O tome trebamo li se zabrinuti govori činjenica da je spomenuta količina plastične prašine ekvivalenta 300 milijuna plastičnih boca s vodom
Udaljeni krajevi i nacionalni parkovi u zapadnom dijelu Sjedinjenih Američkih Država svake godine putem vjetra budu prekriveni s oko tisuću tona plastične prašine, pokazalo je novo istraživanje, a prenosi Science Daily.
Komadi mikroskopske veličine koji potječu od tepiha, odjeće, pa čak i boja za raspršivanje - u divlje krajeve dolaze putem oluja koje prethodno prođu kroz obližnji grad ili naselje. „Stvorili smo nešto što neće nestati samo od sebe“, kaže Janice Brahney, biogeokemičarka sa Državnog sveučilišta Utah i vodeća autorica novog članka. "Ti maleni komadići plastike sada trenutno kruže svijetom."
Brahney zapravo nije planirala istraživati i pratiti plastično zagađenje. Umjesto toga, ona je željela istražiti kako funkcionira prašina koja putem vjetara donosi hranjive tvari u razne ekosustave. Stoga je s NAD programom (National Atmospheric Deposition programe) postavila pilot istraživanje za prikupljanje takve prašine na mreži vremenskih stanica koje se obično koriste za prikupljanje kišnice diljem Sjedinjenih Država na udaljenim lokacijama.
Novi izvor zagađenja
Gledajući uzorke iz 11 udaljenih područja, uključujući Grand Canyon i Nacionalni park Joshua Tree, Brahney je pod mikroskopom primijetila jarko obojene fragmente. "Shvatila sam da gledam u malene taloge plastike, što je bilo zaista šokantno." Brahney je pronašla mnoštvo sitnih vlakana, vjerojatno od odjeće, tepiha i drugog tekstila. Pronašla je i sitne čestice, od kojih je oko 30 % bilo jarko obojenih, a koriste se u kozmetici i drugim proizvodima za osobnu njegu ili u bojama za raspršivanje.
Chelsea Rochman, ekologinja sa Sveučilišta u Torontu koja proučava mikroplastiku to smatra "upečatljivim". Boje su "potpuno novi izvor o kojem se dosad dosad nije raspravljalo."
Nakon pomnog istraživanja, prikupljanja podataka i ispisivanja brojeva te računanja, Brahney i njezini kolege procijenili su da se oko 132 komada mikroplastike nalazi na svakom kvadratnom metru divlje prirode zapadnog dijela SAD-a svaki dan. Kada se sve zbroji, spomenuta brojka dolazi do količine od čak 1000 tona plastike godišnje u nacionalnim parkovima i drugim zaštićenim područjima zapadnog dijela SAD-a, što je ekvivalent 300 milijuna plastičnih boca s vodom, izvijestili su u časopisu Science.
Brahney kaže da većina plastike vjerojatno dolazi s udaljenijih mjesta te da je donesena vjetrovima, a ne regionalnim kišama. Nadalje, oko 75 % plastičnog taloga zabilježeno je tijekom suhog, a ne kišnog vremena. Ti su komadi obično manji - veličine izuzetno sitne prašine, koja može prijeći tisuće kilometara.
