjedne na nju uz mnoga objašnjenja i pokazivanja.On je sam za sebe opasnost i kad ga pazim i čuvam.Nekad imam osjećaj da ću izludit o brige o njemu uz mnogobrojne obveze i posao.
Imam samo jedno dijete,a imam osjećaj da ih imam 5.