Pajasen je listopadna biljna vrsta koja je u Europu iz Kine došla u 18. stoljeću. Nekada se koristio kao ukrasna biljka, a danas predstavlja veliki problem za bioraznolikost prirode diljem cijele zemlje, ali je i snažan alergen
Što više zelenila, to bolje, ipak nije uvijek istina. Hrvatska priroda bori se s invazivnom biljnom vrstom koja je iznimno otporna na sve vremenske uvijete, nema prirodnih neprijatelja te u tlo ispušta otrov kojim ubija biljke oko sebe. Radi se o pajasenu (Ailanthus altissima), biljci koja je u Europu stigla iz Kine u 18. stoljeću. Kako se radi o ukrasnoj biljci, brzo se proširila vrtovima diljem Europe, no sada predstavlja opasnost za nacionalne parkove i parkove prirode.
Nekada ukras, danas neprijatelj bioraznolikosti
Kiselo drvo, jeliš, smrdelj i bogač - sve su to nazivi za pajasen, listopadno drvo koje naraste i do 25 metara visine. Deblo ima sivu koru s bijelim prugama, a listovi su izmjenični, najčešće dugi do 60 cm i neparno perasti. Nakon što je sredinom 18. stoljeća donesen u Europu, pajasen je ubrzo postao popularan ukras modernog vrta. Tijekom cijelog 19. stoljeća sađen je kao ukrasno drvo u gradskim parkovima, a ljudi su ubrzo osjetili posljedice ovog nepromišljenog poteza.
Pajasen stvara neugodan miris dok cvate, a proizvodi i mnogo peludi koja izaziva alergiju, a u kontaktu s kožom može uzrokovati i osip. Kora i lišće također sadrže otrovne sastojke koji mogu izazvati pojavu dermatitisa u ljudi i životinja, kao i alergijsku reakciju, pojašnjava Centar za invazivne vrste. Pajasen izaziva i značajne ekonomske teškoće jer stvara snažan korijen koji oštećuje cjevovode i kanalizaciju te rubnjake i građevine.
Pajasen se nekada koristio kao ukrasna biljka, a danas predstavlja velik problem za bioraznolikost prirode
Sve veći problem stvara u prirodi
Ovo listopadno drvo izuzetno brzo raste i uspijeva na svim vrstama tla. Otporno je na sušu, podnosi visoke temperature, ali i visok salinitet tla te se njime ne hrane kukci niti domaće životinje. Također je i izrazito otporan na onečišćenje zraka jer u lišće apsorbira razne polutante, uključujući sumporov dioksid. Jednom kada iz zemlje iščupamo stablo pajasena, na istom mjestu u samo nekoliko dana pojavit će se stotinjak mladica. Također izlučuje i otrov ailanton koji sprječava rast ostalih biljnih vrsta. Sve to čini pajasen izuzetno opasnom biljkom za bioraznolikost.
Nastanjuje područja cijele zemlje, od Slavonije do Dalmacije. Problem je u drugim dijelovima Europe isti pa je tako Europska unija pokrenula projekt Life Contra Ailanthus kojim aktivno potiče istrebljivanje ove invazivne vrste. Osigurali su financijska sredstva za iduće četiri godine kako bi spasili bioraznolikost kontinenta.
Pajasen je jako otporna biljka te može rasti na svim vrstama tla, a problem je i snažno korijenje koje uništava građevine
Jednom kada se ukorijeni, teško ga je uništiti
Sama činjenica da pajasen na svakom mjestu na kojem je uklonjen daje velik broj mladica čini istrebljivanje posebno zahtjevnim. Jedini način da se uklone skoro sve mladice je ručno branje, pa je tako za ovaj projekt potrebno mnogo ljudi. Pajasen se uništava od proljeća do jeseni kako bi se spriječilo širenje sjemenki. Borba protiv ovog neprijatelja domaćih vrsta bit će mukotrpna, ali je neizbježna pa je dobra ideja da u njoj sudjelujemo svi.
