Nova su istraživanja pokazala kako ljudi više vole pse od drugih ljudi. Prema ove dvije studije, osoba će se više poistovjetiti s psima koji su u boli nego s osobama u nekim životnim poteškoćama. Evo kako su došli do tih saznanja.
Istraživanja o ljudskoj empatiji
Medicinsko istraživanje za udrugu Harrsion's Fund prije dvije godine testiralo je jesu li ljudi više skloni donirati novce ljudima ili psima.
Ispod jednostavnog pitanja: "Da li bi dao/dala Harrisonu 5 funti kako bi ga spasila od spore i bolne smrti?" stajale su dvije slike, svaka na svojoj stranici. Jedna je bila dječak, druga pas. Ljudi su se odlučili za psa Harrisona te mu donirali više novaca nego dječaku Harrisonu.
Ovu činjenicu slijedi i nedavna studija o ljudsko - psećoj empatiji, koja je pokazala kako se ljudi više uzrujaju pričama o zlostavljanju pasa nego onima o zlostavljanju ljudi.
Treća i zadnja studija uključivala je 240 ispitanika kojima su dane po jedna od četiri lažne vijesti. Članci su opisivali 'napad bejzbolskom palicom od strane nepoznatog počinitelja'. Vijest je dalje nastavljala kako je 'došavši na mjesto zločina, policajac pronašao žrtvu, slomljene noge, sa višestrukim prijelomima, onesviještenu'.
No u svakoj verziji ove priče promijenili su žrtvu; prva je bila jednogodišnja beba, zatim tridesetogodišnja odrasla osoba, pa štene i šest godina stari pas.
Iz izvještaja o istraživanju, objavljenom u časopisu Society & Animals, moglo se vidjeti kako se ispitanike zamolilo da opišu svoje emocije povezane s člancima, kroz par jednostavnih pitanja kojima se ispituje empatija.
Onima koji su pročitali vijesti čije su žrtve bile dijete, pas ili štene, izmjerene su skoro jednake razine empatije, dok je ona tridesetogodišnja žrtva prošla manje zapaženo.
Ispitanici su bili manje potreseni kada bi odrasle osobe postale žrtvom nasilja nego kada bi to bile bebe ili peseki. Prema tome su istražitelji zaključili kako većina ljudi smatra pse jednakopravnim članovima (ljudskog) društva, opisali su istražitelji.
Subjekti nisu vidjeli pse kao životinje, već više kao 'krznene bebe'.
Ovo je također pokazalo kako ljudi više naginju pomoći onima koji se čine bespomoćnima i koji izgledaju kao da se ne mogu brinuti za sebe.
