Bisfenol A (BPA) je kemijski spoj koji se koristi za proizvodnju plastičnih boca za vodu, bočica za djecu, čaša i posuda za čuvanje hrane, te je kao takav sastavni dio svakog kućanstva. U posljednje vrijeme sve su češće kritike na račun ovog spoja koje tvrde kako on ima štetan učinak na ljudsko zdravlje, te potencijalno uzrokuje ozbiljnije bolesti
Preko 80 000 kemikalija je gotovo svakodnevno u upotrebi u SAD-u, a izvješća govore da godišnje u prosjeku 1000 do 2000 novih kemikalija ugleda svjetlo dana. Među kemijskim spojevima, barem po proizvedenoj količini, visoko mjesto zauzima bisfenol A (BPA).
Kemijska industrija promiče imidž BPA kao sastojka brojnih proizvoda koji čine naš život lakšim, zdravijim i sigurnijim. No, ovaj sastojak prate mnoge kontroverze, od onih ekoloških do još uvijek upitnog učinka na ljudsko zdravlje, koje ni preko 5000 objavljenih studija nije uspjelo posve rasvijetliti.
Što je BPA?
BPA je kemijski spoj koji je prvi put sintetiziran krajem 19. stoljeća, no primjenu je našao tek 50-ak godina kasnije kada je iskorišten kao osnovni materijal pri proizvodnji novog plastičnog materijala – polikarbonata. Polikarbonat je posjedovao tada jedinstvena svojstva prozirnosti, otpornosti na mehanička oštećenja i toplinu.
Stoga su se mnogi proizvodi za svakodnevnu upotrebu, kao i ambalaža za vodu i hranu počeli proizvoditi od polikarbonatne plastike, pa je ubrzo BPA postao dio svakog kućanstva.
Danas je kontakt s plastičnim materijalima koji sadrže BPA gotovo neizbježan jer se koristi za proizvodnju plastičnih boca za vodu, bočica za djecu, čaša, posuda za čuvanje hrane, plastična pakiranja hrane koja se čuvaju u hladnjacima i zamrzivačima (npr.pakiranje svježeg mesa) ali i epoksi smola koja svoju primjenu nalaze kao zaštitna presvlaka kod konzervi i limenki (konzervirano povrće, konzervirana gotova jela, limenke pića)
Iako nadležne institucije opetovano ističu da je realna izloženost ovoj kemikaliji premala da bi imala štetan učinak na ljudsko zdravlje, u javnost redovito izlaze studije koje tvrde suprotno. Rezultat je neprekidna debata između raznih struja stručnjaka i zbunjena javnost.
BPA u ljudskom organizmu
Već je prije gotovo 100 godina utvrđeno da BPA u ljudskom organizmu ima estrogena svojstva, odnosno remeti endokrini sustav i oponaša hormone tijela. Upravo zahvaljujući tom svojstvu, BPA je već davno optužen kao mogući uzrok porasta broja hormonski ovisnih karcinoma poput karcinoma dojke i testisa.
Slijedio je cijeli niz studija koje su utvrdile vezu između bisfenola A i hormonskog disbalansa. No, cijelu je teoriju opovrgnuo tim znanstvenika koji su utvrdili da BPA ima neznatan estrogeni utjecaj zbog čega nije vjerojatan uzrok porasta broja karcinoma.
Zakon BPA smatra sigurnim
Stav je krovnih zdravstvenih institucija, pa tako i onih u Europskoj Uniji da doze BPA kojima smo izloženi svakodnevno (čak i djeca i adolescenti) nemaju negativan učinak na ljudsko zdravlje te se on može koristiti u proizvodnji ambalaže u kojoj se čuva tekućina i hrana. Stručne skupine redovito kritički analiziraju to mišljenje i do danas ga nisu promijenile.
Ipak, neke su zemlje (Danska, Francuska) rukovodeći se pravilom opreznosti, 2010. godine uvele zabranu korištenja BPA u proizvodnji proizvoda za djecu dobi 0-3 godine (dječje bočice, dječja hrana) Sličan, oprezan, stav preuzela je i EFSA koja je u travnju ove godine dovela odredbu u kojoj se zabranjuju bočice za hranjenje djece koje sadrže BPA.
Uzevši sve u obzir, teško je očekivati da će se kontroverze oko ove kemikalije uskoro razriješiti. Do tada je možda najbolje rješenje rukovoditi se pravilom opreznosti i ograničiti upotrebu polikarbonatne plastike u svakodnevnom životu, ako ne zbog vlastitog zdravlja, onda zbog okoliša i budućnosti naše djece.
Učinak "niskih doza"
Slijedio je novi "udarac" od strane stručnjaka koji vjeruju u toksičan učinak BPA. Naime, studije na glodavcima ukazale su na mogućnost da BPA uzrokuje negativne promjene na razvoju spolnih (i nekih drugih) organa u potomaka. Vijest nije posve ni odjeknula u javnosti, a već je slijedio odgovor struje "podržavatalja BPA": da su navedene promjene utvrđene pri izloženosti BPA u koncentracijama koje su za nekoliko redova veličine veće od onih koje se realno mogu naći u ljudskom organizmu. Tvrdnju je pratila i sumnja da se rezultati na glodavcima uopće mogu primjeniti na ljude.
Posebna pozornost u znanstvenim krugovima posvećena je problemu tzv. "učinka niskih doza". Postavka je bila da BPA uzrokuje hormonalne i druge negativne učinke kod dugotrajne izloženosti vrlo niskim koncentracijama. Medutim, ekspertne skupine (a među njima i relevatna EFSA – European Food Safety Agency) nisu poduprijele takve tvrdnje budući da su studije na kojima se tvrdnja temelji nevjerodostojne i manjkave te se iz njih ne mogu izvlačiti konkretni zaključci o učincima na ljudsko zdravlje.
Po svemu sudeći, čini se da je priču o bisfenolu A najbolje opisati kao Pandorinu kutiju, a konačni odgovor na pitanje o njegovoj zdravstvenoj sigurnosti još će trebati pričekati.
Koliko smo uistinu izloženi BPA?
U naš organizam BPA najvećim dijelom dospijeva oralno, odnosno putem hrane i pića koji su čuvani u polikarbonatnoj ambalaži i konzervama presvučenim epoksi smolama. Manje je poznato da i ispune za zube u stomatologiji sadržavaju BPA, a nekoć je u SAD-u bio i dio pesticida. Studije su utvrdile tragove BPA i u prašini, zraku, kanalizaciji te vodi diljem svijeta, no okolišni čimbenici čine tek neznatni dio izloženosti, u usporedbi s oralnim unosom.
Procjenjuje se da dnevna izloženost bisfenolu A čak 400 puta manja od definiranog tolerantnog unosa koji iznosi 0.05 mg po kg tjelesne mase. No, ono što zabrinjava jesu rezultati cijelog niza studija i različitih analitičkih metoda koje su utvrdile da razina slobodnog BPA u ljudskom serumu varira od 0.2 do 20 ng/ml.
Dodatno, utvrđene su relativno visoke razine BPA u serumu trudnica te pupčanoj vrpci i fetalnoj plazmi što ukazuje da BPA može s majke prijeći u plod. Postoje neke naznake da BPA može uzrokovati neplodnost i sindrom policističnih jajnika u žena, no za sada su ti dokazi rezultat malih i manjkavih studija pa ih se ne može smatrati relevantnim.
Mjerenje razine slobodnog BPA u urinu također nije donijelo optimistične podatke s obzirom na povišene razine koje su utvrđene u preko 90 posto populacije diljem svijeta. Do danas, provedena je tek jedna velika i dobro kontrolirana studija na ljudima koja je utvrdila propocionalnu vezu između koncentracije BPA u urinu i nastanka dijabetesa, bolesti srca i toksičnog učinka na jetru. Iako su potrebne daljne kvalitetne studije kako bi mogli ozbiljno optužiti BPA, ovi rezultati svakako tjeraju na razmišljanje.
