Svjetske vlade sastale su se 6. studenog u ljetovalištu Sharm el-Sheikh u Egiptu kako bi nastavile prošlogodišnje pregovore održane u Glasgowu o klimatskim promjenama. Konferencija će trajati do 18. studenog. COP (Conference of the Partes) Ujedinjenih naroda održavaju se gotovo već trideset godina.
U ponedjeljak 7. i utorak 8. studenoga, svjetski će se čelnici okupiti na nizu sastanaka iza zatvorenih vrata i uputiti svoje dužnosnike u ciljeve. U Egiptu je i premijer Andrej Plenković. Lideri država će nakon tih sastanaka otići, prepuštajući složene pregovore svojim predstavnicima, uglavnom ministrima zaštite okoliša ili višim dužnosnicima na sličnim pozicijama. Pregovori bi trebali završiti u 18 sati u petak 18. studenog, ali ako ćemo suditi po prošlom Copu pregovori bi se mogli nastaviti i tijekom vikenda, odnosno 19. i 20. studenog.
Na klimatskom sporazumu u Parizu iz 2015. godine, vlade su postigle dogovor da će porast prosječne svjetske temperature zadržati na razini znatno manjoj od 2°C u usporedbi s predindustrijskim razinama te da će ulagati napore da se taj porast ograniči na 1,5°C. Iako je sporazum pravno obvezujući, obveze koje su države preuzele za smanjenje emisija nisu. Kako bi ispunile te ciljeve, zemlje su se također dogovorile o neobvezujućim nacionalnim ciljevima za smanjenje ili, u slučaju zemalja u razvoju, za obuzdavanje rasta emisija stakleničkih plinova u kratkom roku, u većini slučajeva do 2030. godine. Ti ciljevi poznati kao nacionalno određeni doprinosi (nationally determined contributions NDC), bili su neadekvatni za držanje svijeta unutar pariških temperaturnih ciljeva. Svi su u Parizu znali da su NDC-ovi neadekvatni pa su Francuzi u sporazum ugradili "mehanizam zaporke" prema kojem bi se zemlje morale vraćati za stol svakih pet godina s novim obvezama. Tih pet godina završilo je 31. prosinca 2020., a na Cop26 u studenom 2021. predstavnici zemalja su se okupili kako bi postavili nove ciljeve.
Cop27
Najvažniji događaj na prošlogodišnjem Copu bio je dogovor da će se više usredotočiti na postizanje cilja od 1,5°C Pariškog sporazuma, priznajući da bi premašenje tog cilja moglo biti uzrok masovnog uništenja. Međutim, kako bi ostao unutar 1,5°C , svijet ne samo da mora dosegnuti neto nulu do otprilike 2050. godine, već mora i prepoloviti emisije stakleničkih plinova, u usporedbi s razinama iz 2010., u ovom desetljeću. Međutim, obećanja o emisijama na COP26 nisu bila dovoljna za postizanje tog cilja. Tako su se na summitu u Glasgowu zemlje također složile da ubrzaju mehanizam zapornog mehanizma, određujući da se napredak u NDC-ima treba ažurirati svake godine.
U međuvremenu brutalni napad na Ukrajinu i Putinovo ucjenjivanje Europe s uskraćivanjem energenata otvoreni su novi problemi u vidu viših cijena plina i bogaćenja tvrtki koje se bave fosilnim gorivima. EU je odgovorila uvođenjem poreza na višak profita tvrtkama za proizvodnju fosilnih goriva, ali neke zemlje EU inzistiraju na privremenom vraćanju fosilnim gorivima. Tu problemi ne prestaju budući da su Rusija i Ukrajina veliki izvoznici žitarica i gnojiva te je došlo do prijetnje nestašice hrane. Odnos Kine i SAD-a je također lošiji nego prošle godine.
Glavno je pitanje - gdje smo po pitanju globalnog zagrijavanja? Čak i kad bi se ispunila sva dugoročna i kratkoročna obećanja dana u Glasgowu, temperature bi i dalje porasle za oko 1,8 stupnjeva C u odnosu na predindustrijske razine, prema Međunarodnoj agenciji za energiju – što je još uvijek daleko od mjesta gdje svijet treba biti.
Što bi za planet značio porast temperature od 1, 5 stupnja C, a što 2 stupnja C?
Kao dio Pariškog sporazuma, vodeći svjetski autoritet za klimatsku znanost – Međuvladin panel za klimatske promjene (IPCC) – bio je zadužen da pomno ispita što bi porast temperature od 1,5 stupnjeva C značio za planet. Pronašli su veliku razliku između štete uzrokovane zagrijavanjem od 1,5 stupnja C i 2 stupnja C i zaključili da je niža temperatura mnogo sigurnija.
Povećanje od 1,5 stupnja C i dalje bi rezultirala podizanjem razine mora, izbjeljivanjem koraljnih grebena i povećanjem toplinskih valova, suša, poplava, jačih oluja i drugih oblika ekstremnih vremenskih uvjeta, ali to bi bilo daleko manje od ekstrema povezanih s porastom od 2 stupnja C.
Daljnji nalazi iz najnovijih izvješća IPCC-a, objavljenih nakon COP26, naglasili su ova upozorenja i zaključili da još uvijek postoji mala šansa da svijet ostane unutar praga od 1,5 stupnja C, ali da će to zahtijevati usklađivanje napora. Ono što je ključno, otkrili su koliko je svaki djelić stupnja povećanja globalne temperature važan.
Gdje smo trenutno?
Temperature diljem svijeta već su od 1,1 do 1,2 stupnja C iznad predindustrijskih razina, a emisije stakleničkih plinova još uvijek rastu. Proizvodnja ugljičnog dioksida pala je tijekom karantene zbog covida, ali su se emisije ponovno povećale kako su se gospodarstva oporavljala. Da bi ostali unutar 1,5 stupnjeva C, globalne emisije moraju se smanjiti za oko 7 % godišnje u ovom desetljeću. Ipak, one još uvijek rastu.
Kako bismo ostali unutar 1,5 stupnjeva C, moramo prestati emitirati ugljični dioksid i druge stakleničke plinove izgaranjem fosilnih goriva, iz poljoprivrede i stočarstva koji stvaraju metan, iz sječe drveća i iz određenih industrijskih procesa, gotovo u potpunosti do sredine stoljeća. Sve zaostale emisije koje do tada ostanu, na primjer iz procesa koji se ne mogu modificirati, moraju se nadoknaditi povećanjem svjetskih ponora ugljika, kao što su šume, tresetišta i močvare, koji djeluju kao ogromna skladišta ugljika.
Ta je bilanca poznata kao neto nula. Međutim, dugoročni ciljevi nisu dovoljni. Klima reagira na kumulativne emisije, a ugljični dioksid ostaje u atmosferi otprilike jedno stoljeće nakon što je ispušten, tako da bismo mogli dosegnuti neto nulu do 2050., ali smo još uvijek toliko emitirali u međuvremenu da smo nepovratno premašili prag od 1,5 stupnjeva C. Zato znanstvenici period od 2020. do 2030. nazivaju ključnim desetljećem za klimu, ako emisije uskoro dosegnu vrhunac i brzo se smanje, možemo spriječiti preveliki rast kumulativnih emisija i još uvijek imati šanse ostati unutar 1,5 stupnjeva C, piše Guardian.
Cop27
Cop 27 koja su očekivanja?
S obzirom na trenutnu geopolitičku situaciju teško da će ovaj samit donijeti dogovor oko daljnjeg napretka u postizanju 1, 5 stupnjeva C te se očekuje da će se puno više razgovarati o financiranju siromašnih zemalja za smanjenje ugljičnog otiska i bolje nošenje s klimatskim promjenama.
Najsiromašnije zemlje svijeta, koje su najmanje učinile da izazovu klimatsku krizu, najviše su ugrožene. U prošlosti su neki stručnjaci okarakterizirali gubitak i štetu kao oblik kompenzacije ili reparacije za siromašne zemlje od bogatih. Međutim, to je bilo neprihvatljivo za razvijene i velike zemlje u razvoju, koje su odbile potpisati zakonske sporazume koji bi potencijalno bili odgovorni za neograničene buduće troškove. Tako je rasprava prešla na gubitak i štetu kao oblik spašavanja i rehabilitacije za zemlje koje najviše pate, za razliku od klimatskog financiranja po tome što se ne odnosi na smanjenje emisija i bavi se širim društvenim i razvojnim pitanjima, kao i neposrednim učincima ekstremnog vremena.
Postignut mali napredak, ali su razvijene zemlje signalizirale da će razgovarati o novim mehanizmima financiranja gubitaka i štete. Malo tko očekuje da će gubitak i šteta biti riješeni na Cop27, ali barem bi se trebali napraviti prvi koraci prema novoj nagodbi.
