Najnoviji podaci Službe za klimatske promjene Copernicus pokazuju da je globalno 2020. godina bila je u rangu s najtoplijom godinom ikad zabilježenom, označavajući kraj najtoplijeg desetljeća, dok koncentracije CO2 nastavljaju rasti.
Služba za klimatske promjene Copernicus (C3S) danas otkriva da je globalno 2020. godina bila izjednačena s prethodno najtoplijom 2016. godinom čineći je šestom u nizu izuzetno toplih godina počevši od 2015. godine, što ovo desetljeće čini najtoplijim zabilježenim. U međuvremenu je Europa zabilježila svoju najtopliju godinu, 0.4°C topliju od 2019., prethodno najtoplije godine. Zajedno sa Službom za nadzor atmosfere Copernicus (CAMS), C3S također izvještava da su koncentracije CO2 u atmosferi nastavile rasti do 2.3 ppm/godišnje dosežući maksimum od 413 ppm tijekom svibnja 2020. I C3S i CAMS provodi Europski centar za vremenske prognoze srednjeg dometa u ime Europske komisije uz financiranje Europske unije.
C3S-ov skup podataka za površinske temperature zraka pokazuje:
- Globalno gledano, 2020. godina je bila u rangu s rekordnom 2016. godinom
- 2020. bila je 0.6°C toplija od standardnog referentnog razdoblja 1981-2010., što je približno 1,25°C iznad predindustrijskog razdoblja 1850-1900
- Ovo čini posljednjih šest godina najtoplijim zabilježenima
- Europa je svoju najtopliju godinu zabilježila na 1.6°C iznad referentnog razdoblja 1981-2010. te 0.4°C iznad prethodne najtoplije 2019. godine
- Najveće temperaturno odstupanje od prosjeka 1981. - 2010. koncentrirano je nad Arktikom i sjevernim Sibirom i to 6°C iznad prosjeka
Nadalje, satelitska mjerenja globalnih atmosferskih koncentracija CO2 pokazuju:
- Globalni prosječni maksimum CO2 dosegao je 413 ppm
- CO2 je nastavio rasti u 2020. godini, povećavajući se za 2,2 ± 0,4 ppm, nešto manje od stope rasta iz prethodne godine
Dijelovi Arktika i sjevernog Sibira zabilježili su neka od najvećih godišnjih temperaturnih odstupanja od prosjeka u 2020. godini s odstupanjima od čak 3°C, pa čak i preko 6°C za cijelu godinu. Na mjesečnoj razini, najveće temperaturne anomalije u regiji u više su navrata dosezale više od 8°C. Zapadni Sibir doživio je izuzetno toplu zimu i proljeće, obrazac viđen i tijekom ljeta i jeseni na sibirskom Arktiku i na većem dijelu Arktičkog oceana.
Nadalje, sezona požara bila je neobično aktivna u ovoj regiji, požari su prvi puta otkriveni u svibnju, nastavljajući se tijekom cijelog ljeta te sve do jeseni. Kao rezultat toga, u polarnom krugu požari su ove godine oslobodili rekordnu količinu ugljičnog dioksida, više od trećine iz rekordne 2019. godine na 244 megatona. Tijekom druge polovice godine, arktički morski led bio je znatno niži od prosjeka u to doba godine, s tim da su u srpnju i listopadu zabilježene najniže razine morskog leda za te mjesece.
Općenito, sjeverna hemisfera imala je iznadprosječne temperature tijekom godine, osim regije iznad središnjeg sjevernog Atlantika. Suprotno tome, dijelovi južne hemisfere imali su ispodprosječne temperature, osobito iznad istočnog ekvatorijalnog Pacifika, povezane s hladnim klimatskim događajem La Niña koji se razvijao u drugoj polovici godine. Značajno je da se 2020. podudara s rekordom iz 2016. godine, unatoč zahlađenju La Niñe, dok je 2016. bila rekordna godina koja je pokazala zagrijavajući.
Godina 2020. bila je najtoplija zabilježena europska godina, kao i zima i jesen
Zima 2020., što znači prosinac 2019. do veljače 2020., premašila je prethodnu najtopliju 2016. godinu za gotovo 1,4°C, dok je jesen (od rujna do studenog 2020.) za 0,4°C nadmašila stari rekord iz 2006. godine. Uz to, zapadna je Europa krajem srpnja i početkom kolovoza doživjela značajne vrućine. Ostale četiri najtoplije godine također su se dogodile tijekom posljednjeg desetljeća.
Cjelovita i detaljna analiza europske klime bit će objavljena u travnju kada Copernicus predstavlja svoje godišnje izvješće Stanje klime u Europi 2020.
Carlo Buontempo, voditelj Službe za klimatske promjene Copernicus (C3S), komentira: „2020. godina ističe se izuzetnom toplinom na Arktiku i rekordnim brojem tropskih oluja u sjevernom Atlantiku. Nije iznenađenje da je posljednje desetljeće bilo najtoplije zabilježeno te je još jedan podsjetnik na hitnost ambicioznog smanjenja emisija kako bi se spriječili negativni klimatski utjecaji u budućnosti."
Zagreb prekriven maglom 13.01.2020.
Koncentracije CO2 nastavljaju rasti u 2020. godini
Analiza satelitskih podataka otkriva da su koncentracije ugljičnog dioksida nastavile rasti i 2020. godine dosežući do sada neviđeni globalni maksimum od 413.1 ppm. Procijenjena godišnja srednja stopa rasta XCO2 za 2020. godinu bila je 2,2 ± 0,4 ppm/godišnje. To je manje od stope rasta u 2019. godini, koja je iznosila 2,5 ± 0,2 ppm/godišnje, a također je manja od porasta od 2,9 ppm/godišnje u 2015. i 2016. Međutim, 2015. i 2016. doživjele su snažni klimatski događaj El Niño, što je rezultiralo većom stopom atmosferskog rasta zbog slabijeg unosa atmosferskog CO2 kopnenom vegetacijom i velikih emisija CO2 iz požara, posebice u Indoneziji. Požari na Arktiku i u Australiji 2020. godine, iako neviđenih razmjera u njihovim regijama, predstavljaju samo mali dio globalnih emisija požara.
Vincent-Henri Peuch, voditelj Službe za nadzor atmosfere Copernicus (CAMS), komentira: „Iako su koncentracije ugljičnog dioksida u 2020. godini porasle nešto manje nego 2019., to nije razlog za zadovoljstvo. Dok se neto globalne emisije ne smanje na nulu, CO2 će se i dalje akumulirati u atmosferi i pokretati daljnje klimatske promjene.“
U kontekstu pandemije COVID-19, Global Carbon Project procijenio je da je došlo do smanjenja emisije CO2 iz fosilnih goriva od 7%. „U kojoj je mjeri to bio faktor nižeg ukupnog porasta je diskutabilno, jer varijacijama u globalnoj stopi rasta dominiraju prirodni procesi. Moramo nastaviti napore na smanjenju emisije CO2 kako bismo smanjili rizik od klimatskih promjena“ dodaje Vincent-Henri Peuch.
„Izvanredni klimatski događaji u 2020. godini i podaci Službe za klimatske promjene Copernicus pokazuju nam da nemamo više vremena. Moramo nastupiti kao globalna zajednica, kako bismo osigurali pravedan prijelaz u nultu neto budućnost. Bit će teško, ali troškovi neaktivnosti su preveliki, zbog čega su obveze preuzete u europskom Zelenom sporazumu prijeko potrebne”, ističe Matthias Petschke, Direktor za Svemir, Glavna uprava Europske komisije za obrambenu industriju i svemir.
