Plastika je sveprisutna u našoj civilizaciji u tolikoj mjeri da će u budućnosti ovo razdoblje možda biti poznato kao Plastično doba. Više je razloga za to - jeftina je za proizvesti, laka za transportirati, načini na koje se može upotrijebiti su bezbrojni, a rok trajanja vrlo dug.
No ova zadnja karakteristika se tijekom desetljeća, njenim gomilanjem u okolišu, pretvorila u najveći problem. Države, gradovi, regije i društvo u cjelini je počelo reagirati i donositi ograničenja te tražiti alternative.
Kao što je poznato, EU je donijela propise kojima se od 2021. s tržišta povlači deset najkorištenijih plastičnih predmeta za jednokratnu upotrebu - plastični štapići za uši, pribor za jelo, tanjuri, slamke, štapići za miješanje pića, lagane vrećice, držači za balone, predmeti od oxo-razgradive plastike i određenih stiropora. Tih deset predmeta će se prvi zabraniti jer za njih trenutno na tržištu postoje alternative od drugih materijala.
Tržište će natjerati proizvođače da usavrše i pojeftine svoje proizvodne procese
Reakcija dijela proizvođača plastike je očekivano bila negativna i jedan od argumenata je bio da se za proizvodnju jednokratnih predmeta od alternativnih materijala troši više resursa te otpušta više CO2. Treba otvoreno reći da je u ovom trenutku to uglavnom točno, jer plastika je krajnje jeftina i jednostavna za proizvesti. No, potaknuto zakonima i javnim mnijenjem, tržište će natjerati proizvođače da usavrše i pojeftine svoje proizvodne procese. Slamke od papira, bambusa, biljnog materijala, tjestenine (nedavno dobila s pićem u Bruxellesu) i druge alternative plastičnima koje se pojave, će kroz godine biti usavršavane i sve jeftinije za proizvesti.
Znanost, inovacije i nove tehnologije će omogućiti da se masovna upotreba jednokratne plastike nadiđe, no mi kao društvo ne možemo čekati da se to dogodi da bi tek onda počeli smanjivati njenu upotrebu. Od 1950-ih proizvedeno je 8,3 milijarde tona plastike čiji utjecaj na okoliš postaje sve teži. Njena rasprostranjenost je tolika da sustavi recikliranja gube korak, a plastika u velikoj mjeri završava u okolišu. Ako nastavimo ovim tempom, plastični će otpad 2050. godine u oceanima biti prisutan u većoj količini od same ribe.
Tijekom razdoblja prilagodbe ključnu ulogu će odigrati potrošači - svi mi. Alternativni štapić za uho ili pribor za jelo će ispočetka možda biti malo skuplji i nezgrapniji za korištenje i to će biti mala žrtva kojom će svako od nas pridonijeti spašavanju okoliša.
Globalna akcija smanjenja korištenja plastike može uspjeti samo ako je prihvati društvo u cjelini jer je problem i nastao radi potrošačkih navika ove i prethodnih generacija. Za podršku budućih generacija se ne bojim, to su djeca i mladi koji u tisućama marširaju radi zaštite okoliša i klimatskih promjena. Oni znaju što je na kocki, a na nama je da ih podržimo, pa makar samo kad idemo u trgovinu.