Plastika u moru prijeti našem okolišu

Prof. dr. sc. Valerije Vrček mladi je znanstvenik koji je knjigom ''Druga strana potrošačkog raja'' – u klopci između bolesti i zdravlja pokušao smanjiti šum medijske buke i dati nam točnu, znanstveno provjerenu informaciju o malim, velikim, poznatim i nepoznatim znanstvenim kontroverzama. Neke od brojnih tema o kojima piše u knjizi su GMO hrana, korištenje teflona u pripremi hrane, hormonska terapija, lijekovi, mobiteli, mamografija, proizvodi od polikarbonatne plastike itd.

Pročitaj zanimljive ulomke o plastifikaciji mora iz knjige ''Druga strana potrošačkog raja'' autora prof. dr.sc. Valerija Vrčeka u izdanju Školske knjige.

Plastifikacija mora

Britanski znanstvenici sa sveučilišta u Plymouthu i Southamptonu objavili su rezultate istraživanja koji upozoravaju da su mora i oceani prekriveni mrežama vrlo sitnih plastičnih fragmenata i vlakana.

Za razliku od plastičnih vrećica, čepova, PET boca i ostalih plastičnih predmeta razbacanih po plažama i obalama, ovi mikroskopski polimerni ostatci nisu vidljivi golim okom pa se tek posebnim metodama može izmjeriti njihova koncentracija u morskoj vodi.

Riječ je o poznatim polimerima poput polivinil alkohola, alkida, polietilena, poliamida, poliestera, polipropilena i polimetilakrilata koji se upotrebljavaju u proizvodnji ambalaže, odjevnih predmeta, užadi, cijevi itd.

Iako se plastika teško razgrađuje, odbačeni se plastični predmeti s vremenom raspadaju sve do vlakana i granula promjera oko 20 mikrometara. Taj mehanički raspad potpomaže abrazivno djelovanje soli, morski valovi i Sunčeva svjetlost. Konačni je rezultat - plaže i morska voda "impregnirane" su nevidljivom plastikom.

Plastična invazija

Koristeći se uzorcima mora iz 60-ih godina prošlog stoljeća, Thompson i suradnici dokazali su da je danas količina mikroskopske plastike u morskoj vodi tri puta veća. To je u skladu sa sve većom svjetskom proizvodnjom i potrošnjom plastičnih materijala.

Prema riječima Jean-Michela Cousteaua, sina poznatog istraživača mora Jacquesa Cousteaua,"ono što neodgovorno bacamo kao otpad ne nestaje, već se obično vraća u još gorem obliku". Britanski znanstvenici pokazali su da plastika na obali i u moru poprima oblik u kojem se više ne može odstraniti iz okoliša.

Plastika i hrana u moru

Podatci Britanskog društva za zaštitu mora upozoravaju da više od milijun morskih ptica i više od sto tisuća sisavaca i kornjača ugiba svake godine zbog gutanja plastičnih ostataka. Plastični predmeti oblikom i bojom često se čine kao plijen te ih životinje gutaju.

U morima je sve više plastike, a sve manje hrane. Prema objavljenim podatcima, površinske vode središnjeg dijela Tihog oceana sadržavaju šest puta veću masu različitih sintetskih polimera od mase planktona.

Na morskoj površini od jednoga četvornog kilometra sakupljena su 424 grama polimernih fragmenata i samo 70 grama planktonskih organizama. Slični rezultati dobiveni su i za druga mora.

Podatci bi bili još porazniji kada bi se uključili i mikroskopski polimerni fragmenti o kojima se donedavno nije ni znalo da postoje. Konačno, bilo bi zanimljivo i potrebno odrediti omjer "plastika/hrana" i u Jadranskome moru.

Industrijsko pranje mora

Rob Krebs, glasnogovornik Američkog vijeća za plastiku smatra, prema očekivanju, da su "mnogi podatci iz studije britanskih znanstvenika prestari, te je potrebna revizija te studije".

Također smatra da za "plastično onečišćenje mora nisu krivi proizvođači plastike, već oni koji je koriste". Industrija polimera i plastike koja već godinama povećava proizvodnju i prodaju polimernih materijala vrlo agresivno istiskuje prirodne materijale iz svakidašnje upotrebe.

Drvena stolarija zamjenjuje se PVC stolarijom, staklene čaše i boce PET ambalažom, pamučne majice zamjenjuju se poliesterskim materijalima, a kuhinjsko metalno posuđe postaje teflonsko.

Konačno, i planktone u morima potiskuju različiti plastični fragmenti. Od ukupne količine plastike koja se proizvodi reciklira se tek jedna dvadesetina. "Preostali" dio plastike postupno se uvlači u okoliš, nagrđuje ga i onečišćuje.

Nasilna plastifikacija prirode postaje kako estetski, ekološki, tako i etički problem naše civilizacije.

Više o knjizi pročitaj u našoj čitaonici...

Plastika mijenja ekosustav

Plastika postaje sastavni dio okoliša i prehrambenog lanca. Polimerni materijali nisu više samo smeće na plaži, već su, poput zrnaca pijeska, postali plaža. "Plastika nije samo estetski problem u okolišu. Ona stvarno mijenja cijeli ekosustav", smatra David Barnes, biolog u Britanskom uredu za Antarktik.

Mikroskopske čestice plastike postale su "neizbježan" i vrlo štetan sastojak morske vode. Redovita su "hrana" za velik broj morskih organizama.

Na taj način otrovni spojevi (bisfenol A, vinil-klorid, boje i aditivi, ftalati) koji se nalaze u polimernim proizvodima dolaze u izravan kontakt s probavnim sustavom. Sve te kemikalije s vremenom migriraju te mogu izazvati neurološke, imunosne i hormonske poremećaje.

Također je dokazano da sitne čestice plastike raspršene po moru imaju izraženo svojstvo adsorpcije i transporta otrovnih spojeva čija se koncentracija na površini plastičnih čestica povećava i do nekoliko milijuna puta.

Sitni polimerni ostatci upijaju poput spužve otrovne spojeve te ih tako unose u prehrambeni lanac morskog ekosustava.

Plastične juhe

Studija britanskih znanstvenika dodatno potvrđuje utemeljenost prigovora i upozorenja drugih znanstvenika koji već 40-ak godina upozoravaju na problem "plastifikacije" mora.

Charles Moore, osnivač poznate kalifornijske zaklade za istraživanje mora Algalita, oceane naziva "plastičnim juhama". Za razliku od britanskih znanstvenika, on je u potrazi za "vidljivom" plastikom u moru. To su odbačeni plastični materijali koji se još nisu razgradili do mikroskopskih veličina i oblika.

On upozorava da se plastični predmeti veličine oko jednog milimetra, zapravo, teško pronalaze u moru. Najveći dio takve plastike već je završio u probavnom sustavu meduza i drugih morskih organizama.