Jedno istraživanje ispitivalo je zdravstvene učinke nove varijante mediteranske prehrane, poznate kao zelena mediteranska dijeta. Rezultati su pokazali da je ova verzija učinkovitija od klasične mediteranske dijete u smanjenju visceralne masnoće – masnog tkiva koje se nakuplja oko unutarnjih organa. Budući da je upravo ta vrsta masnoće povezana s kraćim životnim vijekom i nizom ozbiljnih zdravstvenih problema, ovaj nalaz ima velik značaj. Ključna komponenta zelene mediteranske prehrane su orasi, bogati polifenolima – biljnim spojevima koji doprinose brojnim zdravstvenim dobrobitima.
Veliko kliničko ispitivanje pokazalo je da je modificirana mediteranska prehrana - nazvana zelena mediteranska dijeta - učinkovitija u smanjenju visceralne masnoće od standardne mediteranske prehrane ili općenito zdrave prehrane. Sve tri dijete rezultirale su smanjenjem visceralne masnoće, ali se zelena mediteranska prehrana pokazala dvostruko učinkovitijom od tradicionalne mediteranske prehrane. Studiju je proveo istraživački tim DIRECT-PLUS. Vodili su ga prof. Iris Shai sa Sveučilišta Ben-Gurion u Negevu, Izrael, i dr. Hila Zelicha s UCLA (Sveučilište u Kaliforniji) uz pomoć kolega iz Italije, Njemačke i Sjedinjenih Država.
Zelena mediteranska prehrana vs. mediteranska dijeta
Zelena mediteranska prehrana razlikuje se od klasične mediteranske dijete po povećanom unosu polifenola. Riječ je o biljnim spojevima koji se povezuju sa smanjenim rizikom od razvoja dijabetesa tipa 2, određenih vrsta raka i kardiovaskularnih bolesti. Također se smatra da polifenoli povoljno utječu na zdravlje mozga i probavnog sustava. Nalaze se u namirnicama poput tamne čokolade, bobičastog voća, crnog vina, čaja i određenih orašastih plodova, osobito oraha.
Na zelenoj mediteranskoj dijeti, kako je predviđeno u ovoj studiji, osoba konzumira 28 grama oraha (oko sedam oraha) od 3 do 4 šalice zelenog čaja i 100 miligrama biljke Wolffia globosa (Mankai) u smoothieju ili shakeu svaki dan jer su bogate polifenolima.
Inače, prehrana je ista kao i izvorna mediteranska, ali bez konzumacije crvenog mesa i mesnih prerađevina. Za 18-mjesečno randomizirano kontrolirano ispitivanje, istraživači su podijelili 294 sudionika u tri skupine:
- jedna grupa je slijedila standardnu mediteransku prehranu
- druga grupa je slijedila zelenu mediteransku dijetu
- treća skupina se strogo držala smjernica zdrave prehrane.
Svim grupama ponuđena je edukacija o načinu života i preporuke za tjelesnu aktivnost. Sudionici su dobili i članstvo u teretani te orahe, čaj i Mankai kao i recepte za smoothie.
Rezultati istraživanja
Dr. Aaron Cypess, iz Nacionalnog instituta za dijabetes, probavne i bubrežne bolesti nije bio uključen u studiju, ali je pohvalio istraživanje za Medical News Today: “Kliničko ispitivanje je dobro provedeno, a ovakve dugotrajne dijetne intervencije vrlo je teško izvesti. Studija je stvorila mnoge hipoteze koje se sada mogu testirati u vezi s mehanizmom na koji polifenoli utječu na visceralno masno tkivo. Na kraju ispitivanja, smanjenje visceralne masnoće procijenjeno je pomoću magnetske rezonancije (MR). Sve tri skupine izgubile su sličnu količinu ukupne tjelesne težine, ali su ispitanici na zelenoj mediteranskoj prehrani smanjili visceralnu masnoću za više od 14 posto. Oni koji su bili na mediteranskoj prehrani izgubili su šest posto, a skupina na zdravoj prehrani malo više od četiri posto (4,2 %)."
Visceralna mast okidač za mnoge bolesti
Brojna istraživanja potvrđuju da nakupljanje masnoće u području trbuha značajno povećava zdravstvene rizike, osobito kada je riječ o višku visceralne masnoće. Za razliku od potkožnog masnog tkiva, koje se nalazi neposredno ispod kože, visceralna masnoća smještena je duboko u trbušnoj šupljini, gdje obavija unutarnje organe. Upravo takva masnoća potiče upalne procese koji mogu biti pokretači brojnih bolesti, uključujući dijabetes tipa 2, povišeni krvni tlak, srčane bolesti, pojedine vrste karcinoma, pa čak i smanjenje kognitivnih funkcija u starijoj dobi.
Važno je naglasiti da prekomjerna količina visceralne masnoće predstavlja rizik i za osobe koje nemaju prekomjernu tjelesnu težinu niti su pretili. Drugim riječima, čak i uz indeks tjelesne mase (BMI) unutar normalnih granica, nakupljanje visceralne masnoće može ozbiljno narušiti zdravlje. Poznato je da kronični stres i loša kvaliteta sna doprinose povećanju ove vrste masnoće, dok redovita tjelesna aktivnost i određene prehrambene navike mogu imati ključnu ulogu u njenom smanjenju.
Budući da se ne vidi, utvrditi ima li netko visceralnu masnoću nije jednostavan pothvat. Zlatni standardi za otkrivanje visceralne masnoće su mjerenje opsega, CT i MR. "Međutim, CT uključuje ionizirajuće zračenje, a MR se pokazala kao snažan neinvazivni alat za otkrivanje visceralne masnoće, ali preskup. Još uvijek postoji potreba za boljim, lako dostupnim i provjerenim alatom za procjenu visceralne masti", rekla je dr. Zelicha.
Zaključak
Zelena mediteranska prehrana trenutno je režim koji najznačajnije smanjuje visceralnu masnoću, prema nedavnim istraživanjima. Kao što je dr. Cypess primijetio: “Većina dijeta dovodi do smanjenja masnog tkiva oko organa. Čak i u ovoj studiji, kontrolna skupina je također izgubila određeni udio visceralne masti, ali ne u istoj mjeri kao sljedbenici zelene mediteranske dijete".
Dr. Cypess naglašava da je najbolji plan prehrane i tjelesne aktivnosti onaj kojeg se osoba može dugoročno pridržavati – mjesecima, pa čak i godinama. Prema riječima dr. Zeliche, aerobne aktivnosti poput trčanja ili vožnje bicikla pokazale su se kao snažna strategija za smanjenje visceralnog masnog tkiva. U ranijim istraživanjima profesora Shaija, kombinacija aerobnog vježbanja i konzumacije oraha dodatno je pojačala učinke standardne mediteranske prehrane na smanjenje visceralne masnoće, istaknula je dr. Zelicha.
Također je preporučila povećan unos biljnih masti – poput maslinova ulja, avokada, orašastih plodova i sjemenki – uz istovremeno izbjegavanje jednostavnih ugljikohidrata i trans-masnih kiselina.
