U cjelovitom pristupu zdravlju i življenju nemoguće je razdvojiti različite razine našeg postojanja, fizičku od emotivne i obrnuto. Svaka emocija na naš organizam drugačije djeluje. Strah nas paralizira, kad smo u strahu ne možemo biti proaktivni, što je između ostaloga, neophodno za uspješan posao
Strah sužava našu percepciju pa se ne kaže uzalud ''u strahu su velike oči''. S druge strane, ljubav nas motivira i inspirira, ona nas pokreće i omekšava. No, ima li mjesta za ljubav u poslu? Postajemo li zbog toga prepopustljivi, ispadamo li ''mekušci'', znači li prisustvo ljubavi u isto vrijeme odsustvo čvrstine?
Ljubav nije isto što i sentimentalnost, kao što mekoća u stvari predstavlja fleksibilnost, otvoreni smo i budni, a time bolje uočavamo prilike. I povezujemo dijelove u cjelinu, umjesto da beskrajno analiziramo i ''razdjeljujemo''.
Kao što je poznato, u poslu moramo biti orijentirani ka ispunjenju ciljeva, ostvarivanju planova te izvršavati različite zadatke. No, zapitamo li se dovoljno često: što je u stvari naš cilj, svrha i plan? Zarađivanje što više novaca?
Naravno da ekonomski parametri postojanja svakog živog organizma (bilo da je to pojedinac ili poduzeće) moraju ''štimati''. I zadovoljavati opstanak i napredak. No, daje li nam dobra plaća osjećaj svrhe i smisla? Što je to što nam je potrebno, bez čega ne možemo u ostvarivanju ideja, planova, zadataka?
Partnerstva su nam neophodna!
Ne možemo jedni bez drugih! Partnerstva su nam neophodna: podrška, razumijevanje, suosjećanje, brižnost, empatija, neophodni su nam u svakodnevnom funkcioniranju u poslovnom i životnom okruženju. Upravo ta, gore navedena obilježja osobine su i ljubavi. Stoga je nemoguće reći ''posao je posao'' a ljubav stanuje valjda negdje drugdje.
Stoga na pitanje: Treba li nam ljubav u poslovanju?, odgovaram: Da! I Kako Zeland u Transurfingu kaže: 'Kada duša i srce pjevaju i razum zadovoljno trlja ruke znamo da ostvarujemo svoj životni cilj. A srce i duša “pjevaju” onda kada ostvarujemo svoje snove i pozitivno utječemo na svoju okolinu.
Onda su i profit i zarada (razum trlja ruke) posljedica, a ne uzrok zašto nešto radimo. Stoga naša je “obveza” ostati zaražen tim virusom, ljubavi, strasti, nadahnuća….da nije bilo toga ne bi nas niti bilo na ovom svijetu. Širenjem ''virusa'' ljubavi smanjuje se i umanjuje strah, a sa smanjivanjem straha, smanjuje se tvrdoća i pohlepa. Kad imamo ljubav u sebi, za sebe i za druge onda nemamo potrebu: lagati, krasti, manipulirati i slično.
Kad imamo ljubav u sebi onda smo u miru sami sa sobom, jer nam između ostalog to nitko ne može oduzeti.
