Dvotjedna međunarodna UN-ova konferencija o klimatskim promijenama završena je 15. prosinca iako je trebala završiti 13., ali kako nije bilo dogovora, sastank je produžen. Na kraju je postignut mali napredak, odnosno do sljedećeg summita odgođena je odluka o globalnom tržištu ugljika.
Kako je prenijela Hina, skup UN-a o klimi, završio je usvajanjem dokumenta u kojem se tek blagim riječima govori o "hitnosti" snažnijeg djelovanja kako bismo sljedeće godine, kada Pariški klimatski sporazum ulazi u fazu implementacije, smanjili emisiju stakleničkih plinova. Glavni tajnik UN-a Antonio Guterres dokument je nazvao "razočaravajućim".
Ovi su pregovori pokazali u kojoj mjeri čelnici pojedinih država ne shvaćaju nužnost zaustavlajnja globalnog zagrijavanja. EU je istaknula kako je potrebno napraviti ambiciozan plan o klimi, a to su podržali Nepal, Švicarska, Urugvaj, Maršalovi otoci, a Japan, Brazil, Kina, Australija, Saudijaska Arabija i SAD su pokazali svoju nespremnost da sudjeluju u ostvarenju ciljeva vezanih uz zadržavanje rasta temperature do 1, 5 stupnjeva Celzijevih do kraja stoljeća.
Kako je COP trebao pomoći?
Gotovo tri desetljeća svjetske su se vlade sastajale svake godine kako bi dale globalni odgovor na pitanja o klimi. Prema Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih nacija o klimatskim promjenama (United Nations Framework Convention on Climate Change UNFCCC) 1992. godine, svaka zemlja dužna je izbjeći opasne klimatske promjene i pronaći načine kako će na pravičan način smanjiti emisiju stakleničkih plinova u svijetu. COP je konferencija stranaka pod UNFCCC-om, a godišnji sastanci su s porastom problema uzrokovanih klimatskim promjenama počeli dobivati predznake trijumfa kao što je to bio Pariški sporazum 2015. ili drame (Kopenhagen 2009.).
Zašto se konferencija održala u Madridu, a ne u Santiagu?
Kostarika je željela biti domaćin događaja, ali nedostajalo joj je resursa, pa je Čile preuzeo ulogu domaćina. I kada je veće sve bilo spremno da domaćin COP-a bude Santiago koji se deklarirao kao "plavi COP" ("the blue COP) jer im je cilj bio da se u središte stave pitanja o oceanima, zbog nereda u glavnom gradu i političke krize u Čileu summit je premješten u Madrid. Nagla promjena mjesta održavanja bila je uzrokom mnogobrojnih glavobolja, osobito za mladu aktivisticu Gretu Thunberg, koja je brodom morala krenuti preko Atlantika, budući da se odbija voziti avionom zbog ugljičnog otiska.
Što je posebno na klimatskim sastancima?
COP je jedini forum o klimatskoj krizi na kojem mišljenja i zabrinutosti najsiromašnijih zemlja ima jednaku težinu kao i ono najvećih ekonomija, poput SAD-a i Kine, piše Guardian. Svaka od 196 zemalja, potpisnica je UNFCCC fondacijskog ugovora i niti jedna zemlja se još nije odlučila povući iz nje. To uključuje i SAD, koje su u procesu povlačenja iz pariškog sporazuma. Na klimatskom sporazumu u Parizu iz 2015. godine, vlade su postigle dogovor da će porast prosječne svjetske temperature zadržati na razini znatno manjoj od 2°C u usporedbi s predindustrijskim razinama te da će ulagati napore da se taj porast ograniči na 1,5°C. Iako je sporazum pravno obvezujući, obveze koje su države preuzele za smanjenje emisija nisu.
Tko je do sada opstruirao klimatske planove?
Do sada su SAD igrale ključnu ulogu u ometanju globalnih klimatskih planova na čelu s Donaldom Trumpom. Ostalim potencijalnim destruktorima su se smatrale velike naftne sile - Saudijska Arabija, Rusija i Venezuela, kao i Brazil i Bolivija. Ključni za ostvarenja planova COP-a smatraju se Kina, najveći svjetski izvor zagađenja i Indija, čije se emisije brzo povećavaju.
Što je trebalo biti odlučeno ove godine?
Glavna tema rasprave je odredba Pariškog sporazuma poznata kao članak 6, koja omogućuje korištenje globalnog tržišta ugljika kako bi se napravio doprinos u smanjenju štetnih emisija te financiranju mjera za smanjenje emisija u zemljama u razvoju.
Tržišta ugljikom postoje od Kjotskog protokola iz 1997. godine. Prevladavajuća ideja je da bi bogate zemlje mogle ispuniti svoje ciljeve kupnjom ugljičnih kredita koji su dodijeljeni za projekte smanjenja emisija u zemljama u razvoju. Tako su bogate zemlje kupovale vrijeme, a siromašnije dobivale novac koji im je trebao pomoću u ostvarenju zelenih ciljeva. Ali mehanizam je imao nedostatke - s previše olako podijeljenih kredita došlo je do devalvacije sistema. Financijska kriza 2008. dovela je do kolapsa na tržištu ugljika te se tržište nikada nije oporavilo u potpunosti, a danas se projekti smanjenja ugljika u zemljama u razvoju oslanjaju na konvencionalno prikupljanje sredstava.
Oživljavanje tržišta ugljika iz članka 6. mnogi smatraju vrijednim pokušajem pribavljanja sredstava za financiranje klimatskih ciljeva. Trgovanje bi također moglo pomoći u prikupljanju sredstava za sprečavanje krčenja šuma. Međutim borci za okoliš, među kojima je i Juan Pablo Osornio iz Greenpeacea smatraju ovaj način financiranja prijevarom bogatih zemalja, odnosno njihovim načinom da nastave s izgaranjem fosilnih goriva i da pri tom siromašne zemlje koriste kao čistače onog što su oni uprljali. "Nemamo luksuz da razgovaramo o nadomještanju ugljika, sada nam treba apsolutno smanjenje emisija. Nadoknađivanje je neprihvatljivo s obzirom na potrebnu razmjenu i tempo smanjenja emisija, a mi ćemo se usprotiviti stvaranju novog globalnog tržišta ugljika", kaže Juan Pablo Osornio iz Greenpeacea.
Nat Keohane, viši potpredsjednik američkog Fonda za zaštitu okoliša i bivši delegat američkog COP-a, odbacuje tu analizu. "Riječ je o suradnji i ona je put ka brzom smanjenju emisija", kaže Keohane. Po njemu, suradnja među razvijenim i zemljama u razvoju je presudna. Financiranjem, korištenjem i dijeljenjem tehnologija i metoda smanjenja emisija u svijetu u razvoju, bogate zemlje pomažu u rješavanju ključnog dijela globalnog problema. Međutim, slaže se da "nijedan dogovor o članku 6. nije dovoljno dobar".
Najvažnija funkcija ovogodišnjeg COP-a bila je priprema za samit koji će se održati sljedeće godine: Klimatski summit sljedeće godine trebao bi biti najvažniji sastanak o klimatskim izvanrednim situacijama otkako je postignut Pariški sporazum 2015. godine. Središnje pitanje bit će na što su se spremne obvezati vlade za smanjenje štetnih emisija.
