"Životinje koje žive u degradiranim staništima prenose veći broj virusa koji mogu zaraziti čovjeka. Zato znanstvenici smatraju da će izbijanje zaraznih bolesti kao što su Ebola, SARS, ptičja gripa i sada COVID 19 postajati sve češće. Također moramo očekivati i pojavu novih, do sada nepoznatih bolesti. To je zapravo skrivena cijena našeg ekonomskog razvoja i porasta broja stanovnika na Zemlji", govori dr. sc. Dubravka Vitali Čepo.
Dr. sc. Dubravka Vitali Čepo
Dr.sc. Dubravka Vitali Čepo izvanredna je profesorica na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu gdje, između ostalog, u okviru kolegija Zdravstvena ekologija predaje o različitim učincima promjena u okolišu na zdravlje ljudi. Područje njezina znanstvenog interesa usmjereno je na razvoj zelenih tehnologija za izolaciju i formulaciju nutraceutika iz sekundarnih sirovina, najčešće otpada prehrambene industrije. Jedna je od 550 hrvatskih znanstvenica i znanstvenika koji su u siječnju ove godine predsjedniku RH, Vladi, Saboru i Ministarstvu zaštite okoliša i energetike predali Apel za sustavnu klimatsku akciju. S dr. sc. Vitali Čepo razgovarali smo u kojoj mjeri klimatske promjene mogu i utječu na pojavu zaraznih bolesti poput koronavirusa i što možemo očekivati u budućnosti, ako svijet nastavi koristiti zemljine resursu kao do sada.
Cijenu našeg ekonomskog razvoja i porast broja stanovnika platit ćemo pojavom novih bolesti
mZ: Većina virusa s kojima smo se susreli u posljednjih dvadesetak godina, a uzrokovali su epidemije poput svinjske i ptičje gripe prešli su sa životinja na ljude. I za Covid 19 se smatra da je na čovjeka prešao sa šišmiša ili zmije. Smatrate li da s uništavanjem prirodnih životinjskih staništa, zagađenjem i globalnim zatopljenjem možemo očekivati više sličnih bolesti?
Virusi se relativno rijetko uspješno „prebacuju“ sa životinja na čovjeka. Da bi se tako nešto dogodilo najprije je potrebno postojanje kontakta između primarnog domaćina virusa i čovjeka. Čak i kada dođe do inicijalne cross-over infekcije, u najvećem broju slučajeva daljnje širenje virusa s novog domaćina (čovjeka) se ne događa. Međutim, u slučaju virusa SARS-CoV-2 došlo je do uspješne prilagodbe virusa na organizam čovjeka te se virus dalje, vrlo uspješno, širi među ljudima i uzrokuje bolest koju nazivamo COVID 19. Trenutno se procjenjuje da je vrijeme inkubacije između dva i 14 dana nakon čega se javljaju simptomi koji sliče simptomima gripe. Virus se prenosi onda kada oboljeli razvije simptome. Ipak, postoje naznake da neki ljudi mogu prenijeti SARS-CoV-2 i neposredno prije pojave prvih simptoma bolesti.
Uzroci sve češćih pojava uspješnih transfera životinjskih virusa na čovjeka te posljedičnih pojava epidemija su vrlo kompleksni i ne možemo ih dovesti u jednostavnu i direktnu vezu s klimatskim promjenama. Međutim, ono što nam govore brojna znanstvena istraživanja je da je upravo uništavanje prirodnih biosustava i drastično smanjenje bioraznolikosti kojem svjedočimo zadnjih tridesetak godina među najvažnijim čimbenicima koji doprinose učestalosti ovakvih događaja. Tu se primarno misli na krčenje šuma zbog poljoprivrede i rudarenja, izgradnju cesta u udaljenim i zabačenim područjima, rapidnu urbanizaciju i porast broja stanovnika zbog čega ljudi dolaze u kontakt sa životinjama s kojima prije nikada nisu, dok se istovremeno broj prirodnih domaćina virusa drastično smanjuje. Najnovija istraživanja pokazuju da životinje koje žive u degradiranim staništima prenose veći broj virusa koji mogu zaraziti čovjeka. Zato znanstvenici smatraju da će izbijanja zaraznih bolesti kao što su Ebola, SARS, ptičja gripa i sada COVID 19 postajati sve češća. Također moramo očekivati i pojavu novih, do sada nepoznatih bolesti. To je zapravo skrivena cijena našeg ekonomskog razvoja i porasta broja stanovnika na zemlji.
'Na sjevernoj hemisferi počinju se pojavljivati bolesti kao što su malarija, denga, zika virus'
mZ: Postoje li dokazi kako su konkretno klimatske promijene utjecale na pojavu zaraznih bolesti?
Što se tiče klimatskih promjena, one već bitno utječu na pojavnost zaraznih bolesti i to u najvećoj mjeri, vektorskih bolesti (vektor u epidemiologiji predstavlja organizam koji ne uzrokuje bolest već samo prenosi uzročnika zarazne bolesti s jednog domaćina na drugoga). Ekstremni vremenski događaji, koji zbog klimatskih promjena postaju sve češći i intenzivniji, pogoduju pojavi zaraznih bolesti. Tako primjerice rizik od epidemije malarije u godini nakon El Nina raste 5 puta. Daljnji porast prosječnih temperatura na Zemlji dovest će do širenja ili premještanja staništa nekih vektora (uglavnom insekata) u nova, hladnija područja, u kojima ih prije nije bilo. Zbog toga se i u sjevernoj hemisferi počinju pojavljivati bolesti kao što su malarija, denga, zika virus, virus zapadnog Nila i chikungunya. One će postajati sve češće i zastupljenije, a koliko, to primarno ovisi o stupnju zatopljenja koji ćemo doživjeti
mZ: Kako su kroz povijest ljudske aktivnosti utjecale na pojavu pandemija?
Dvije najveće pandemije u povijesti čovječanstva bile su kuga, koja se u Europi pojavljivala u valovima, tijekom 14. stoljeća te španjolska gripa koja se pojavila u Europi početkom 20. stoljeća. Epidemija kuge je bila posljedica loših higijenskih uvjeta u srednjovjekovnim gradovima gdje se prenosila s glodavaca na ljude ugrizom inficirane buhe. Pandemija španjolske gripe buknula je neposredno nakon prvog svjetskog rata u jednom vojnom kampu u trenutku kada su sva javna financijska sredstva bila usmjerena u vojne svrhe, a javno zdravstvo bilo je u povojima. U oba slučaja, bolesti su se počele širiti u prostorima visoke gustoće naseljenosti i loših higijenskih uvjeta, a prerasle su u pandemiju jer je u oba slučaja izostalo provođenje epidemioloških mjera, a sustav javnog zdravstva nije postojao, odnosno nije funkcionirao. To su možda najbolje poveznice s današnjom situacijom.
'Većini virusa više odgovaraju niže temperature, ali toplo vrijeme nije jamac da ćemo se riješiti koronavirusa'
mZ: Kako se koronavirus ponaša ovisno o temperaturi i vlazi u zraku i što u tom kontekstu možemo očekivati s dolaskom toplijeg vremena?
Virusima općenito, više odgovaraju niže temperature i zima. Najbolji primjer je virus influenze koji s dolaskom proljeća i toplijeg vremena jednostavno nestaje. S druge strane, postoje virusi koji dobro podnose visoke temperature, kao npr. norovirus. Prema nekim karakteristikama koje su bitne za otpornost virusa prema visokim temperaturama, SARS-CoV-2 nalikuje virusu influenze pa postoji mogućnost da će se i SARS-CoV-2 nestati s dolaskom toplijeg vremena. U prilog tome možda govori i činjenica da je broj oboljelih u državama Afrike, Australije i Južne Amerike relativno malen. Međutim, tu se radi samo o indicijama. Virus nam je u potpunosti nepoznat, prvi put je prešao sa životinje na čovjeka i jednostavno ne znamo dovoljno o njemu da bismo u ovom trenutku mogli bilo što sa sigurnošću tvrditi.
Što se tiče vlažnosti zraka, održavanje adekvatne vlažnosti zraka u unutrašnjim prostorima vrlo je važno. Naime, suh zrak pogoduje transmisiji virusa jer se kapljice sline zaražene virusom duže zadržavaju u zraku (nego kod više vlažnosti). Dodatno, suh zrak inaktivira zaštitnu mukoznu barijeru i dodatno potiče transmisiju virusa. Zato je uz provođenje ostalih higijenskih i zaštitnih mjera važno ovlaživati zrak u unutarnjim prostorima.
Zagađenje se smanjuje, ali ovo nije rješenje
mZ: Kako bi zastoj gospodarstva zbog koronavirusa mogao utjecati na klimatske promijene?
Kao što je poznato, prosječne godišnje emisije stakleničkih plinova u konstantnom su porastu. Tijekom godine, najveći porast emisija bilježimo upravo u zimskom dijelu godine (na sjevernoj hemisferi). Prema zadnjim podacima opservatorija Manua Loa taj „zimski“ porast emisija stakleničkih plinova u ovoj godini je puno manji od očekivanog. To je u svakom slučaju posljedica pandemije koja je dovela do smanjenja industrijske proizvodnje i prometa, najprije u Kini, koja je glavni emiter stakleničkih plinova, a sada i u Europi i Sjevernoj Americi. To na prvi pogled može zvučati kao „dobra strana“ pandemije. U stvarnosti, ovakva nagla smanjenja emisija stakleničkih plinova izazvana izvanrednim događajima kratkotrajna su i ostavljaju brojne neželjene posljedice za društvo čiju je jačinu i trajanje u ovom trenutku vrlo teško predvidjeti jer još uvijek ne znamo konačne razmjere pandemije. Ono što mogu reći je da postizanje klimatske neutralnosti zahtjeva temeljnu transformaciju sustava proizvodnje i potrošnje te ambiciozne, ali postepene i ireverzibilne redukcije emisija kako bi se na taj način stvorilo održivo i otporno društvo. Ono što možemo naučiti iz trenutne zdravstvene krize je da i u borbi protiv klimatskih promjena svijet može uspjeti jedino ujedinjen, nudeći rješenja i pomoć onima koji su najugroženiji.
